Blues ~ Vechernja Shkola
Prikaz rezultata 1 do 8 od ukupno 8
  1. #1

    Blues ~ Vechernja Shkola




    Kolevka bluesa jeste delta Misisipija, gde su crni robovi, dovođeni pretežno iz zapadne Afrike, masovno radili na izgradnji brana, čišćenju terena, u polju, i uopšte, svuda gde se mogla upotrebiti izuzetno jeftina radna snaga. Kad kažem izuzetno jeftina, podrazumevam bednu hranu i još bednije uslove za život – živelo se teško a od neuhranjenosti, boleština i kazni umiralo masovno. No i u takvom paklu ljudi su pevali (nešto kao - pesma nas je održala, njojzi hvala) pevali o iscrpljujućem radu, strahu od rasturanja porodice usled prodaje, samoći, a posle građanskog rata kad je ropstvo zvanično ali ne i praktično ukinuto, i o dugim putevima, opet daleko od najdražih, kojima su lutali u potrazi za poslom. Prisutne su i druge teme, recimo pesme u kojima se govori o odnosu robinja i belih gospodara i/ili nadzornika, zatim čisto ljubavne pesme, protestne pesme ....

    Blues kao forma nastao je pod uticajem mnogo različitih vrsta muzike, različitog porekla. Koreni bluesa svakako leže u narodnoj muzici naroda zapadne i severozapadne Afrike odakle su ljudi i dovođeni u Ameriku, a koje se međusobno veoma razlikuju, i koje su se tokom zajedničkog života preplitale, mešale i dobijale nove forme. Tu treba dodati i uticaj poljskih, odn. radnih pesama koje su se pevale uz rad i čiju je formu ponavljanja stihova preuzeo i blues, pa i stare engleske balade koje su crni radnici čuli od svojih belih gospodara i od kojih je preuzeta osam, dvanaest, ili šesnaest taktna kompozicija. U vremenu posle građanskog rata, velik uticaj imao je i novostvoreni country, koji je stigao sa Apalača, a koji opet vuče korene uglavnom iz irske, odnosno keltske folk muzike, a zanimljivo je da se blues krajem prošlog veka pevao uglavnom uz pratnju bendža. Zato konstatacija američkog muzikologa Joseph Machlisa koji tvrdi da je blues “čisto američka muzička forma bez nama poznatih Evropskih i Afričkih uticaja” malo preterana ....

    Prva zvanična snimljena blues kompozicija je Dallas Blues. Snimljena je 1912, ali snimio ju je beli violinista iz Oklahoma Sitija - Hart Wand. Prvi crnac bio je W.C. Handy koji je iste godine, samo nešto kasnije snimio Memphis Blues, a dve godine kasnije i St. Louis Blues. Mada se blues generalno smatra muškom disciplinom, prvi vokalni blues snimila je baš žena - Mamie Smith, i to 1920. - Crazy Blues. Odmah ću pomenuti još bitnih bluzerki – Sippie Wallace, Victoria Spivey, Bessie Smith, Billie Holiday…. Pa preći na čitav niz blues muzičara koji su snimali tokom dvadesetih i tridesetih – Leadbelly, Big Joe Williams, Big Bill Broonzy, Roosevelt Sykes, Charley Patton, Blind Lemon Jefferson, Robert Johnson, Lightnin' Hopkins .... koji su popularisali blues, ali umnogome uticali i na popularnost jazza kao forme.

    I ako je podela bluesa veštačka, mora se reći da se Chicago blues razlikovao od dotadašnjih stilova i ulio novi vetar u jedra popularnosti bluesa. Da je to stvarno tako (to sa popularnošću) vidi se i iz imena predstavnika - Muddy Waters, Willie Dixon, John Lee Hooker, Howlin' Wolf, Elmore James ... Sad, istini za volju, oni su svirali Delta blues, a novo je bilo to što su se prešaltovali na električne instrumente (četrdesete su u pitanju). Za razliku od velikih jazz bandova iz tog perioda, bluzeri su se ograničili na električne gitare i bas, plus bubnjevi, a često uz klavir i usnu harmoniku. Navedeni muzičari su dosli u Chicago, i zato se citav pravac zove Chicago blues, ali slična muzika se svirala i u Detroitu, Houstonu, Memphisu i širom Amerike .....

    Sredinom pedesetih, muzika se drastično menja, rađa se r’n’r, zatim soul, a blues evoluira u rhythm’n’blues koji popularišu Bo Didley i Chuck Berry. Negde u to doba i u Evropi, tačnije Engleskoj, i beli čovek počinje da svira blues, koji nosi etiketu British Blues. Alexis Corner, John Mayall’ Bluesbreakers, Yardbirds ..... Najvažnije ime je svakako Eric Clapton, ime vezano za Yardbirds i Cream. Sredinom šezdesetih, pod uticajem rocka i psihodelije, a na blues osnovi, Cream sviraju muziku različitu od svega što se do tada moglo čuti. Klepton svira gitaru onako kako je pre njega niko (a posle njega tek poneko) nije svirao i time se zauvek upisao među najveće gitariste svih vremena .....

    I dok sa jedne strane B.B. King, Albert King, Otis Rush ili Buddy Guy nastavljaju utabanim stazama slavnih prethodnika postepeno evoluirajući svoj muzički izraz, izrastajući i sami u legende i inspiracije mlađima .... gitaristi poput Jimi Hendrixa, Peter Greena, Jimmy Pagea, Alvin Leea, Duane Allmana, Michael Bloomfielda (vidite da više nema veze ko je koje boje i odakle je) koristeći blues kao osnovu stvaraju autentičan muzički izraz u okviru rok muzike….Nikada više blues nije imao takav uticaj na muziku uopšte.

    Sedamdesete su donele prog, art, simfo, rege, pank, wave, i još mnogo toga, i blues je nekako skrenut u stranu. Naravno, svirao se blues i tada, ali daleko od top lista ili uticaja kakvog je imao samo par godina ranije. Uostalom, blues je u to doba toliko evoluirao i to u više pravaca, da ga je bilo teško i prepoznati. Rory Galagher ili Johnny Winter su ga potpuno naoštrili i elektrifikovali u čemu su najdalje otišli ZZ Top.

    Osamdesete nam donose blues revival, a najzaslužnija osoba za to je, verovali ili ne, David Bowie. Naime, Bowie je bio na Monterey festivalu ’82. i zapazio odličnog mladog gitaristu. Ponudio mu je angažman na svom novom albumu koji je trebalo da nadmaši Scarry Monsters, i čovek je prihvatio. Posao je uradio briljantno u šta se može uveriti svako ko pusti Let’s Dance, pa mu je Bowie ponudio i mesto na turneji. Međutim, ova velika prilika je odbačena, da bi sa svojim bendom što pre snimio prvenac dok još ima reputaciju Bowijevog gitariste. Album “Texas Flood” Stevie Ray Vaughana & Double Trouble bio je najbolji blues album godinama unazad, a još uvek je jedan od najboljih blues albuma ikada, i označio je rađanje Modern Bluesa.
    Pored Stevie Raya, osamdesete su donele Roberta Craya, Jeff Healeya, Bonnie Raitt, Gary Moorea ....Koliko je blues u tom trenutku bio popularan govori i gostovanje B.B. Kinga na albumu (i na filmu) tada najvećeg svetskog r'n'r benda – U2.

    Vremenom se blues tiho i neprimetno izgubio sa top lista i vratio u klubove i barove gde mu je ustvari i mesto ....



    “ .... Legenda kaže da je blues đavolova izmišljotina, načinjena da bi ljude odvratio od gospela, duhovne odn. religiozne muzike afro-amerikanaca. Da li je to stvarno tako, niko ne može sa sigurnošću reći, ali ono što se pouzdano zna jeste da su mnogi bluzeri prodavali dušu đavolu u zamenu za dar stvaranja magije na svom instrument .... “




    izvori :
    ~ hi-fi forum/koko bil
    ~ mulj.net
    ~ wikipediJa
    Poruku je izmenio zrNce, 25.11.2009 u 12:05

  2. #2

    Odgovor: Blues ~ Vechernja Shkola




    Blind Lemon Jefferson .... 1897 - 1929


    Bez sumnje on je osnivač Texas bluza, jedan od najkomercijalnijih bluzera ranih 20tih i jedna od najvećih inspiracija mlađim bluzerima poput Lightnin Hopkinsa i T-Bone Walkera. Iako je rođen slep, Jefferson je uspeo da nauči da svira gitaru toliko dobro da je od toga uspevao da izdržava ženu i sina. Često je svirao sa Ledbellyem i sa njim ili sam nastupao je po delti Mississippia, u Memphisu i Chicagu. Tokom jednog od svojih gostovanja u Dallasu, gde je bio omiljena bluz atrakcija, Blind Lemon Jefferson je upoznao Aaron Thibeaux Walkera, kasnije poznatijeg po imenu T-Bone Walker, kome će davati prve časove gitare koje mu je ovaj nadoknađivao tako što mu je neretko bio vodič. Iako je njegova studijska karijera bila veoma kratka (trajala svega tri godine, od 1926 - 29.) on je uspeo da snimi preko 100 pesama, uključujući klasike poput "Matchbox Blues," "Black Snake Moan" i "See That My Grave Is Kept Clean". Kao kuriozitet je ostalo to da su prve snimljene pesme Blind Lemon Jeffersona bile gospel, a ne bluz "I Want to be like Jesus in my Heart" i "All I Want is that Pure Religion", a izdao ih je pod pseudonimom Deacon L. J. Bates. Prvi snimci koji nose njegovo vlastito ime su "Booster Blues" i "Dry Southern Blues" snimljeni 1926. godine. Blind Lemon Jefferson je umro 1929. godine u Chicagu. Detalji njegove smrti još uvek su obavijeni misterijom. Jedna priča kaže da ga je ljubomorni muž otrovao, dok je verovatnija verzija da je umro od srčanog udara, dok je dezorjentisan lutao okolinom Chicaga tokom snežne oluje. Treća verzija kaže da je Jefferson u toj oluji promrzao do smrti. Po knjizi "Tolbert's Texas", Jefferson je opljačkan i ubijen. Povratak njegovog tela u Texas je platio Paramount Records, a njegov grob je bio zadugo neobežen. Do danas je ostao popularan zbog svojih jednostavnih kantri bluz numera, a među onima koji su ga obrađivali su i Bob Dylan, Peter Case i John Hammond Jr. Njegovi najbolji rani radovi su skupljeni na cd-u "King of the Country Blues"....


    See That My Grave Is Kept Clean


    Well, there's one kind of favor I'll ask of you
    Well, there's one kind of favor I'll ask of you
    There's just one kind of favor I'll ask of you
    You can see that my grave is kept clean

    And there's two white horses following me
    And there's two white horses following me
    I got two white horses following me
    Waiting on my burying ground

    Did you ever hear that coffin' sound
    Have you ever heard that coffin' sound
    Did you ever hear that coffin' sound
    Means another poor boy is under ground

    Did you ever hear them church bells tone
    Have you ever hear'd them church bells tone
    Did you ever hear them church bells tone
    Means another poor boy is dead and gone

    Well, my heart stopped beating and my hands turned cold
    And, my heart stopped beating and my hands turned cold
    Well, my heart stopped beating and my hands turned cold
    Now I believe what the bible told

    There's just one last favor I'll ask of you
    And there's one last favor I'll ask of you
    There's just one last favor I'll ask of you
    See that my grave is kept clean ....
    Poruku je izmenio zrNce, 25.11.2009 u 00:45

  3. #3

    Odgovor: Blues ~ Vechernja Shkola




    Big Bill Broonzy .... 1893 - 1958


    Više nego ijedan drugi umetnik, Big Bill Broonzy (William Lee Conley Broonzy) je pomogao da bluz zavlada Chicagom. Rođen je bukvalno na obali reke Mississippi, ali se u ranom detinjstvu sa porodicom seli u Chicago. Već sa deset godina počinje njegov interes za svet muzike. Od kutije cigara pravi prvu frulu na kojoj je svirao tradicionale. U ovom periodu svog života (oko 17 godina) Broonzy je pokazao interesovanje da postane božji čovek, ali ga je jedna simpatična epizoda odvela na potpuno drugi put. Vlasnik jednog kluba mu je ponudio 50$ i novu violinu, ako bi ovaj zauzvrat pevao u njegovom klubu četiri noći. Iako je Broonzy odbio ovu ponudu, morao se prihvatiti posla, jer je njegova žena krijući uzela novac i ugovorila svirku. Život ga je opet odveo na čudan put - na front. Pošto je dve godine proveo boreći se pod američkom zastavom po poljima Evrope, vraća se u Chicago, gde po prvi put uzima u ruke gitaru i započinje svoju muzičku karijeru. Broonzy počinje da snima sredinom 20tih, da bi već početkom sledeće dekade bio glavna figura čikaške bluz scene na kojoj je nastupao zajedno sa Tampa Redom i John Lee „Sonny Boy" Williamsom. Njegovi prvi snimci su bili "Big Bill's Blues" i "House Rent Stomp" usnimljeni i izdati 1927. godine. Neki od njegovih prvih snimaka su objavljeni i pod imenima Big Bill Bromsley (usled štamparske greške), ali i Big Bill Johnson. Tokom gotovo celog svog života morao je da radi kao kuvar, pomoćni radnik, nosač, kako bi uspeo da izdržava svoju porodicu. Bio je svestran, pa je mogao da svira i starijim - vodvilj stilom i onim čikaškim, koji se u to vreme još uvek razvijao. Kada je povratak bluzu posle II svetskog rata označio Broonyzev starinski stil kao stvar prošlosti, on se okrenuo vodama folk bluza, pa je tako postao jedan od prvih koji su radili turneje većinom po Evropi, ali i Africi, Južnoj Americi i Pacifičkoj regiji stvarajući tako nove sledbenike. Njegova najbolja rana dela mogu se naći na The Young Big Bill Broonzy koji je snimio za Shanachie Records, a uz pomoć belgijskog pisca Yannick Bruynoghea je napisao autobiografiju pod nazivom „Big Bill Blues". Iza njega je ostalo oko 350 kompozicija ....


    Diggin' My Potatoes


    Baby, they diggin' my potatoes,
    Lord, they trampin' on my vine
    Now I've got a special plan now baby,
    Lord, that a-restin' on my mind
    Now, I don't want no cabbage sprouts,
    bring me a solid head
    Suppose they call the wagon
    I catched him in my bed
    You know they diggin' my potatoes,
    Lord, they trampin' on my vine
    Now my vines is all green,
    'tattoos they all red
    Never found a bruised one,
    till I caught them in my bed
    You know they diggin' my potatoes,
    Lord, they trampin' on my vine
    Now, I've been all around,
    lookin' up and down
    Never found my baby,
    'cause she was layin' in another town
    I know she's diggin' my potatoes,
    Lord, she's trampin' on my vine
    Yes, now I got a special plan now baby,
    Lord, that a-restin' on my mind
    Yes, I've got a special plan now baby,
    Lord, that a-restin' on my mind ....

  4. #4

    Odgovor: Blues ~ Vechernja Shkola




    Bessie Smith .... 1894 - 1937


    Poznata i kao „carica bluza", ona je bila najbolja i najpoznatija bluz pevačica 20tih godina XX veka. Počela je muzičku karijeru na jednom od mnogobrojnih ćoškova rodnog grada Chattanooga u državi Tennesse. Tu je mala Bessie pevala sa svojim nešto starijim bratom koji joj je obezbeđivao pratnju na gitari. Upravo on će je nešto kasnije uvesti u jednu putujuću umetničku trupu, ali kao igračicu. Mesto pevačice u toj trupi je bilo već zauzeto. Njim je neprikosnoveno gospodarila tada već prilično poznata Ma Rainey, koja je bila i prva učiteljica Smithovoj. Od nje je Bessie Smith naučila više o scenskom nastupu, nego o samom pevanju. Negde oko 1913. godine Bessie Smith je već formirala svoju pevačku tačku, a do 1920. je bila poznata širom američkog juga. Snažna, nezavisna žena i veoma moćan vokal koji se podjednako dobro snalazio i u džezu i u bluzu, Bessie Smith je ujedno bila i najkomercijalniji umetnik rane ere bluza. Njeni su se snimci prodavali u desetinama, pa možda i stotinama hiljada primeraka - ciframa neverovatnim za ovo rano doba. Iza nje je ostalo oko 160 snimaka koje je uradila za Columbia Records. 1929. godine Smithova je čak glumila i u filmu „St Louis Blues" rađenom po istoimenoj pesmi W. C. Handya. Na žalost, interes javnosti za bluz i džez pevače je splasnuo ranih tridesetih godina, pa je Bessie Smith bila zaboravljena od strane izdavača. S obzirom na ovakav razvoj događaja ona se vratila svojim korenima. Počela je pevati u malim klubovima gde je zarađivala vrlo malo. Ovo je bilo daleko od svega što joj se dešavalo par godina pre toga, dok je nastupala po pozorištima i balskim dvoranama širom zemlje. Ponovo otkrivena od strane John Hammonda - skauta Columbia Recordsa, Smithova je snimala sa Benny Goodmanovim bendom sve do svoje tragične smrti u saobraćajnoj nesreći 1937. godine. Iako se nekoliko puta skupljao novac za nadgrobni spomenik, njen grob je ostao neobeležen sve do 1970. godine, kada je zahvaljujući njenoj kućnoj pomoćnici iz dana slave Juaniti Green i pevačici Janis Joplin mesto večnog boravka „carice bluza" dobilo obeležje kakvo zaslužuje. Njen najbolji materijal se može čuti na dvostrukom cd-u The Essential Bessie Smith ....





    Baby Won't You Please Come Home


    I've got the blues,
    I feel so lonely;
    I'd give the world
    If I could only
    Make you understand;
    It truly would be grand.
    I'm gonna telephone my baby,
    Ask him won't you please come home.
    Oh, when you gone
    I'm worried all day long.

    Baby, won't you please come home?
    Baby, won't you please come home?
    I have tried in vain
    Nevermore to call your name.
    When you left you broke my heart,
    That will never make us part.
    Every hour in the day you will hear me say,
    Baby, won't you please come home?
    I mean, baby, won't you please come home?

    Baby, won't you please come home?
    'Cause your mama's all alone.
    I have tried in vain
    Nevermore to call your name;
    When you left you broke my heart;
    That will never make us part;
    Landlord's gettin' worse, I gotta move May the first.
    Baby, won't you please come home?
    I need money.
    Baby, won't you please come home?

  5. #5

    Odgovor: Blues ~ Vechernja Shkola




    Charley Patton .... 1887 - 1934


    Najveća zvezda Deltinog neba 1920ih svakako je bio Charley Patton. Mnogi ga nazivaju ocem Delta bluza. Muzikolog Robert Palmer smatra ga jednim od najznačajnijih muzičara SAD-a XX veka. Rođen je i većinu svog života proveo upravo u delti Mississippia. O datumu njegovog rođenja se tokom godina dosta raspravljalo, jer dostupni izvori pominju 1887, 1891, pa čak i 1894. godinu. Još jedna stvar koja budi interesovanje niza istraživača je njegovo poreklo. Neki smatraju da u sebi ima meksičke krvi, drugi spekulišu o njegovom Čiroki poreklu, ali izgleda da je najistinitija teorija ona koja kaže da u sebi ima belih, afro-američkih i Čiroki gena. 1900. godine njegova porodica se seli stotinjak kilometara severno, na Dockery plantažu koja se danas smatra mestom rođenja Delta bluza - mestom na kojem su prve korake napravili Robert Johnson i John Lee Hooker. Upravo ovde je Charley Patton počeo druženje sa Henry Sloanom - afro američkim muzičarem od koga će naučiti dosta i o muzici i o životu. Kao dokazan i priznat muzičar, harizmatični Charley Patton je svojim bombastičnim stilom i nastupom inspirisao armiju bluzera i rokera. Od Son Housea i Robert Johnsona do Jimi Hendrixa i Stevie Ray Vaughana. Istorija ga beleži kao prvog pravog šoumena, koji je neretko svirao gitaru držeći je ispod kolena, iza glave i leđa, što će kasnije postati zaštitni znak upravo mladog Jimi Hendrixa. Patton je živeo životom na visokoj nozi, prepunim alkohola i žena, a njegovi nastupi po zabavama, džointima i skupovima po plantažama su vrlo brzo postali deo legende. Za razliku od drugih bluzera njegove ere, koji su lutali Amerikom u potrazi za "tezgom", Patton je imao unapred zakazane svirke. Njegov prodoran glas i ritmična, gotovo perkusionistička gitarska pratnja su bili inovativni i stvoreni da zabave raznoliku publiku. Patton je počeo da snima veoma kasno, ali je izgubljeno vreme nadoknadio snimajući nekih 60tak pesama za manje od pet godina. Njegova najprodavanija pesma je bila "Pony Blues". Iako je većina njegovih snimaka lošeg kvaliteta, kompilacija Founder of the Delta Blues koju je na CD-u objavio Shanachie Records je uspela da sastavi najbolje od tih snimaka i pruži dobar pregled Pattonove karijere. 1990. godine na mestu gde je sahranjen, muzičar John Fogherty je finansirao izradu memorijalnog spomenika legendarnom bluzeru. Memorijal druge vrste će napraviti i stripadžija Robert Crumb. On je napravio stripovanu biografiju Charley Pattona ....





    Pony Blues


    Baby, saddle my pony, saddle up my black mare
    Baby, saddle my pony, saddle up my black mare
    I'm gonna find a rider, baby, in the world somewhere
    "Hello central, the matter with your line?"
    "Hello central, matter, Lord, with your line?"
    "Come a storm last night an' tore the wire down"
    Got a brand new Shetland, man, already trained
    Brand new Shetland, baby, already trained
    Just get in the saddle, tighten up on your reins
    And a brownskin woman like somethin' fit to eat
    Brownskin woman like somethin' fit to eat
    But a jet black woman, don't put your hands on me
    Took my baby, to meet the mornin' train
    Took baby, meet that mornin' train
    An' the blues come down, baby, like showers of rain
    I got somethin' to tell you when I gets a chance
    Somethin' to tell you when I get a chance
    I don't wanna marry, just wanna be your man ....

  6. #6

    Odgovor: Blues ~ Vechernja Shkola




    Leadbelly .... 1888 - 1949


    Rođen je kao Huddie William Ledbetter u Louisiani. O nadimku Leadbelly (olovni stomak prim. Aut.) još uvek postoji više varijanti. Po jednima zaslužio ga je zbog mogućnosti konzumacije ogromne količine alkohola, po drugima zbog otpornosti na udarce, dok treći tvrde da ga je zaslužio prilikom ranjavanja sačmarom u predelu stomaka. Njegova muzika i buran život će imati mnogo uticaja na kasnije bluz i folk generacije. Kao i kod većine bluz izvođača njegovog vremena i njegov repertoar se širio van granica bluza i uključivao regtajm, kantri, folk, popularne standarde, pa čak i gospel muziku. Jedno vreme je nastupao po Texasu u duetu sa Blind Lemon Jeffersonom, a jedan je od prvih umetnika koji je svoje umeće pokazivao na dvanaesto žičanoj gitari. Iako mu je ona bila omiljeni instrument, znao je da svira i neretko koristio harmoniku, klavir, mandolinu, violinu i naravno usnu harmoniku. Tekstovi njegovih pesama su raznovrsni i pokrivaju sve od socijalnih i ljubavnih tema, rasizma, kaubojskog života, sveta alkohola, pa do saga o značajnim ličnostima toga vremena poput: Franklin Roosevelta, Adolf Hitlera, Jean Harlow i Howard Hughesa. Njegov nagao temperament često ga je uplitao u rasprave i tuče. Prvu zatvorsku kaznu zaslužio je zbog nošenja vatrenog oružja 1915. godine. Iz zatvora će vrlo brzo pobeći i jedno vreme živeti kao James Boyd. Tokom par godina na slobodi neće uspeti da se kloni nevolja, pa će posle ubistva svog rođaka u zavadi oko devojke završiti u Texasu u zloglasnom zatvoru Huntsville. Tu je napisao jednu od svojih boljih pesama. Ona u stvari predstavlja molbu za pomilovanje koje je tražio od guvernera Pat Morris Neffa. Svojom poezijom i njenim religijskim referencama će uticati na bogobojažljivog guvernera da mu smanji kaznu, što će rezultirati i ranijim puštanjem na slobodu. Na slobodi se ni ovog puta neće dugo zadržati. 1930. godine zbog novog napada osuđen je na odsluženje kazne u Angola Penitentiary u Louisiani. Upravo ovde će snimiti nekoliko pesama za arhiv biblioteke Kongresa. Muzika će ga opet spasiti služenja pune kazne. Na urgiranje muzikologa Johna i Allana Lomaxa, guverner Louisianne će odobriti ranije puštanje Leadbellya kako bi ovaj mogao nastaviti da snima za Lomaxove i biblioteku Kongresa za koju su oni radili. Posle odsluženja još jedne kazne nastaviće da svira i snima, pa će ga muzika odvesti u New York gdje će na njega dosta uticati tamošnja folk scena predvođena Woody Guthriem i Pete Seegerom. Nakon njegove smrti 1949. godine pesme poput "Midnight Special," "Goodnight, Irene" i "The Rock Island Line" postale su hitovi na repertoarima različitih izvođača kao što su Weavers, Frank Sinatra, Johnny Cash, i Ernest Tubb. Možda najbolji album sakupljenih pesama je Midnight Special (Rounder Records). Jedan je od retkih bluz umetnika koji je doživio da svoju sliku vidi u novinama. 1937. godine Life magazin će objaviti poduži članak o njemu pod naslovom "Lead Belly - Bad Nigger Makes Good Minstrel". Uz članak je išla njegova kolorna fotografija, što je u to doba predstavljalo retkost ....


    Goodnight Irene


    Last Saturday night, I got married,
    me and my wife settled down
    Now me and my wife are parted,
    I'm gonna take another stroll downtown

    Sometimes I live in the country,
    sometimes I live in town
    Sometimes I take a great notion,
    to jump into the river and drown

    I love Irene, God knows I do,
    I'll love her till the seas run dry
    But if Irene should turn me down,
    I'd take the morphine and die

    Stop rambling, stop your gambling,
    stop staying out late at night
    Go home to your wife and your family,
    stay there by your fireside bright ....

  7. #7

    Odgovor: Blues ~ Vechernja Shkola



    Alonzo Lonnie Johnson .... 1899 - 1970


    Među mnogim inovativnim gitaristima rane bluz ere, Lonnie Johnson je bio bez premca. Sa osećajem za melodiju koji se teško mogao naći u eri pre II svetskog rata, Johnson je bio u stanju da kombinuje prljave bluz i tečne džez fraze, a prvi je počeo da svira naizmenično ritmove i solo deonice u istoj pjesmi. Odrastajući u New Orleansu dosta je crpio iz nasleđa samog grada, ali i iz sopstvene porodice. Sa ocem i bratom je kao veoma mali svirao po raznim veseljima i lokalima. 1917. godine Johnson će se naći i na turneji sa druge strane Atlantika što ga čini jednim od prvih američkih umetnika koji je Engleskoj prezentovao svoju muziku. Po povratku saznaće da je epidemija gripa od cele njegove porodice poštedela jedino mlađeg brata Jamesa. Njih dvojica se sele u St. Louis. 1925. godine Lonnie Johnson će pobediti na bluz takmičenju koje će mu kao nagradu pružiti snimanje za kuću Okeh Records. Počevši od saradnje sa Okeh recordsom, on će u sledećih sedam godina snimiti oko 130 pjesama, uključujući nekoliko dueta sa Blind Willie Dunnom (tačnije belim džez gitaristom Salvatore Massarom, poznatijim kao Eddie Lang, ocem džez gitare i jednom od inspiracija Django Reinhardta) koji će imati poseban značaj za kasnije generacije. Tokom ovog perioda on će snimati i sa orkestrom Duke Ellingtona i Louis Armstrongovim Hot Five. Posle Velike depresije, Johnson će se skrasiti u Chicagu i tamo snimati prvo za Bluebird Records, a kasnije i za King Records. Posle II svetskog rata njegov stil će mutirati u ritam i bluz. Johnson će se ponovo otisnuti na turneju po Engleskoj (1952.), iako njegova tadašnja karijera obiluje usponima i padovima što će ga pratiti do kraja života, pa su neretki periodi u kojima će se potpuno udaljavati od sveta muzike. Koliko je njegov stil bio šarolik i inspirativan dovoljno govori podatak da će on uticati na legendarnog bluzera Robert Johnsona, ali i velikog džez majstora Charlie Christiana, a njegove pesme će snimati i autori poput Elvis Presleya i Jerry Lee Lewisa ....







    A Broken Heart That Never Smiles


    When you down and in trouble, tell your trouble to the Lord above.
    When you down and in trouble, tell your trouble to the Lord above.
    Cause you never will be happy, until you find the one you love.

    Like a prisoner without a plea, and sentenced without a trial.
    Like a prisoner without a plea, and sentenced without a trial.
    Like a beating heart longing for love, a heart that never smiles.

    You can stay in a town so long, you can feel yourself sinkin' down.
    You can stay in a town so long, you can feel yourself sinkin' down.
    Best to change your way of livin', and you must change your town.

    This mornin', I sure have got the blues.
    This mornin', I sure have got the blues.
    I've got a real good mama, to tell my trouble to.

  8. #8

    Odgovor: Blues ~ Vechernja Shkola




    Tommy Johnson .... 1896 - 1956


    Mnogi izvori kazzu da je u stvari, podcenjeni bluzer Tommy Johnson bio taj koji je jedne olujne noci na raskrshcu prodao dushu djavolu. Nebitno da li je to bio on ili njegov prezimenjak Robert, istina je da je Tommy Johnson ostao retka fusnota u vecini bluz pricha. Iako obozzavan od tvrodokornih bluz fanova, njegovo ime se iako nepravedno, jedva sachuvalo od zaborava. Josh jednom ce ga pokriti senka znatno slavnijeg i poznatijeg kolege, kada ce lik crnog bluzera u filmu brace Cohen, „O Brother Wehere Art Thou?" umesto sa Tommyem (na chijem je liku i baziran i chije ime nosi filmski bluzer) poistovecivati sa Robertom Johnsonom. Iako je rodjen u mestu Terry u Mississippiu, vecinu svog zzivota ce provesti u Crystal Springsu gde ce vec od 1914. godine zaradjivati za zzivot muzicirajuci sa bracom Magerom i LeDellom. Svoj karakteristichan stil je bazirao na snazznom vokalu koji se tokom pesama uzdizao od dubokog zavijanja do predivnih falset deonica. Njegova napredna tehnika sviranja na gitari ce uticati na celu plejadu Mississippi bluzera, ukljuchujuci Howlin' Wolfa i Robert Nighthawka, a jedan je od prvih koji je izvodio trikove sa svojim instrumentom, svirajuci izmedju nogu, iza ledja i glave i bacajuci i prevrcuci tokom svirke. Snimao je tokom veoma kratkog perioda, od 1928. do 1930. godine, pa ne chudi shto njegova kompletna diskografija staje na kompilaciju Complete Recorded Works (Document Records). Jedna od najpoznatijih numera je „Canned Heat Blues" u kojoj opisuje stvaran dogadjaj kada je u nedostatku alkohola pio metanol iz konzerve Canned Heat Stermoa (vrsta goriva za roshtilje). Upravo po ovoj pesmi ce Al Wilson imenovati svoj bend - Canned Heat. Johnson je bio hronichni alkoholichar, pa se veruje, iako za to nema dovoljno dokaza, da je alkohol prouzrokovao srchani udar koji ce ga usmrtiti 1956. godine. Njegov nadgrobni spomenik ce platiti bluzerka Bonnie Raitt. Svake godine, treceg vikenda oktobra se u Crystal Springsu odrzzava Tommy Johnson Blues Festival ....


    Cool Drink Of Water Blues


    I asked for water
    Then she give me gasoline
    I'd ask for water
    Gave me gasoline
    I asked for water
    Then she give me gasoline
    Lord, Good Lordy, Lord
    Cried, Lord I wonder
    Will I ever get back home?
    Cried, Lord I wonder
    Will I ever get back home?
    Lord, Good Lordy, Lord

    I went to the depot
    Looked upon the board
    I looked all over
    How long had this eastbound
    Train been gone?

    He done taken your faror
    Blown his smoke on you
    He done taken yo'r
    Blow'd the smoke on you
    Lord, Good Lordy, Lord

    Lord, I ask the conductor
    'Could I ride the blind?'
    'Wanna know could a broke man
    Ride the blinds'
    'Son, buy yo' ticket, buy yo' ticket
    'Cause this train ain't none of mine

    'Son, buy yo' ticket
    Train ain't none of mine'
    'Son, buy yo' ticket
    'Son, this train ain't none of mine'
    Lord, Good Lordy, Lord

    'Train is none of mine' ....

Slične teme

  1. Ca blues
    Autor believer u forumu Želje, čestitke i pozdravi
    Odgovora: 19
    Poslednja poruka: 17.10.2016, 09:44

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •