Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Verujem u Boga.. desi se da mi se vera poljulja, da se ljutim i da ga kudim.. ali moja vera je ono sto me cini ovakvom kakva jesam. Nisam vernca koja obilazi crkvu, osim za velike pravoslavne praznike.. mozda onda i nisam vernica po pravim merilima. Moja vera se nalazi u mom srcu i bole me brige sta drugi misle.
Ne znam da li da verujem u zivot posle smrti. Pruza mi lepu utehu da znam da cu otici mozda na neko lepse mesto kad me ovde vise ne bude. Pruza mi utehu da znam da su neki moji tamo gore.. da zive i posle mene, na nekom drugom nivou, koji je meni nedodirljiv jos uvek, ali da znam da postoje. Doduse, postojace sve dok ih se secam, dok sam ja ziva.. a onda se mozda i sretnemo.. tamo Sa druge strane, veliki sam materijalista i nije mi logicno da tako nesto postoji, do same zemlje koja ce me jednog dana prekriti i da isto tako necu umreti dok god ima neko ko ce me spomenuti ili ce me se setiti.
Naucila sam da veru ne dovodim u pitanje.
Krek, krek.. Ne gudra
Volela bih da verujem.
Ali mi se (cesto) desi da se zapitam...i posumnjam da je sama religija koncipirana kao uteha ljudima koji imaju strah od nepoznatog, kao sto je smrt.
To im daje neku nadu (koje je l' te kazu umire poslednja) da se kraj (ipak) ne pise sa vilikim K...i da ima i taj tzv. onostrani zivot.
Da cemo se jednom videti sa nasim umrlim dragim ljudima, da cemo nastaviti zajednicki zivot...negde drugde...
Priznajem, zvuci optimisticki, lepo...
Budi pametan i pravi se lud
A "softver" nastaje sam od sebe? Ili je možda potreban "Programer" da ga stvori?
Razmisli o tome...
I dok ti razmišljaš, idemo dalje
Ako ako...Jedna od onih loših osobina za neulazak u Carstvo Nebesko je i hvalisavost...i to što mi mislimo o nama samima je najmanje važno....tako reći, potpuno nevažno...
Jeste jedan "level" ... jedan od dva -> "Haim" , koje nam je Bog u svojoj milosti dao... I strašno je ako ga prokockamo za čitavu večnost zarad nekih prolaznih i materijalnih stvari ...
Nije vernik onaj koji u crkve ide, a u srcu Boga nema....
Hrišćanstvo su osnovali ljudi koji su dobrovoljno i sa osmehom na licu u smrt odlazili...to su svedoci-Apostoli Hristovi...
Ne verujem, dok chulno ne osetim.
Bih ja, ali ne mogu
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
Pozdrav prijatelju!
Voleo bih da mi kažeš kako onda razumeš Propovednika 9:5 i 10 gde se kaže:
5 Jer živi znaju da će umreti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio.
10 Sve što ti dođe na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš.
Pozdrav i tebi
Već sam govorio/pisao o tome...Radi se o opisu stanja mrtvih...Kad čovek umre nema mišljenja ni znanja, ni svesti!
Isus stanje mrtvih uporedjuje sa spavanjem, a čovek kada spava nema mišljenja i znanja... za njega je samo tren ono vreme do budjenja->
11. Ovo kaza, i potom im reče: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.
12. Onda Mu rekoše učenici Njegovi: Gospode! Ako je zaspao, ustaće.
13. A Isus im reče za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna.
14. Tada im Isus kaza upravo: Lazar umre.
(Jovan 11:11-14)
23. I došavši Isus u dom knežev i videvši svirače i ljude zabunjene
24. Reče im: Odstupite, jer devojka nije umrla, nego spava. I podsmevahu Mu se.
25. A kad istera ljude, uđe, i uhvati je za ruku, i usta devojka.
26. I otide glas ovaj po svoj zemlji onoj.
(Matej 9: 23-26)
Da, hardver se sam razvija a samim tim i softver, jer Svemir ima predispozicije da se razvije u takav oblik. Darwin je odlicno opisao razvoj tog hardvera.
A Programer je mnogo mocniji od toga da stvori samo neki bedni i ljigavi softver, koji ce da ubija bliznjega svoga. On ce stvoriti ceo Univerzum i ako pozeli, onda ce stvoriti univerzum koji ima sposobnost da se dalje sam razvija i radja neke bubice tamo koji ce se prijaviti na net pod nickom ser_gogsy, da bi licno njega, Programera degradirao na nivo poluimbecilnog stvaraoca.
Misli malo o tome...
Gospodine, vase dete se plazi na mene!
Limune, očigledno je da imaš neki gadan problem sam sa samim sobom ... pa svoje nezadovoljstvo sopstvenim slabašnim bićem ispoljavaš na ovim temama, jer se potajno i u podsvesti nadaš odgovorima za kojima čežneš... ali, tvoje prkosno i samoživo "JA" ti ne dozvoljava da sagledaš istinu u jedinom svetlu koje je istinito i pravo!
I onda, koliko god da se upinješ, ti ne možeš da pobegneš od samog sebe koga toliko mrziš, ili u najmanju ruku sažaljevaš...pa samosažaljevajuća mržnja ide toliko daleko da mrziš i samoga Boga jer te je stvorio takvog...
...pa zaslepljen, i ne vidiš da je jedini izlaz iz čemera u kojem se nalaziš, kroz sopstvenog Stvoritelja...
Savet(krajnje dobronameran)-> Niko, pa ni ti sam, ne može doći do odgovora /u ovome trenutku a ni u skorije vreme/ o pitanjima života i smrti, isključivo i samo kroz "moždane sive ćelije", jer nemaju taj potencijal...ali kada taj potencijal takav kakav je ukombinuješ sa osećanjima i instiktima koji iz srca dolaze, istina se sama nameće....
Pitanje je samo da li ćeš zažmuriti ili oči širom otvoriti?
Upravo tako, za Isusa i za njegovog oca-Stvoritelja, umrli spavaju jer Stvoritelj može da ih "probudi" u svakom momentu, dakle ne postoji ništa što lebdi van tela umrlog, ne postoji ništa što preživljava smrt-smrt je nepostojanje, kraj svega. Sve što postoji jeste "blue print" u memoriji Kreatora koji može u svakom momentu da stvori osobu koja je umrla u identičnom obliku i sa identičnom memorijom pre smrti. Isus, Božji sin je to i dokazao više puta. Uskrsnuće Lazara je jedan od najboljih primera. I u tom smislu uskrsnuće i jeste jedino rešenje za umrle osobe jer da "duša" nastavlja da živi onda uskrsenje ne bi imalo nikakvog smisla.
ŠTA SE DOGAĐA SA ČOVEKOM KAD UMRE
Šta se događa prilikom smrti? Knjiga propovednikova, 12. glava, 7. stih, ovde je reč o tome da šta se događa sa čovekom kad umre. Tekst kaže: "I vrati se prah u zemlju kako je bio, a duh se vrati k Bogu, koji ga je dao." Dakle, kad čovek umre, prah se vraća u zemlju, duh se vraća Bogu koji ga je dao, šta je sa dušom? Postoji primer koji sam ja slušao još od detinjstva, na koji bih vas podsetio. Na primer imate jedan sanduk gde imate daske i eksere. Ako rasturite ovaj sanduk i stavite daske na jednu stranu, eksere na drugu stranu, gde je sanduk? Hajde dalje da čitamo šta Biblija kaže, šta se događa sa čovekom kad umre. Psalmi Davidovi, 94. glava, 17. stih: "Kad mi Gospod ne bi bio pomoćnik, brzo bi se duša moja preselila onamo gde se muči." Šta znači ova reč koju je Daničić preveo "muči"? Gde se muči, gde se ćuti, gde je tišina. Dobro je da spomenem činjenicu da se u Bibliji nigde ne spominje reč "pakao". U našem prevodu ćete naći na bezbroj mesta reč "pakao", međutim, u originalnom tekstu, u jevrejskom tekstu stoji reč "šeol". "Šeol" je mesto mrtvih, mesto tišine, mesto mraka, mesto gde prestaju sve ljudske aktivnosti. To je "šeol". U Novom Zavetu se koristi reč "hades" ili "ad", i mi tako kažemo. Vuk je konstantno tu reč prevodio sa "pakao". Dakle, u originalu ne postoji reč "pakao". I "had" ili "ad" nije mesto aktivnosti, to je mesto gde prestaju sve ljudske aktivnosti. Zato psalmista kaže: "Kad mi Gospod ne bi bio pomoćnik, brzo bi se duša moja preselila onamo gde se muči", gde je tišina, gde prestaju sve aktivnosti. 115. psalam, 17. stih: "Neće te mrtvi hvaliti, Gospode, niti oni koji siđu onamo gde se muči", dakle mrtvi su na mestu gde je tišina. Hajdemo dalje, 146. psalam, 4. stih: "Iziđe iz njega duh, i vrati se u zemlju svoju; taj dan propadnu sve pomisli njegove." Dakle tekst ne kaže da kad čovek umre, da duša odlazi u raj ili u pakao, psalmista kaže: "Iziđe duh iz njega i vrati se u zemlju svoju, taj dan propadnu sve pomisli njegove." Idemo ponovo u Knjigu propovednikovu, ja bih želeo da čitam nekoliko različitih tekstova da biste dobili jednu ideju biblijskog učenja o zagrobnom životu. Knjiga propovednikova, 9. glava, 5., 6. stih, ovo je vrlo važan tekst: "Jer živi znaju da će umreti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio. I ljubavi njihove i mržnje njihove i zavisti njihove nestalo je, i više nemaju dela nigda ni u čemu što biva pod suncem." I deseti stih kaže: "Sve što ti dođe na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš." Znači, propovednik ne kaže da čovek, kad umre, ide u raj ili u pakao, propovednik kaže da čovek odlazi u grob. Knjiga proroka Danila, još jedan tekst iz Staroga Zaveta, 12. glava, 2. stih: "I mnogo onih koji spavaju", zapazite ovaj tekst, molim vas, "I mnogo onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudiće se, jedni na život večni, a drugi na sramotu i prekor večni." Znači, kada Isus dođe, kada Mesija dođe, Danilo kaže: "Mnogo onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudiće se", to znači da čovek živi život svoj, dolazi dan kada umire. Biblija smrt upoređuje sa snom. Čovek u trenutku smrti prelazi u nesvesno stanje i čeka dan Hristovog drugog dolaska, sudnji dan, dan vaskrsenja. Međutim, kao što mi neko reče pre neki dan, to je isti trenutak: ako čovek umre, prelazi u jedno nesvesno stanje, sledeći trenutak otvara svoje oči, za njega tu ne postoji nikakav period vremena. Dakle, kad čovek umre, po Bibliji, Danilo kaže: "I mnogo onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudiće se kad dođe Hristos, jedni na život večni, drugi na sramotu večnu." To je Stari Zavet, možda Novi Zavet uči nešto drugo, na primer kada smo već u Knjizi proroka Danila u 12. glavi, 13. stih kaže: "A ti idi ka kraju", reč je o Danilu, "i počivaćeš i ostaćeš na delu svom do svršetka svojih dana." "Spavaćeš do kraja vremena", kaže drugi prevod. Idemo sada u Jevanđelje po Jovanu, u 11. poglavlje, tekst koji smo čitali u nekom od prošlih predavanja, reč je o Lazaru, Hristovom prijatelju. Vi se sećate da smo čitali ovaj tekst; 11. stih i nadalje: "Ovo kaza i potom reče im: 'Lazar, naš prijatelj, zaspa, nego idem da ga probudim.' Onda mu rekoše učenici njegovi: 'Gospode, ako je zaspao, ustaće.' A Isus im reče za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna." Dakle Hristos smrt upoređuje sa snom, to nije jedini slučaj u Novom Zavetu, recimo u Jevanđelju po Luci, 8. glava, 52. stih i nadalje, reč je o devojci koja je umrla, tekst kaže: "Svi plakahu i jaukahu za njom, a on reče: 'Ne plačite, nije umrla nego spava.' I potsmevahu mu se znajući da je umrla. A on izagnavši sve uze je za ruku, i zovnu govoreći: 'Devojko! Ustani!' I povrati se duh njezin, i ustade odmah", dakle i u ovom slučaju, i u ovom tekstu, Hristos je smrt uporedio sa snom. Knjiga Dela apostolska, 13. glava, nalazimo vrlo bitan tekst, 36. stih: "Jer David posluživši rodu svojemu po volji Božijoj umrije, i metnuše ga kod otaca njegovih, i vide truhljenje." Reč je o Davidu, najvećem jevrejskom caru koji je ikad postojao. David je umro, pogrebli su ga i on čeka u grobu. Prva poslanica Solunjanima, dakle vernicima crkve u Solunu, 4. glava, 13. stih i nadalje: "Neću vam pak zatajiti, za one koji su umrli, da ne žalimo kao i ostali koji nemaju nada. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će Bog i one koje su umrli u Isusu dovesti s njim. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji živimo i ostanemo za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onijeh koji su pomrli." Dakle, postojalo je shvatanje, žalost velika, verovatno su vernici crkve u Solunu izgubili neke od svojih milih i dragih, i verovali su da će oni kasnije možda biti spašeni. Pavle kaže: "Nemojte se brinuti, mi nećemo preteći njih", jer evo šta kaže u 16. i 17.stihu: "Jer će sam Gospod sa zapovešću, s glasom aranđelovijem, i s trubom Božijom sići s neba, i mrtvi u Hristu vaskrsnuće najpre. A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima bićemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s Gospodom biti." Dakle Pavle kaže: nemojte se brinuti, oni koji su u grobovima vaskrsnuće, mi ćemo biti preobraženi i zajedno ćemo s Gospodom krenuti na nebo.
SE DOGAĐA SA ČOVEKOM KAD UMRE Knjiga Dela apostolska, 13. glava, nalazimo vrlo bitan tekst, 36. stih: "Jer David posluživši rodu svojemu po volji Božijoj umrije, i metnuše ga kod otaca njegovih, i vide truhljenje." Reč je o Davidu, najvećem jevrejskom caru koji je ikad postojao. David je umro, pogrebli su ga i on čeka u grobu. Prva poslanica Solunjanima, dakle vernicima crkve u Solunu, 4. glava, 13. stih i nadalje: "Neću vam pak zatajiti, za one koji su umrli, da ne žalimo kao i ostali koji nemaju nada. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će Bog i one koje su umrli u Isusu dovesti s njim. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji živimo i ostanemo za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onijeh koji su pomrli." Dakle, postojalo je shvatanje, žalost velika, verovatno su vernici crkve u Solunu izgubili neke od svojih milih i dragih, i verovali su da će oni kasnije možda biti spašeni. Pavle kaže: "Nemojte se brinuti, mi nećemo preteći njih", jer evo šta kaže u 16. i 17.stihu: "Jer će sam Gospod sa zapovešću, s glasom aranđelovijem, i s trubom Božijom sići s neba, i mrtvi u Hristu vaskrsnuće najpre. A potom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima bićemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s Gospodom biti." Dakle Pavle kaže: nemojte se brinuti, oni koji su u grobovima vaskrsnuće, mi ćemo biti preobraženi i zajedno ćemo s Gospodom krenuti na nebo. Ima jedan sjajan tekst u Jevanđelju po Jovanu, u 5. glavi, koji je sličan onom tekstu u knjizi proroka Danila; 28. i 29. stih: "Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega. I izići će koji su činili dobro u vaskrsenije života, a koji su činili zlo u vaskrsenije suda." To su Hristove reči koje je zapisao Jovan u svom Jevanđelju. Dakle postoji dan, dan sudnji, dan kada će Bog suditi ljudima, tada će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božjega i zbiće se, saznali smo, dva vaskrsenja: vaskrsenje života i vaskrsenje smrti. Dozvolite mi da još jedanput rezimiram celu misao. Dakle, čovek je stvoren od praha zemaljskoga, Bog je udahnuo u čoveka duh životni i čovek je postao duša živa. Kad čovek umre, prah se vraća u zemlju, duh ili taj princip života, iskra života, se vraća Bogu. Čovek postoji samo u Božjem sećanju, dovoljno je da ga se Bog seća, Bog o njemu ima sve informacije i kada bude došao sud Božji, kada Hristos po drugi put bude došao, dogodiće se vaskrsenje, vaskrsenje mrtvih, i tada će svi ljudi doći na sud Božji, tada će primiti nagradu ili kaznu. Ja ću doći na problematične tekstove koje vi poznajete, ima i težih tekstova, međutim za sada je dobro da shvatimo da je ovo istina.
U slučaju, molim vas, ako prihvatimo činjenicu da postoji večni pakao i večno čistilište, onda se mi vraćamo u mnogoboštvo, jer šta to znači? To znači da su zlo i dobro dva večna principa. Ako na jednom kraju svemira bude postojalo zlo, a na drugom bude postojalo dobro, kakav će to svemir i život u njemu biti? To je upravo neznabožačko učenje, mitraističko ili persijsko učenje, da postoje dva večna principa, to znači dva večna boga. Na osnovu Biblije, mi smo o tome govorili u nekom od predhodnih predavanja, zlo nije večna realnost, zlo je greh, uljez u ljudsku realnost, greh ima svoj početak i imaće svoj kraj. Jedino je dobro, to jest Bog, večni princip. Još jednu važnu misao želim da vam kažem. Kada je zmija koja je bila medijum sotone u Edemskom vrtu razgovarala sa Evom, da li se sećate šta je kazala Evi? "Nećete vi umreti", tako je prvi put lansirana ideja da je čovek besmrtno biće. Biblijsko učenje je sledeće: čovek ima tzv. uslovnu besmrtnost. Šta to znači? Čovek može večno živeti, čovek nije stvoren da umre. Jedan pravoslavni sveštenik je na sahrani kazao jednu zanimljivu misao, lepu misao: "Čoveku se čini da je smrt samo deo drugih ljudi, a ne i njega samoga." I to je velika istina. Mi nismo stvoreni da umremo, čovek je stvoren da živi. Smrt ili zlo je jedan neprirodni entitet koji je ušao u ljudsku realnost, ali čovek nikad sam u sebi neće imati besmrtnost. Čovek ima uslovnu besmrtnost, on može večno živeti. Čovek može večno živeti pod jednim uslovom, da nikada ne kida vezu sa Bogom. U Bibliji jasno piše da Bog jedini ima besmrtnost, ja ću čitati taj tekst. Znači, čovek može večno živeti pod uslovom da živi u zajednici sa Bogom. Poslušajte apostola Pavla koji govori o Bogu, to je prva poslanica Timotiju, 6. glava, 16. stih: "Koji sam ima besmrtnost", šta to znači drugim rečima? Ako čitate neki drugi prevod on će glasiti ovako: "koji jedini ima besmrtnost", On, Bog, jedini, "koji sam (jedini) ima besmrtnost i živi u svetlosti kojoj se ne može pristupiti, kojega niko od ljudi nije video, niti ga može videti, kojemu čast i država večna. Amin." Dakle, Bog jedini ima besmrtnost, čovek ima uslovnu besmrtnost, ali on može večno živeti pod uslovom da živi u zajednici sa Bogom. Šta znači biti čovek? Jel' se sećate šta smo kazali u nekom od prošlih predavanja? Biti čovek znači obećati nešto, kome obećati? Bogu. Biti Bog, znači biti u stanju zaveta prema čoveku. Zato je vrlo važno da čovek živi u stanju zaveta sa Bogom. Ponovo se vraćam na misao, ako je zlo večni entitet, ako će na jednom delu svemira postojati pakao, a na drugom delu svemira postojati raj, onda, zlo je večni elemenat. Biblija govori da ljudska istorija ima svoj početak, ne samo da ljudska istorija ima svoj početak, nego i greh ima svoj početak na ovoj planeti, ali da greh ima i svoj kraj. Doći će dan kada će smrt, kada će zlo, biti jednom zauvek uništeno. Gde to piše? Mi ćemo o tome govoriti kada budemo govorili o milenijumu, ali za sada Apokalipsa Jovana Bogoslova, 20. glava, 14. stih: "I smrt i pakao bačeni biše u jezero ognjeno. I ovo je druga smrt." Sve je nestalo, i smrt i pakao bačeni u jezero ognjeno, nema više groba, nema više smrti, nema više zla, nema više greha. "I videh novo nebo i novu zemlju", kaže 21. poglavlje.
Majstor Gogzi, kako se uklapa u Pavlovo objašnjenje veličanstvena nada uskrsenja i sledeći stavci iz Biblije:
1. Propovednik 9:5 i 10 koji kažu ovako:
Propovednik 9:5 "Jer živi znaju da će umreti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio."
Propovednik 9:10 "Sve što ti dođe na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš."
2. Psalam 104:5 "Utvrdio si zemlju na temeljima njenim, da se ne pomesti na vek veka."
Psalam 115:16 "Nebo je nebo Gospodnje, a zemlju je dao sinovima čovečijim."
3. Isaija 45:18 "Jer ovako veli Gospod, koji je stvorio nebo, Bog, koji je sazdao zemlju i načinio je i utvrdio, i nije je stvorio naprazno, nego je načinio da se na njoj nastava: ja sam Gospod, i nema drugog.
I na kraju jedno pitanjce: da Adam i Eva nisu postali buntovni i umrli, gde bi oni i njihovi potomci živeli sada?
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!