Bilo bi glupo da kažem da ne sudim ponekad na osnovu boje glasa, naravno da bih voljela da svaki muškarac sa kojim pričam ima duboki bariton...da ima perfektnu dikciju...ali neeeema.
I ja mutiram...naročito poslije tulumarenja, ako ne ostanem potpuno bez glasa, onda je on svakako hrapav i dubok, u što se Hunter ljetos uvjerio
...sve sam pila tople napitke da malo ublažim boju glasa...ali ništa nije pomoglo, zvučala sam kao neka klošarka nakon popijene gajbe piva, nakon što je preorala više njiva.
Više volim i "grube" ženske glasove nego piskutave, a tek muškarci...ima mjesec-dva....spopadao me jedan lik na fejsu, nije mi dao mira, a nije uopšte bio nezanimljiv...i tako, poslije mnogo dana provedenih u ćaskanju, kumio, molio da mi čuje glas...
...reko ajd...mlađi je valjda 2 god bio...i hop, nazove on....ja stala.
Da mi je vidio facu tada, vjerovatno bi spustio slušalicu...neki onako djetinjast glasić, nimalo muževan...sa nekim freaky cerekanjem. Auuu ala pisana riječ umije da zavara.
Moram da pohvalim jednu kolegicu forumašicu, Izzy, ofkors, koja ima tako smirujuću boju glasa, o dikciji da ne govorim , bilo bi suludo. Ja bih ubila za takvu boju...prekraŠno.