Uvodna reč
Iz naslova ovog kratkog izlaganja možete i sami da pretpostavite da je u Crkvi došlo do drastičnih promena. Crkva može opravdati svoje postojanje samo ako je "stup i uporište istine (1 Timotijeva 3:15)" i pod uslovom da je sazidana "na temelju apostola i proroka, gde je ugaoni kamen sam Isus Hristos (Efescima posl. 2:20)".
Crkva koja je sazidana na temelju učenja crkvenih otaca i tradicije, više ne opravdava svoje postojanje, pošto ne izvršava misiju koju joj je Hristos poverio.
Čak i površnim znalcima poznato je da je Bog svoju Crkvu osnovao u pustinji. Na žalost ta crkva se vremenom iskvarila.
Sveštenstvo udruženo sa svetovnim vladarima zauzelo je mesto Boga. Samim tim božiji predstavnici postali su suvišni. Zlostavljanje proroka postala je uobičajena praksa.
Kada je prorok Amos došao da objavi kaznu namenjenu bezbožnom caru Jerovoamu, prvi koji mu se suprotstavio bio je, gle čuda, sveštenik Amasija koji se ovako obraća proroku Amosu:"vidioče, idi, beži u zemlju Judinu, i onde jedi hleb i onde prorokuj. A u Vetilju više ne prorokuj, jer je svetinja careva i dom carski" (Amos 7:12,13).
Dom Božiji koji je postao dom carski, Hristos je nazvao hajdučkom pećinom (Matej 21:13).
Polazeći od činjenice da u toj crkvi nije bilo mesta ni za Boga ni za njegove predstavnike, Hristos je napustio tu otpalu crkvu i osnovao prvu hrišćansku sektu. Da dobro ste videli, sektu. Kako sad to zapitaće se mnogi od vas koji čitaju ove redove. Vrlo jednostavno. Tadašnje izopačeno sveštenstvo nazivalo je sektašima i jereticima sve one koji su napustili otpalu crkvu, što vidimo iz izveštaja koji je zapisan u Delima apostolskim 28:22. Tu jevrejske starešine upućuju hrišćanskom apostolu Pavlu molbu koja glasi: "molimo da čujemo od tebe šta misliš; jer nam je poznato za ovu jeres da joj se svuda nasuprot govori". Kao što vidite, hrišćanska nauka koju je apostol Pavle propovedao, jevrejske starešine smatrale su kao jeres, a vi ste već saznali da je osnivač te jeresi bio sam Isus Hristos. Dobro dakle, upamtite da je osnivač te jeresi ili sekte bio lično Hristos. Pa kada je On bio sektaš i jeretik onda i njegovi pravi sledbenici isto moraju biti sektaši i jeretici. U protivnom ispalo bi da su oni veći od svog osnivača Isusa Hrista. U Hristovo vreme baš kao i danas starešine otpale crkve Hrista i njegove sledbenike nazivaju sektašima i jereticima. I kada meni neko kaže da sam sektaš i jeretik taj mi nesvesno odaje priznanje da sam sledbenik onoga koji je put, istina i život, Isus Hristos. A svaki onaj koji sebe smatra hrišćaninom morao bi biti sektaš i jeretik jer u protivnom slučaju ne bi bio Hristov sledbenik već bi bio sledbenik starešina otpale crkve koja gazi Božije zapovesti. U nastavku izlaganja pokazaću, uz pomoć Svetog pisma, da je današnja otpala crkva ukinula drugu Božiju zapovest koja zabranjuje upotrebu slika ili ikona. Ako nekim slučajem neko nije dobro razumeo reči zapisane u 20-toj glavi druge knjige Mojsijeve u 4-om i 5-om stihu ja ću, da bismo otklonili sve moguće nedoumice, pročitati reči zapisane u 5-oj Mojsijevoj knjizi, a u 15-om i 16-om stihu gde piše: "Čuvajte dobro duše svoje; jer ne videste nikakvog lika u onaj dan kad vam je Gospod govorio na Horivu, da se ne biste pokvarili i načinili sebi idola ili kakvu god sliku od čoveka ili žene".
Ove božanske reči pravoslavni svetac Teofan smatrao je za jeres i tako dokazao da je samo jedan od Valovih sveštenika ili antihrist. Na osnovu pročitanih Božanskih reči svaki onaj koji sebi načini sliku ili ikonu od čoveka ili od žene da bi im se klanjao i pred njima se molio, misleći da time ugađa Bogu, ustvari samo dokazuje da se duhovno iskvario pošto je sebi načinio idola što druga Božija zapovest strogo zabranjuje. Pored ukidanja ove druge Božije zapovesti otpala crkva ukinula je i četvrtu Božiju zapovest a kada i gde se to dogodilo objašnjava Piter Džiermen u knjizi pod naslovom: katehizam katoličke doktrine na 50-oj strani gde piše: "Mi poštujemo nedelju umesto subote zato što je katolička crkva, 336-te godine na Laodikijskom saboru prenela svečanost sa subote na nedelju". Više je dakle nego jasno da svetkovanje subote nije ukinuo Bog nego je to učinila otpala crkva. Da stvar bude gora,ona je to učinila u Hristovo ime i tako nedvosmisleno dokazala da ona ne zastupa Hrista već antihrista (vidi Danilo 7:24,25).
Za one koji nisu upućeni, naznačiću da antihrist nikada ne priznaje da radi protiv Hrista, već on nezakonito i vešto vlada umesto Hrista.
Proroci paganskog boga Vala da bi prevarili tadašnji božiji narod koristili su ime Val. Kada su se obraćali svome bogu oni su vikali: Vale, Vale, tj. gospodaru, gospodaru.
Prevara se sastojala u tome što oni nisu prizivali pravoga Boga Jahvu, Gospodara neba i zemlje, već su prizivali svog neznabožačkog idola Vala. Narod misleći da je reč o živome Bogu, učestvovao je na tim neznabožačkim skupovima i tako je kršio 2-gu Božiju zapovest. Na koji način deluje današnji antihrist, saznaćete u nastavku.
Pošto je u svim današnjim crkvama i verskim zajednicama iznošenje čiste Biblijske istine zabranjeno, ja ne pripadam ni jednoj od njih. Ljude upućujem na Sveto pismo, a ne na trdiciju.
U jevanđelju po Mateju 28:20 Hristos zahteva da njegovi sledbenici druge uče da drže sve što je Isus zapovedio dok današnje Valove pristalice u svešteničkoj odori, ljude uče da treba da drže tradiciju, tj. ono što su oni sami zapovedili. Umesto da ostanu gospodnje sluge oni su nezakonito postali vladari života i smrti.
U Nemanjićkoj Srbiji oni su odlučivali o svemu jer je u njihovim rukama bila i duhovna i svetovna vlast. Danas oni ovu drugu nemaju, ali kada im se ukaže prilika oni je bahato osporavaju.
Nedavno, tj. 30.10.2009 vladika banatski Nikanor izjavio je da je Pravoslavna crkva starija od Vrhovnog suda. Da bi to i dokazali 70-ak sveštenika fizički su sprečili izvršenje odluke Vrhovnog suda.
Navikli smo da Valovi sveštenici preziru odluke nebeskog Vladara, (uporedite Nikanorov cenovnik sa Hristovim rečima iz jev. po Mateju 10:7,8 ) a relativno novo je to što sada počinju da preziru i odluke ovozemaljske vlasti.
Da stvar bude gora, za svoje destruktivne aktivnosti oni godišnje dobijaju pola miliona eura od vlasti čije odluke preziru. Ako je moć suda slaba, onda je sprega između "Amasije" i "Jerovoama" jaka (vidi Amos 7:8-13).
Oni koji su pažljivo čitali uvodne reči mogli su da primete da ja crkvu ne smatram za neko sigurno mesto gde čovek može da sazna istinu koja mu je potrebna za duhovni rast. U praksi crkva neprestano meša tradiciju i učenje Svetog pisma tako da neupućeni narod veruje da je celokupna praksa crkve u skladu sa onim što u Svetom pismu piše.
Da li je naopako učenje crkve po mnogim pitanjima stvar neke slučajnosti ili je pak otpad crkve od Hristove vere bio davno prorečen u samom svetom Pismu?
Na ovo pitanje odgovor je dao apostol Pavle u svojoj drugoj poslanici Solunjanima 2:3-4 gde čitamo: "Da vas niko ne prevari nikakvim načinom; jer Hristos neće doći dok ne dođe najpre otpad,i ne pokaže se čovek bezakonja, koji se protivi i podiže više svega što se zove Bog ili se poštuje, tako da će on sesti u crkvi Božijoj kao Bog pokazujući sebe da je Bog".
Na ovim našim terenima dve najglasnije verske organizacije: pravoslavna i katolička za sebe tvrde da su Božja crkva. Ni jedna od ove dve crkve ne žele ništa da čuju o pomenutom otpadu već ga one pripisuju sektama.Takva tvrdnja ne može da prođe jer proročanstvo jasno tvrdi da će čovek bezakonja sesti u Božjoj crkvi a ne u Božjoj sekti.
Ako uporedimo praksu apostolske crkve, sa praksom današnjih crkava doći ćemo do neizbežnog zaključka da je u proročanstvu najavljeni otpad uveliko ušao u crkvu; a crkva u kojoj caruje otpad više ne može biti crkva već samo hajdučka pećina, kako je to sam Hristos rekao.
Dok sa jedne strane crkveni velikodostojnici grme protiv sekti, apostol Pavle u 1. poslanici Korinćanima 11:19 naprotiv kaže da treba da postoje jeresi ili sekte da se pokažu koji su pošteni; sveštenstvo zadojeno učenjem tradicije i po ovom predmetu suproti se učenju apostola i proroka.
Najbolji dokaz o postojanju otpada u crkvi je činjenica da je u svim zemljama crkva povezana sa vlastima. A ko je čitao jevanđelje mogao je primetiti da se Hristos nikada nije obraćao vlastima ni da ga zaštite kad je bio u opasnosti niti je od vlasti zahtevao da prisili narod da bi ga poštovao i sprovodio njegovo učenje.
Apostoli takođe nisu tražili potporu vlasti da silom nametnu svoje propovedanje.
U prvim vekovima posle Hrista,crkva je poštovala ljudsko pravo slobodnog izbora.Tek onda kada su se u crkvu počeli uvlaciti mnogobožački obredi i kad se crkva oslonila na državnu vlast, počela je silom da nameće svoja učenja.
U našoj zemlji crkva je svoje učenje nametnula uz pomoć vlasti koja je crkvi dozvolila da u školu uvede veronauku i tako po svojoj zelji utiče na formiranje mladih umova koji se od malih nogu uče poštovanju tradicije koja se otvoreno protivi učenju Svetog pisma.Tako crkva umesto da bude mesto gde se pripremaju kandidati za stanovanje na novoj zemlji,crkva priprema kandidate koji će završiti u ognjenom jezeru.
Činjenica da veronauka nije obavezna ne menja mnogo stvar jer deca koja ne žele da prate veronauku smatraju se za bele vrane i tako se na njih indirektno vrši pritisak kako bi i ona prihvatila da prate časove veronauke.
Cilj veronauke je da decu privikne na držanje raznoraznih običaja neznabožačkog porekla a koji se naravno deci predstavljaju kao dobri hrišćanski običaji. A lukavi sveštenici savršeno dobro znaju koliko je teško napustiti običaje koje smo primili u detinjstvu. Proročanstvo da će čovek bezakonja sesti u Božijoj crkvi i da će pokazivati sebe kao da je on Bog doslovce se ispunilo. Da biste se u to uverili dovoljno je da saslušate reči pape Lava Xlll iz Encikličkog pisma od 20-og juna 1894-god, gde čitamo :"Mi držimo mesto na zemlji koje pripada Svevišnjem Bogu".
U časopisu the Catholic National od jula 1895-te godine čitamo: "Papa nije samo predstavnik Isusa Hrista,već je on lično Isus Hristos,sakriven pod plaštem tela".
Nijedan katolik i ne pomišlja da ovakva izjava nije ništa drugo nego užasna hula na Boga; a vajnoj Pravoslavnoj crkvi ne smeta ovakva tvrdnja pošto ne osporava apostolstvo Katoličke crkve iako njen poglavar jednom takvom tvrdnjom dokazuje da je antihrist.
U knjizi proroka Isaije u 33-oj glavi i u 22-om stihu čitamo: "Gospod je naš sudija i On je taj koji nam postavlja zakone". Papa pošto smatra da je i on sam Bog nametnuo je svoje zakone i običaje koje sprovodi manje-više ceo hrišćanski svet i time ustvari priznaje da je rimski papa Bog ne samo za katolike već i za pravoslavce i protestante. Doduše,pravoslavci i protestanti papu ne priznaju teorijski ali ga u praksi još te kako priznaju. Nastavak ovog izlaganja će nam to nedvosmisleno potvrditi.
U Hristovo vreme kao i za vreme apostola sledeći običaji i prakse nisu postojale:
300-te uvedena je molitva za mrtve,
320-te paljenje sveća i osenjivanje znakom krsta,
336-te na saboru u Laodikeji usvojeno je praznovanje neznabožačke nedelje umesto Božanskog dana odmora-subote,
394-te usvojena je liturgija kao svakodnevna služba,
431-ve na saboru u Efesu,počelo je obožavanje Marije i tom prilikom prvi put Marija je nazvana majkom Božjom,
500-te sveštenici su počeli da se drugačije oblače od drugih ljudi,
593-će papa Grgur I uspostavlja dogmu o čistilištu,
600-te uvedena je molitva neposredno Mariji,anđelima i svecima,
607-me imperator Foka nazvao je papom rimskog biskupa Bonifiktu III,
709-te sa papom Konstantinom počelo je ljubljenje papinih nogu, '
786-te odobreno je obožavanje krsta,ikona i relikvija,
850-te sveštenici blagosiljaju običnu vodu i nazivaju je svetom,
995-te papa Jovan XV kanonizuje umrle svece,
1215-te na Lateranskom koncilu ustanovljeno je ispovedanje svešteniku umesto Bogu, .
1229-te koncil u Valensiji zabranio je vernicima laicima čitanje Biblije i istu je proglasio zabranjenom knjigom,
1545-te koncil u Trentu,izjednačio je tradiciju i Bibliju.
Pravoslavna crkva otišla je još jedan korak dalje pošto smatra da je tradicija iznad Svetog Pisma.
Ovo je svakako vrhunac otpada i huljenja na Boga. Nadam se da vam je konačno jasno zašto se u
Bibliji otpala crkva naziva hajdučkom pećinom i Vavilonom,kao i zašto se u Jovanovom otkrivenju upućuje poziv: "iziđite iz nje narode moj,da se ne pomešate u grehe njezine i da vam ne naude zla njezina".
Ako pripadate Božijem narodu, vi ćete se odazvati ovom pozivu, a ako mu ne pripadate, onda vam ovaj poziv i nije upućen.
***
Čitaoci kojj i su pažljivo pratili prethodno izlaganje, morali su primetititi da je sadržaj tog izlaganja bio vrlo neuobičajen, jer su mnogi prvi put u životu čuli da današnja crkva nije sveta, kako to popovi tvrde, jer je svojom naopakom praksom dokazala da se proročanstvo o njenom otpadu doslovce ispunilo.Moguće je da se neki od vas pitaju zašto im sveštenici nisu nikad govorili o toj tako važnoj temi.Odgovor na to pitanje je vrlo jednostavan:pošto ta tema ama baš ni malo ne tera vodu na njihovu vodenicu, prirodno je da oni tu temu zaobilaze.
Da bi stvari bile jasnije,ovom prilikom objasniću vam šta znači biti svet. Da li to znači imati oreol oko glave ili pak nešto mnogo ozbiljnije? Svakako se radi o ovomdrugom.Svojevremeno Bog je svom izabranom narodu rekao sledeće reči;"Bićete mi sveti,jer sam ja svet i odvojio sam vas od drugih naroda da budete moji (3 Moj.20:26)".
Obratite pažnju na činjenicu da svetost i odvojenost idu zajedno.Odvojenost od čega,zapitaće se neki od vas. U 3-oj Mojsijevoj knjizi u 18-oj glavi čitamo sledeće:"Nemojte činiti što se čini u zemlji egipatskoj u kojoj ste živeli,niti činite što se čini u zemlji Hananskoj u koju vas vodim i po uredbama njihovim nemojte živeti, nego moje zakone vršite i moje uredbe držite živeći po njima".
Svet je dakle onaj ko živi po Božijim uredbama i zakonima i pri tom sasvim odbacuje neznabožačku praksu koja nije po Božijoj volji. Kod neznabožaca kako jučerašnjih tako i današnjih, uobičajeno je da čovek legne sa tuđom ženom ali Bog tako nešto zabranjuje svom narodu.
Neznabošci su takođe imali običaj da legnu sa osobom istog pola, a poneki čak i sa životinjom. A sada jedno pitanje za nedosledne pravoslavne moraliste: zašto oni misle da zapovest iz 2. Moj 22:19 još uvek važi, a ona iz 2. Moj. 31:14 više ne važi. Ili važe obe ili ni jedna.
Pošto je Bog naredio svom narodu da bude svet on je morao u praksi biti odvojen od takvih običaja koji skrnave čoveka.
Bog ne samo da je zabranio svom narodu da poštuje neznabožačke bogove nego im je čak zabranio da oponašaju neznabožačke rituale ili ceremonije na bogosluženju. Kada je Hristos u prvom veku osnovao prvu hrišcansku sektu,tako su je zvale verske vođe tadašnjeg vremena,ta prva hrišćanska sekta ili narodu poznata pod imenom apostolska crkva,bila je u potpunosti odvojena od tih mnogobrojnih izopačenih običaja neznabožačkog porekla.Ali kada se ostvarilo proročanstvo iz druge poslanice Solunjanima 2:3,4, u crkvu su ponovo ušli neznabošci.
Oni su strpljivo uvodili svoju neznabožačku praksu, u crkvi je nastala jedna opšta zbrka; a crkva u kojoj ima zbrke više nije crkva nego Vavilon.
Prethodno smo saznali da se rani hrišćani nisu molili za mrtve; ta je praksa uvedena 300-te godine.
Od tada sveštenici uz pristojnu naknadu čitaju molitve za mrtve, uveravajući žive da to mnogo vredi iako ništa ne vredi.
Do 320-te godine hrišćanima nije padalo na pamet da u bogoslužbene svrhe pale sveće ali neznabožački sveštenici u hrišćanskom ruhu dosetili su se da na prodaji sveća može da se zaradi lepa para,uspeli su da ubede svoje nazovi vernike da je potrebno paliti sveće i oseniti se znakom krsta.I lakoverni ljudi podlegoše sugestijama pohlepnih sveštenika koji sa uspehom uveravaju svoje stado da ono čini Bogu službu kada čini te besmislene gestove.
Da bi ostvario svoje paklene planove neznabožački car Konstantin bajagi postaje hrišćanin. Da bi olaksao ulazak neznabožaca u vajnu hrišćansku crkvu, on izdaje naredbu kojom se ukida 4-ta Božija zapovest o svetkovanju subote i umesto nje nameće svetkovanje neznabožačkog dana sunca, nedelje. Ta naredba izdata je 7-og marta 321-ve godine.
Dakle svi današnji posetioci neznabožačkih hramova treba da znaju da oni kada nedeljom posete neki od tih hramova ne izvršavaju 4-tu Božiju zapovest već se pokoravaju naređenju jednog bezbožnog cara koji je sam sebi dozvolio da čini što Bog nijednom smrtniku nije nikad dozvolio.U jevanđelju po Mateju 5:18 Hristos kaže: "dokle nebo i zemlja stoji neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne malenkosti iz zakona dok se sve ne izvrši". Tako reče vladar svemira Hrist ali se tome usprotivi slavni antihrist Konstantin.On je smatrao da je njegov autoritet iznad Hristovog autoriteta pa je zato praktično osporio Hristove reči izdavši naređenje da se umesto subote slavi nedelja.
I gle čuda,dve najglasnije crkve koje sebe smatraju naslednicama apostolske crkve, Pravoslavna i Katolička, pomenutog neznabožačkog cara Konstantina, umesto da proglase za antihrista i jeretika, one ga proglasiše za sveca.
(Kada se rimski imperator Konstantin preobratio u hrišćanina i dao ogromno bogatstvo tadašnjem papi Silvesteru I , stvorio je prvog bogatog papu. Dante završava "Pakao" stihovima :
"Avaj! Koliko si mnogo nesreća
Prouzrokovao o Konstantine,
Ne što si postao hrišćaninom, već blagom
Kojim si darivao prvog bogatog svetog oca. ")
Hramovi u kojima se bogosluženja održavaju nedeljom nisu hrišćanski nego neznabožački. Svi vi koji, idete nedeljom u te hramove da se poklonite, umesto da se klanjate Hristu,vi se klanjate senima antihrista Konstantina. Tada poštujete dan koji je on naredio da se poštuje, umesto da poštujete dan koji je Hristos uspostavio i lično poštovao za vreme svoje misije na zemlji. Ko sledi Hrista,hrišćanin je(Luka 23:56), a ko sledi antihrista Konstantina i sam je nesvesno postao antihrist, jer svojom praksom dokazuje da je Hristov protivnik.
Otpad se nažalost nije zaustavio samo na ukidanju 4-te Božije zapovesti već je nastavio svoj pakleni hod 431-ve godine na saboru u Efesu. Tada je Hristova majka, Marija dobila titulu Ma jka Božija. Ispada da su tom prilikom Hristovi protivnici pokazali vece znanje od samoga Hrista i stavili mu do znanja da je Hristos i dalje Bog iako je postao čovek.U jevandelju po Jovanu 8:40 Hristos kaže Jevrejima:" Sad gledate mene da ubijete, čoveka koji vam istinu kazah, koju čuh od Boga".
Dakle sam Hristos za sebe kaže da je čovek ali Efeski Sabor to osporava, time što Mariju naziva Majkom Božijom. Žena može da rodi samo čoveka a nikako Boga.Dok su efeski neznabošci bili van takozvane hrišćanske crkve oni su svoju lokalnu boginju Dijanu poštovali i zvali majkom božijom a kada su se uvukli u crkvu istu titulu dodelili su i Mariji.
Za Hrista pre utelovljenja, upoređenog sa Melhisedekom, kaže se u 7-oj glavi Jevrejima poslanice da je bez oca, bez matere, bez roda, ne imajući ni početka danima, ni svršetka životu.
Pored ostalih ovo bi trebalo da znaju i antihrišćanski nastrojeni "Jehovini svedoci ". Oni Hrista predstavljaju kao prvo Božije stvorenje što je notorna laž. Želja svetine koja se uvukla u takozvanu crkvu izražena je u 30-oj glavi proroka Isaije od 9-11 stiha gde čitamo; "Narod su nepokoran, sinovi lažljivi, sinovi koji neće da slušaju zakona Gospodnjega; koji govore vidiocima: NEMOJTE viđati, i prorocima;NEMOJTE nam prorokovati što je pravo, govorite nam mile stvari, prorokujte prevaru;svrnite s puta, odstupite od staze, NEKA NESTANE ispred nas sveca Izrailjeva".
1229-te god. Koncil u Valensiji zabranio je upotrebu Biblije; tako je ispunjena želja crkvene svetine da nestane sveca Izrailjeva.
Od tada vi poštujete katoličko-pravoslavnog boga ili kneza ovoga sveta, koji mrzi sve što je rekao svetac Izrailjev.
Da li će te slediti kneza ovoga sveta ili nebeskoga Boga, odlučite sami.