Мислим, не могу да верујем да нико није отворио ову тему... дакле, мај нејм из Јосариан, анд ајм анхепили ин лав...
Мислим, не могу да верујем да нико није отворио ову тему... дакле, мај нејм из Јосариан, анд ајм анхепили ин лав...
За землю родную не на жизнь а на смерть
Воевал с врагами Володимир князь
Многая лета
Многая лета
Многая лета
Русской земле
nema nesrecnih ljubavi jer da su bile prave nebi bile nesreacne a???
Koga li ću sada da citiram pitam se
"...Pišu romane, pesme, novele,
o tome kako ljubav uvek nadje put.
Znam neke sive, tužne hotele
i neke prazne sobe gde je uvek
onaj strašni mir.
O kako tužnih ljubavi ima,
baš nešto razmišljam:
da l' je i naša, tu među njima,
brinem se ponekad.
O kako tužnih ljubavi ima,
ovaj svet je ispunjen njima,
sve više sumnjam da neko sretno
i voli još..."
Najdublje i najbistrije osećanje koje je neko u stanju da ostvari jeste da voli. Da li će biti tužno ili srećno zavisi od mnogo faktora, položaj zvezda, mesečeve mene, bla, bla... Valjda treba učiti u takvim momentima, samoizgrađivati se iz pepela, ne držati oči zatvorene, analizirati, koliko smo u stanju kada volimo, sve aspekte, pronaći kvaku i tako nov i oplemenjen čekati svoj momenat kada će ta tužna priča da se preobrati u srećnu ili manje tužnu... Zavisi sve to jednim dobrim delom i od nas samih.
"...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."
"Sve prave su ljubavi tužne...
Nikom ne pričam o tome
brzo dođe taj talas
i znam da ću da potponem..."
Opet, Voltaire kaže da ljubav pokazuje znake koji se ne mogu omanuti...
in oridžinal - Love shows signs that can not be missed..
I šta ako sticajem nesretnih životnih okolnosti, mi ostanemo slepi za znake koje nam Ljubav šalje...te tako (da malo preformulišem Boru) "što smo mogli nismo jedno drugom dali..."
Zar to nije odličan početak za nesretnu ljubav?
Pitanje je samo ličnog izbora - hoćemo li dozvoliti da nas talas potpuno preplavi i nikada ne isplivati iz svoje nesretne ljubavi ili ćemo otvoriti srce i um za nova iskustva, nove ljubavi, sasvim drugačije od one nesretne i gurati dalje ne dozvoljavajući sebi da tuga gospodari našim bićem...
I ne dozvoliti da budemo slepi za neke buduće znake koje nova ljubav tako očigledno šalje..
"Frankly my dear, I don't give a damn!"
Само вас читам, како причате о крају те љубави, испливавању... какав је то начин! Тако лако се одрицати љубави само зато што је несрећна... свашта!
Једна од ствари којих се јако бојим јесте да ће проћи... да ћу једноставно заборавити објект моје чежње, да ћу наћи срећу с неком која није она, да ће и ова љубав отићи на гробље љубави... грозно!
Ал још се не дам! И истрајно патим...
I ljubim dobre, ljubim lake,
neke prave, a neke ne
i sve su vile, sve su kraljice,
i sve su nevažne naspram nje
За землю родную не на жизнь а на смерть
Воевал с врагами Володимир князь
Многая лета
Многая лета
Многая лета
Русской земле
Daleko od toga da nema nesrecnih ljubavi!!!
I ljubav zna da boli - rece zec i sidje sa jeza
neunistiva zlojebaba!
Auu, ja sam tebe skroz pogrešno razumela, ti si ustvari hteo da nam kažeš koliko je poseban onaj koji je nesrećno zaljubljen i koliko je velika istina u rečenici "Kada nisam nesrećan ja ništa ne valjam".
Sve je to stvar izbora, ja poštujem tvoj izbor i stojim iza onoga što sam rekla.
"...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."
Za mene je ljubav najuzvišenije osećanje. Najnesrećniji je čovek koji zaledi svoje srce i više ne može da voli.
A ljubav sama po sebi donese nemerljivu sreću, osmeh i kada ništa nije smešno, ali i bol veću od bilo čega, pretešku suzu, onaj teret na grudima...
Ali i pored toga ne prihvatam kategoriju nesrećne ljubavi. Ljubav je sreća sama po sebi. Nesreća dolazi kada se ljubav gasi, gubi, nestaje.
... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....
За землю родную не на жизнь а на смерть
Воевал с врагами Володимир князь
Многая лета
Многая лета
Многая лета
Русской земле
Ljubav nastaje u trenutku a treba citava vecnost da prodje. I tu nastaje nesreca. Kada ste ostavljeni ne mozete istog dana da prestanete osecati ljubav prema osobi koja vas je napustila. Ako je jos raskid zbog nekog drugog, pa znas dok patis da je njemu lepo......
Nisam sigurna hocu li omašiti temu...ali ovaj naslov me podsetio na jedne stihove...
"...Moj drug iz detinjstva se oženio zelen,
al' je imao sreće, ja vidiš nisam.
Ja sam ljubio razne, neke potpuno prazne,
neke potpuno strane...
I sve mi se čini da ne postoji način
da mu objasnim tebe, jedinu pravu.
Zato topim u vinu čitav svet jer u čašu
može svašta da stane....
Pitam ga dal' zna da je nevažno što si otišla.
"Avantura", kaže on, "Šta ti sada ostaje?"
Ostaje mi to što se volimo, što se volimo..."
Moram dodati još...da sam i ja kao autor teme umela da patim nevidjeno, i da se nekih ljubavi ne odreknem i nekoliko godina...Sad mi je moram priznati to sve smešno... Al tad...Uživanje...Možda mazohistički zvuči...ali ja sam uživala u tim osecanjima...osecanjima koje sam usmeravala prema nekome...
Ko me ostavlja , a da ga volim (prvo je to nemoguće...) nije normalno,jer onda je to neko ko ne postoji niti će ga ikada biti više...
Ljubav je lepa,volite se...bolno je kada spoznaješ da prestaje to ljubav biti , mnogo pre nego li prestane... Da li to slute samo intuitivniji ne znam,ali meni je to bolno,bez obzira šta je uzrok... Kada prođe i nemaš ništa i bola se rado sećaš...