Ostrog
Prikaz rezultata 1 do 7 od ukupno 7

Tema: Ostrog

  1. #1

    Ostrog



    MANASTIR OSTROG



    Na petnaestak kilometara od Danilovgrada u smjeru Nikšića nalaze se Bogetići, gdje se desno skreće za manastir Ostrog, najveću svetinju hrišćana iz Crne Gore i sa prostora zemalja bivše Jugoslavije. Kad se spomene Ostrog, eto odmah asocijacije na mjesto gdje se događaju čuda, gdje mnogi teški bolesnici traže i nalaze duševni lijek svom tijelu, koje ubrzo postaje i fizički zdravo. O manastiru Ostrog mogu se čuti gotovo nevjerovatne priče.

    Pribijen uz ogromnu kamenu gromadu brda Ostrog, gore iznad Bjelopavlićke ravnice, Manastir impresivno djeluje na svakog ko skrene pogled prema njemu. A kad se nađete pred ulazom u ovo svetilište i pogledate u dolinu Zete, pred vama će se ukazati slika raskošne prirode, a u njenom središtu zelenilom obrasla krivudava rijeka. Ulazeći u areal Manastira, nakon 8 km krivudavog brdskog puta od Bogetića, stiže se na zaravan na kome se nalaze prodavnice suvenira i nekoliko restorana i kafe barova, a nešto dalje i Donji manastir Ostrog. Gornji manastir je visoko u brdu (900 m/m) i dijelom zavučen u pećinu. Do njega vodi vrlo strmi put sa dvadesetak oštrih krivina, koji prolazi kroz šumu sa pješačkim prečicama.

    Manastir je osnovao mitropolit zahumsko-hercegovački Vasilije Jovanović 1656. godine, i u njemu živio do svoje smrti, 1671. godine. Zbog svojih zasluga za života i očuvanosti tijela poslije smrti dugi niz godina, proglašen je za sveca sa imenom sv. Vasilije Ostroški.
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  2. #2

    Odgovor: Ostrog

    SVETI VASILIJE OSTROŠKI ČUDOTVORAC


    Podvizi i vrline Vasilija Ostroškog, njegov trud za očuvanje i odbranu pravoslavlja svrstali su ga u red naših najznamenitijih i, uz svetog Savu, najvoljenijih srpskih svetitelja koga Srpska pravoslavna crkva proslavlja 12. maja
    Veliki srpski svetitelj rodio se oko 1610. godine, u selu Mrkonjići u Hercegovini. Roditelji Petar i Ana bili su veoma pobožni ljudi. Na krštenju je dobio ime Stojan. Malog Stojana krasila je izuzetna bistrina i marljivost. Odgajan u duhu pravoslavlja i tradicije, pokazivao je veliku sklonost ka dobročinstvu i molitvi. Svoju neizmernu dobrotu i ljubav prema bližnjem iskazivao je u svakom trenutku. Da bi svoga sina sačuvali od Turaka i janičara, roditelji su ga odveli u obližnji manastir Zavalu da uči knjigu", gde je njegov stric jeromonah Serafim bio iguman. U manastiru je Stojan u početku bio iskušenik, obavljao je redovna poslušanja i manastirske poslove, ali je puno vremena provodio u manastirskoj biblioteci čitajući stare knjige. Brzo je shvatao bukvar, časoslov, psaltir, kao i prve molitve. Za vreme Stojanovog boravka, u manastiru je bilo veoma živo: monasi su vredno radili, provodili vreme u biblioteci, fresko-slikarstvu. Održavale su se tesne veze sa Svetom gorom.

    Kako je Stojan postao Vasilije


    Iako siromašan, manastir je imao veoma bogatu kulturnu i duhovnu delatnost. Videvši da Stojan gaji izrazitu naklonost prema monaškom životu, njegov stric iguman Serafim šalje ga u manastir Tvrdoš, koji je tada bio i sedište Trebinjske eparhije, gde se nalazila škola, bogata biblioteka, ali i za to vreme veoma obrazovano monaštvo. Monasi su se aktivno bavili prepisivanjem bogoslužbenih knjiga i izradom umetničkih predmeta. U toj atmosferi duboke duhovnosti primio je iskušenik Stojan monaški postrig dobivši ime Vasilije. Nedugo zatim postaje đakon, a potom dobija i sveštenički čin. Kao pridvorni monah otišao je na Cetinje, gde ga je primio i zadržao mitropolit Mardarije. Vasilije je na Cetinju ostao nepunu godinu, napuštajući ga zbog stava mitropolita Mardarija prema uniji. Vraća se u Tvrdoš gde biva unapređen u arhimandrita. Ubrzo posle toga, Vasilije odlazi put Peći, patrijarhu Pajsiju, kome izlaže svoje viđenje crkvenih prilika u Hercegovini i Crnoj Gori. Dobivši od patrijarha blagoslov, putuje u Svetu goru, gde boravi godinu dana duhovno uzrastajući i snažeći kroz razgovore i savete svetogorskih monaha.

    Obučavao sveštenstvo

    Sa Svete gore Vasilije odlazi u Rusiju da se pokloni tamošnjim svetinjama. Iz Rusije se vraća u Tvrdoš sa mnogobrojnim darovima, bogoslužbenim knjigama i predmetima koje je dobio od ruskih monaha, mitropolita, episkopa, ali i samog ruskog cara Mihaila Romanova. Po povratku iz Rusije postaje episkop, da bi na Preobraženje gospodnje, posvećen od patrijarha Pajsija, u Peći bio proglašen mitropolitom zahumskim. Posle stradanja mitropolita istočnohercegovačkog Pajsija, patrijarh srpski Gavrilo I, izdajući patrijaršijsku diplomu, postavlja mitropolita Vasilija na eparhiju koja se naziva: Nikšić, Plana, Kolašinoviće i Morače. Kao mitropolit, Vasilije je bio veoma aktivan u obilaženju i podučavanju sveštenstva, ali i svog naroda savetujući ga kako da se sačuva i odbrani od dve pošasti - unijaćenja, to jest pokatoličavanja i Turaka, sa svim onim što je ropstvo pod Osmanlijama nosilo sa sobom. Upravo zbog neprestanog haranja i pustošenja turskog, koji nisu štedeli ni srpske manastire, mitropolit Vasilije 1651. godine napušta manastir Tvrdoš da bi eparhijsko sedište preneo u manastir Svetog Dimitrija u selu Pope.

    Čuvar pravoslavlja

    U ta, za pravoslavni živalj veoma teška, vremena mitropolit Vasilije je imao veoma veliku i važnu ulogu. Brinuo se, osim o svom narodu, i o pripadnicima rimokatoličke vere, s obzirom na to da je opasnost od Turaka pretila jednako jednima i drugima. Ipak, uz istinsko posvećenje i pastirsku brigu za ljude, mitropolit Vasilije težio je daljem podvizavanju i duhovnom uzrastanju. Neizrecivo su ga privlačile monaške kelije na Ostrogu, gde je, po svedočenju ostroških monaha, proveo petnaest godina. Tako je u Gornjem Ostrogu podigao crkvu posvećenu Vavedenju Presvete Djeve Bogorodice.
    Da bi zaštitio manastir od pohare kneza Raiča koji je arčio manastirsku imovinu", mitropolit u pratnji diplomate i grofa Save Vladislavića putuje u Peć patrijarhu Maksimu da bi od njega zatražio pomoć i zaštitu. Osim zaštite manastira, on upozorava patrijarha Maksima na opasnost od pokatoličavanja hercegovačkog i primorskog življa u Primorju.
    Pred kraj svoga zemaljskog života, mitropolit Vasilije obnavlja kulu Svetoga Georgija u manastiru Hilandaru. Upokojio se 21. aprila 1671. godine u Gornjem manastiru Ostrog, gde je i sahranjen.

    Čudotvorna isceljenja
    Svetitelj Vasilije javio se tri puta starešini manastira Župe igumanu Rafailu. Doneta je odluka da se grob svetitelja otkopa, kada se dogodilo čudo. Telo svetitelja bilo je celokupno i sveto". Tako su svetiteljeve mošti stavljene u kivot i položene u Malu crkvu. Seljene su više puta zbog opasnosti od Turaka, na Cetinje, zatim manastir Gornji Ostrog, gde su mu na poklonjenje, kao i dan-danas, dolazili vernici svih nacionalnosti i veroispovesti.
    Brojna su svedočanstva čudotvornih isceljenja onih koji su zadobili milost našeg velikog svetitelja. Kult svetog Vasilija, inače, zaživeo je u srpskom narodu još za života svetog Vasilija. I dan-danas u velikom broju vernici pohode manastir Ostrog, verujući u milost svoga svetitelja.

    Dan velikog svetitelja

    Svetiteljevi podvizi i vrline, a naročito njegov trud za očuvanje i odbranu pravoslavlja, svrstali su ga u red naših najznamenitijih i, uz svetog Savu, najvoljenijih srpskih svetitelja. Svedočanstvo svemu tome su, pored žive reke vernika koji dolaze na Ostrog da bi se poklonili njegovim svetim moštima, i brojne crkve zadužbine širom Crne Gore, Hercegovine, Srbije, dok su dve crkve svetitelju podignute i u Americi.
    Lik svetog Vasilija sačuvan je i živopisan u različitim tehnikama. Freske i ikone svetoga Vasilija mogu se videti najpre u manastiru Ostrog, ali i manastiru Morača, u manastiru Dečani, Banja, kao i u manastirima i crkvama u Kotoru, Prijepolju, Risnu, Kumboru i mnogim drugim našim svetinjama.
    Srpska crkva proslavlja velikog svetitelja 12. maja

    Autor:
    Mila Milosavljević
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  3. #3

    Odgovor: Ostrog

    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  4. #4

    Odgovor: Ostrog

    Molitva
    Svetom Vasiliju Ostroskom



    Sveti Vasilije, veliki ugodnice boziji, pomozi svima pa i meni.
    Veliki branitelju vere pravoslavne, odbrani i nas, koji tvoju,
    svetu veru drzimo i s' nadezdom tebi pristupamo.
    Veliki arhijereju boziji, pomoli se Bogu svedrzitelju za sve ljude
    tvoje, pa na posletku i za mene,nedostojnog i poslednjeg.
    Uzegla me je srpska zemlja, kao vecnu svecu pred prestolom Boga zivoga, pa nam sada osvetli pute i razagnaj tugu.Molitvama i suzama,
    zagrevao si hladnu pesteru ostrosku, pa zagrej sada bozijim duhom,
    srca nasa da se spasemo i proslavimo Boga svevisnjeg i tebe,
    sveca bozijeg.Sa svih strana sveta, primicali su civotu tvome,
    bolni i nevoljni i ti si im pomagao, demone odgonio,veze djavolje
    raskidao i zdravlje dusevno i telesno ljudima darivao.
    Tako i sad pomozi krstenima i nekrstenima, kao i uvek,
    svima pa i meni.

    Izmiritelj si bio zavadjene brace izmiri i sada sve zavadjene, zbratimi razbracene, oveseli tuzne,ukroti samovoljne,isceli bolne.
    Vasilije Cudotvorce i oce nas duhovni, cuj i uslisi ceda svoja duhovna u Hristu Isusu Gospodu nasem.Amin.

  5. #5

    Odgovor: Ostrog

    Иако су прве основе овог манастира дали неки испосници, који су у острошким пештерама нашли погодно место за свој усамљенички и подвижнички живот, његовим првим оснивачем с правом се сматра св.Василије Острошки, митрополит Захумско-херцеговачки.

    Кад је св.Василије, почетком друге половине ХVII вијека, добио на управу источнохерцеговачку епархију, он је першао из манастира Требиња (Тврдоша) негдје у околину Никшића. Ту се почео носити мишљу да оснује један манастир. По народном предању, прво место које је за ту сврху узео у обзир била је Милића Пећина, која се налази западно од села Загорка, у Пјешивцима. Затим је дошло у обзир једно црквиште поред села Дреновштице, такође у Пјешивцима. Напокон се одлучио за садашње мјесто на коме се налази манастир Острог. Ту је обновио оно што је затекао покуповао нешто од најближег земљишта и све то приложио манастиру. У свом завештајном писму он о томе каже:То све приложих и дах цркви у Острог... гдје ми је тамо други труд и именије, које приложих... за своју душу од својего усрђа. Овим својим поступком, дакле, св.Василије поставио је основ манастиру Острогу.

    Манастир је добио име по брду које се високо уздиже изнад њега. Отуда му још и назив Подострог и дели се на Доњи и Горнји манастир. Горњи је удаљен од доњег 20 до 30 минута хода, а узаним колским путем и читав сат. Терен око манастира и његова околина са густом шумом ванредно лепо и импресивно делује на посетиоце. Најупечатљивије делује Горњи манастир са своје две пећинске црквице које се налазе високо у стени, и са чудотворним моштима Острошког Светитеља, које су ово место учиниле једним од најпосећенијих светилишта Српске Цркве. Ово место одликује се пријатном климом и природним реткостима. Оно има најмању разлику између зимске и летне температуре. У Горњем манастиру успева винова лоза, чак и нар (морски шипак), мада је његова надморска висина скоро 900 метара.
    У Горњем манастиру налазе се две црквице. Једна је (горња) посвећена Часном Крсту, а друга (доња) Ваведењу Пресвете Богородице. Горњу је подигао 1605. године јеромонах Исаија из села Попа крај Никшића, с благословом митрополита Василија, а живописана је 1667. године. За доњу се не зна тачно када је саграђена. По једној верзији народног предања, подигли су је испосници који су ту живели пре св.Василија, а по другој, пак, коју је још Вук Караџић прибилежио по казивању острошког архимандрита Никодима Раичевића, саградио је митрополит Василије. И ова је црквица живописана, вероватно кад и горња (1667. године). У њој почивају мошти св.Василија. 1774. године монах Михаило Васојевић, с благословом Игумана Јосифа Бошковића, за спомен себи и својим родитељима, дозидао је уз црквицу припрату.

    Садашње келије у Горњем манастиру скоријег су датума, јер су старе изгореле 1923. године. Обе пећинске црквице које су без дрвне конструкције, том приликом остале су неоштећене. Нове келије у Горњем манастиру, започете 1923, завршене су 1926. године за време управе архимандрита Леонтија Митровића. Архимандрит Митровић подигао је у Горњем манастиру и још једну већу зграду за преноћиште поклоника. Ова зграда срушене је 14.новембра 1958. године од стења које је са високих острошких литица на њу пало, али је ове године поново оправљена. Том приликом жртава није било. Једну мању зграду у Горњем манастиру, звану Кулица , подигао је дугогодишњи чувар Ћивота, Христифор Љепева, негде у другој половини ХIХ века.
    Место на коме се налази Доњи манастир раније се звало Косјерадићи или Госерадићи. У време оснивања манастира около је било насељено и имало јечак и сеоску цркву. Кад је митрополит Василије купио ово и нешто од околног земљишта, он је у близини те цркве подигао амбар и кућу за млађе, те од свега тога касније постаде манастир-Доњи манастир Острог. У непосредној близини овог манастира постојала је још једна црква, подигнута1723. године а посвећена св.Георгију. Она је срушена за време слегања земљишта 1896. године. Садашња црква у Доњем манастиру, посвећена св.Тријици, подигнута је 1824. године одобрењем митрополита Петра I, трудом архимандрита Јосифа Павићевића, а прилозима побожних Хришћана. Горњи дио звоника ове цркве подигнут је прилозима једне побожне Приморке у другој половини ХIХ вијека.
    Конак на кршу, више цркве у Доњем манастиру, саградио је 1742. године архимандрит Стефан Павићевић, док је други подигао 1800. године игуман Петроније Дамјановић. Први је проширен 1881, трудом и настојањем епископа Захумско-рашког Висариона Љубише, а други 1936. године, када је обновљен и велики потпорни зид, за време управе архимандрита Леонтија Митровића. У Доњем Манастиру налази се једна мања зграда, звана Кулица, али време њеног постанка је непознато.
    Први игуман у манастиру Острогу био је Исаија из села Попа крај Никшића.
    Иако се Острог не може да мери по својој архитектури и фрескама, са нашим великим и значајним средњовјековним манастирима, он им је зато раван по својој духовној и националној улози.




    PravoslavnaSrbija
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  6. #6

    Odgovor: Ostrog




    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  7. #7

    Odgovor: Ostrog

    Био сам на Острогу 2006. и препоручио бих свима да посете манастир. Верници и поштоваоци из свих делова света долазе и заиста има шта да се види. Једино што није било доступно да се види граната којом је манастр гађан у Другом светском рату, која се чува у манастиру, па ако је неко случајно фотографисао нека остави слику. Од мене, слика конака код горњег манастира:




Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •