***

Ovo kao i svako prethodno izlaganje namenjeno je osobama koje vole čistu istinu, zabeleženu u Svetom pismu, koje bi moralo biti pravilo vere za sve one koji se smatraju hrišćanima. Pravoslavci i katolici sebe svrstavaju u hrišćane iako tu tvrdnju ne mogu da dokažu. Kada je jednom prilikom moj poznanik pokušao da nešto pročita iz Biblije izvesnoj osobi pravoslavne vere, ona ga je odmah prekinula i rekla mu da ne želi ništa da ćuje o tome. Razlog: nju interesuje šta tradicija kaže a ne ono što piše u Svetom pismu.
Tradiciju treba odbaciti, zato što je zauzela mesto koje pripada Svetom pismu. Neupućene osobe koje nisu čitale Sveto pismo već recimo Pravoslavni misionar, u stalnoj su opasnosti od neistina i izmišljotina koje se u njemu predstavljaju kao spasonosne istine. Za vreme viševekovne zabrane Biblije, paganski sveštenici su uspeli da u crkvi nametnu svoje paganske običaje koji su vernike u potpunosti udaljili od Bogougodne prakse propisane u Svetom pismu. Tipičan primer paganizma je davanje za mrtve. A sada čujte šta je starozavetni vernik bio dužan da kaže, pošto je izvršio svoje obaveze u vezi sa davanjem. O tome čitamo u 5 Mo j. 26,14: l\le uzeh od toga na potrebu nečistu, niti dadoh od toga za mrtvaca; slušah Gospoda Boga svojega, učinih sve kako si mi zapovedio. Sve je dakle jasno kao sunce: onaj koji sluša Gospoda Boga svojega ne daje za mrtvaca, a onaj koji poštuje paganske običaje daje za mrtvaca.
Da bi privoleo pramajku Evu da postupi suprotno Božijoj naredbi, Sotona joj je podgrevao lažnu nadu. Prepredeni sveštenici pošto su zaključili da takva metoda daje vrlo dobre rezultate i sami su pribegli istoj metodi. Tako u Pravoslavnom misionaru 2/1989 na str. 67 čitamo: "Sudbina grešnika može se izmeniti na bolje, molitvama ljudi koji žive na zemlji i njihovim činjenjem dobrih dela u ime umrlih. Tako veruje i ispoveda Pravoslavna crkva, i zato molitva za umrle predstavlja neophodan i značajan deo njenog bogosluženja". Ponavljam vam da je molitva za mrtve uvedena 300-te godine i bila je rezultat sve većeg prodiranja paganskih običaja u Crkvu. Tvrdnja da posredovanje nekog drugog može pomoći mrtvoj ili živoj osobi jeftino je davanja lažne nade lakovernim ljudima. Obratite pažnju šta o ovome govori Bog u knjizi proroka Jezekilja 14:13-16 :"Ako mi koja zemlja zgreši učinivši neveru i ako bi u njoj bila tri pravednika: Noje,Danilo i Jov, neće izbaviti sinova ni kćeri, nego će se sami izbaviti, a zemlja će opusteti". Bog i njegove sluge govore sasvim suprotno i ne daju nikakvu lažnu nadu ni za žive ni za mrtve. Sluge nečastivoga to redovno čine. U pomenutom broju Pravoslavnog misionara na str. 66 čitamo :Po učenju Crkve niko od nas ne iščezava posle smrti... Za nas tada počinje jedan novi život, radostan ili tužan, ali svakako svestan.
Ako uzmete vašu Bibliju i čitate njene početne stranice videcete da je prva Sotonina laž bila ono što smo maločas čuli iz Pravoslavnog misionara i što je predstavljeno kao Božija istina. Sotona je rekao da Eva neće umreti ako prekrši Božiju naredbu; i evo ta se Iaž provlači sve do naših dana samo što je sad upakovana u oblandu. Sveštenici neznabožackog boga Vala uspeli su da se infiltriraju čak i među one koji su verovali da služe pravome Bogu, baš kao i u vreme proroka Ilije. Odlikovanja koja je prorok Ilija svojevremeno dodelio Valovim sveštenicima pominju se u 1. knjizi o Carevima 18:40 a slična odlikovanja će Hristos dodeliti i današnjim sveštenicima kada se bude pojavio u slavi (2 Solunjanima 2:.
Maločas čuste da Valovi sveštenici tvrde da čovek i posle smrti nastavlja sa životom i to svesno. Biblija, koju Valovi sveštenici mrze iz dna duše, govori sasvim suprotno. U knjizi Propovednikovoj 9:5,10 čitamo: "Živi znaju da će umreti a mrtvi ne znaju ništa... Sve što ti dođe na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš".
Valovi sveštenici na ove stihove daju sledeću primedbu i kažu da, kad se čita Hristova priča o bogatašu i ubogom Lazaru, se dobija sasvim drugi utisak. Ali radi se samo o utisku ali ne i o činjenici. Svako ko je čitao jevanđelje po Mateju 13:13-15 mogao je primetiti da je Hristos najčešće govorio u pričama onima koji gledaju a ne vide i .slušaju ali ne čuju niti razumeju; oni namerno zatvaraju oči da ne bi videli i obratili se Hristu.
Priča o bogatašu i ubogom Lazaru namenjena je ljudima koji ne vole istinu pa im zato Bog šalje silu prevare da veruju laži kako to reče apostol Pavle u 2-oj poslanici Solunjanima 2:8-12.
U jevanđelju po Luci 12:5 Hristos kaže: "Bojte se onoga koji ima vlast, POŠTO UBIJE,baciti u pakao". Ovde je Hristos rekao istinu koja je namenjena tnetopsihitima, koji istinu vole, a u 16-oj glavi jevanđelja po Luci Hristos je ispričao priču namenjenu onima koji žmure da ne bi videli istinu. Razlog: oni vole svoje uobičajene laži koje im redovno serviraju Valovi sveštenici. Jasno je dakle da Bog u pakao baca ljude koje je najpre ubio; a osoba koja je lišena života, samim tim lišena je i svesti. Da za mrtve ne vredi ništa činiti dokazao je prorok i psalmista David. O tome čitamo u 2-oj knjizi Samuilovoj 12:21-23 gde nam se kaže:"A sluge Davidove rekoše mu: šta to radiš? dok bijaše dete živo, postio si i plakao; a kad je deta umrlo,ustao si i jedeš. A David odgovori:dok je dete bilo živo,postio sam i plakao jer govorah: ko zna,može se smilovati Gospod na me da dete ostane živo. A sada je umrlo; što bih postio?"

Kao što vidite, Božiji prorok ne govori kao što govore Valovi sveštenici koji su: "pastiri koji ne znaju za razum,svaki se okreće svojim putem, svaki za svojom korišću sa svoga kraja", kako je to zapisao prorok lsaija u 56-oj glavi a u 11-om stihu.
Valovi sveštenici uspeli su da zavedu gotovo ceo srpski narod uverivši ga da je pravoslavlje i hrišćanstvo isto iako je pravoslavlje samo jedan od sinkretističkih pravaca, čija je srž eklekticizam, a ne hrišćanstvo.
I velikodostojnici pravoslavne crkve umesto da uzmu i dobro prouče Sveto pismo kako bi uporedili praksu svoje crkve sa onim što je Bog propisao svom izabranom narodu,oni umesto toga sebe glorifikuju a drugima pripisuju ono što i sami čine. Oni kažu: sekte su nehrišćanske, jer laž predstavljaju kao istinu i duhovnu smrt, kao autentičan život. Ali veliko je zlo što i pravoslavni velikodostojnici to isto čine.
U prethodno pomenutom Pravoslavnom misionaru na str. 63 mitropolit Antonije savetuje uznemirenom starcu da se obrati devojci koju je ubio da bi mu ona to oprostila. U 5. Moj 18:10,11 obraćanje mrtvima je izričito zabranjeno. Mitropolit, dakle smatra da je korisno činiti zabranjene stvari te zato u knjizi proroka Isaije 9:16 čitamo: koji vode taj narod, oni ga zavode, a koje vode oni su propali. Zašto slušate zavodnike umesto da slušate Boga?



***



Da je poštovanje ikona i svetaca nezakonito, svakako da ste primetili iz prethodnog izlaganja; a da Božiji zakon krše i oni koji slave krsnu slavu razumećete kada saslušate deo izlaganja pravoslavnog protonamesnika Vladimira Dačića: Srbima mnogobošcima naročito teško je padalo da ostave svoju staru veru još i zato što je svaka srpska kuća IMALA SVOJE BOGOVE ZAŠTITNIKE. O njima su verovali da im čuvaju kuću i ukućane i da bi im njihovo napuštanje donelo veliku nesreću.
Njih dakle Srbi nikako nisu mogli da zaborave kada su primali Hristovu veru. Tada su na savet sveštenika, koji su ih pokrštavali, za zaštitnike doma uzimali svetitelja onoga dana u koji su se pokrstili i slavili su ga sa velikim poštovanjem i ljubavlju.
Tako je postala slava ili krsno ime, narodni običaj, koji sem Srba ni jedan drugi narod nema". 0ve reči zabeležene su u knjizi sa naslovom: Istorija Hrišćanske crkve u slikama, str. 91.
Ako ste pažljivo čitali navedeni tekst, morali ste primetiti da su Srbi neznabošci pre pokrštavanja imali svoje bogove zaštitnike i da nisu bili spremni da ih se odreknu prelaskom u drugu veru; ovo je pohlepno sveštenstvo iskoristilo da nađe odgovarajuci kompromis koji će zadovoljiti obe strane.
Srbi neznabošci dobili su zvučno ime pravoslavci što je imalo za ulogu da im sugeriše da oni ispravno slave Boga iako su i dalje nastavili sa mnogobožačkom praksom. Prosto rečeno nastavili su sve po starom ali pod novim imenom.
Ako nekim slučajem ove redove čita neka osoba koja sebe smatra iskrenom i nezavisnom od postojećih verskih zajednica, evo joj prilika da tu svoju iskrenost i nezavisnost dokaže time što će poslušati Božiju naredbu koja glasi: Ne pominjite imena bogova tuđih i da se ne čuje iz usta vaših (2. Moj 23:13). Ko dakle ne sluša ovu Božiju naredbu, niti je iskren niti je u istinskom smislu pravoslavac pošto krši pomenutu naredbu i još kršenje iste drži za svoju slavu.
Iskrenost se dakle dokazuje poslušnošću Bogu i njegovim naredbama a ne time što će slušati otpalo sveštenstvo koje narod vodi u duhovnu propast, a prevareni narod veruje da ih to sveštenstvo vodi na rajske dveri. Po svemu sudeći to isto sveštenstvo je uvereno da zaista služi Bogu iako narod zavodi na krivi put.
U jevanđelju po Jovanu 16:2 čitamo Hristove reči:"Doći će vreme kad će svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu čini".
Ovo su svakako mislili veliki župan Nemanja i Rastko Nemanjić kada su nemilosrdno ubijali nevine bogumile.
I njihova crkva umesto da ih energično osudi i proglasi za zločince ona ih je proglasila za svece , baš kao što je to učinila Katolička crkva koja je proverenog ratnog zločinca Stepinca proglasila za sveca.
U knjizi proroka Isaije 1:15 krvnicima Bog poručuje: "Kad širite ruke svoje, zaklanjam oči svoje od vas i kad množite molitve, ne slušam; ruke su vaše pune krvi".
Ako pažljivo čitate pomenutu glavu proroka Isaije, primetićete da zbog neposlušnosti prema Božijem zakonu Bog jevrejske knezove naziva Sodomljanima, a jevrejski narod iz istog razloga naziva narodom gomorskim.
U to vreme narod i njegove vođe bili su uvereni da posećivanje hrama i vršenje mnogobrojnih liturgija i ceremonija sa uspehom mogu da zamenu striktnu poslušnost Božijem zakonu. I danas, takozvani nebeski narod veruje to isto što je verovao pomenuti gomorski narod. A pada u oči da Bog neposlušnost prema svom zakonu smatra perverzijom ili izopačenošću.
Ne bi li nekako probudio taj perverzni narod Bog mu baš kao i današnjem postavIja dva otrežnjujuća pitanja koja glase :Šta će mi mnoštvo žrtava vaših i kada dolazite da se pokažete preda mnom,ko ište to od vas da gazite po mom tremu?
Svima onima koji krše Božije zapovesti pa tu neposlušnost pokušavaju da nadoknade ispunjavanjem bezvrednih crkvenih zapovesti, Hristos u Jevandelju po Marku u 7-oj glavi kaže; "Uzalud me poštuju učeći naukama i zapovestima Ijudskim : jer ostaviste zapovesti Božije a držite se predanja ljudskog.
I znate da ukidate zapovest Božiju da bi sačuvali SVOJE predanje".





***

Pažljivi čitaoci Svetog Pisma, čitajući Stari zavet mogli su da primete da je postojala neprestana borba između proroka i sveštenstva i uvek su sveštenici bili ti koji su progonili proroke. Njihove su poruke duboko uznemiravale i narod i sveštenike. Narod je uvek bio sklon da sluša sveštenike pošto oni od naroda nisu zahtevali poslušnost prema Bogu i njegovim zapovestima već su od naroda tražili da vrše mnogobrojne verske obrede. Oni su imali za ulogu da učine nemoguće,to jest da nadoknade poslušnost prema Bogu. Lukavi sveštenici vrlo dobro su znali da je mnogo lakše metanisati, paliti sveće, fizički učestvovati na kojekakvim liturgijama, prineti poneku žrtvu ili ispoljiti bilo koju drugu formu bezvredne spoljašnje službe,nego li biti poslušan Bogu u svakom trenutku svog života.
Starozavetni, baš kao i današnji sveštenici propisivali su narodu različite postove uveravajući narod da će na taj način ugoditi Bogu. Ti nerazumni zahtevi išli su do te mere da je Bog morao da interveniše preko proroka Isaije i narodu je uputio sledeću poruku:Zašto smo postili, govori narod, a ti na to nisi ni pogledao, mučili smo svoje duše a ti za to nisi hteo da znaš, na šta Bog odgovara: Kad postite činite svoju volju i uterujete sve što vam je ko dužan. Postite ali vas post ne sprečava da se prete,svađate i bezbožno bijete pesnicom. Kada tako postite,vaše molitve ne dopiru do mene. .Zar je takav post koji sam izabrao da čovek muči svoju dušu jedan ili više dana i da savija svoju glavu kao sita što se savija i da stavi poda se kostret i pepeo? To li ćeš zvati post i dan ugodan Bogu?
A nije li ovo post što sam izabrao: da oslobodite ljude koji su nepravedno svezani, da skinete jaram koji opterećuje ljude, da vratite slobodu onima koji su potlačeni i da otklonite sve ono što ih čini robovima. Da daš hleb gladnome, da otvoriš svoju kuću da bi gladni i beskućnici mogli ući, dati odeću onima koji je nemaju i da se ne kriješ od brata koji je u nevolji.Tada će sinuti videlo tvoje kao zora, i zdravlje će tvoje brzo procvasti i pred tobom će ići pravda tvoja, slava Gospodnja biće ti zadnja straža.Tada ćeš prizivati i Gospod će te čuti; vikaćeš i reći će: evo me. Ako prestaneš da tlačiš i ismejavaš druge upirući prst na njih i o njima ne govoriš loše, ako deliš hleb svoj sa galadnima i daš da jede onome koji je u teškoćama, tada će zasjati u mraku videlo tvoje i tama će tvoja biti kao podne, jer će te Gospod voditi svagda i sitiće dušu tvoju na suši i kosti tvoje krepiće i bićeš kao zaliven vrt i kao izvor kojem voda ne presušuje. Tada ćeš obnoviti stare ruševine i graditi na davno napuštenim temeljima te ćeš se prozvati: narod koji popravlja pukotine na zidu i ponovo daje život čak i malim ulicama grada. Ako prestaneš da radiš subotom i ne raspravljaš o unosnim poslovima na moj sveti dan i budeš o suboti govorio kao o danu radosti, posvećenom službi za mene i koji treba poštovati; a ako ga zaista poštuješ ne radeći dok traje i ne baveći se unosnim poslovima, tada ću ja postati izvor tvoje radosti i izvešću te na visine zemaljske i daću ti da jedeš nasledstvo Jakova oca svojega; sve je ovo obećanje od Gospoda (Isaija 58:3-14).
Neko koga su popovi zaluđivali i obrađivali reći će da su ova obećanja data Jevrejima a ne hrišćanima. No, ja one koji tako misle, moram duboko da razočaram jer, kod istog proroka Isaije u 56-oj glavi od 2-og do 7-og stiha čitamo: "Blago čoveku koji tako čini i sinu čovečijem koji se drži toga čuvajuci subotu da je ne oskvrni i čuvajući ruku svoju da ne učini zla, i neka ne govori tuđin koji pristane uz Gospoda: Gospod me je odlučio od svoga naroda; i neka evnuh ne govori: gle, ja sam suvo drvo. Jer ovako kaže Gospod za evnuhe: koji drže subote moje i izbiraju što je meni ugodno i drže zavet moj, njima ću dati u domu svom i među zidovima svojim mesto i ime bolje nego sinova i kćeri, ime večno daću svakome od njih, koje se neće zatrti.
A tuđine koji pristanu uz Gospoda da mu služe i da vole Gospodnje ime, da mu budu sluge, koji god drže subotu da je ne oskvrne i drže zavet moj, njih ću dovesti na svetu goru svoju i razveseliću ih u domu svojem molitvenom".
Ako ste dobro pratili reči iz 58-me glave proroka Isaije morali ste primetiti da deo najavljene reforme čini i slavljenje subote a ne petka ili nedelje. Pa zar Jevreji nisu već držali i poštovali subotu i čemu reforma zapitaće se neko kom je svaki pomen subote mrzak i neprihvatljiv? Kako su Jevreji držali subotu razumećemo kada pročitamo reči zapisane u knjizi proroka Amosa, u 8-oj glavi od 4-og do 6-og stiha gde piše: "Čujte ovo, koji proždirete uboge i satirete siromahe u zemlji,govoreći: kad će proći mladina da prodajemo žito i kad će proći subota da otvorimo žitnice; umanjujući meru i tegove da zakidamo na kantaru. Vi prodajete-kaže Gospod-očinke od pšenice i pretvarate u robove siromašne i slabe zbog para obuće koju nisu mogli da plate."
Eto kako su Jevreji držali subotu i kako su postupali prema onima koji su finasijski bili nemoćni.Kršenje subote i izrabljivanje siromašnog sloja stanovništva uvek su išli ruku pod ruku i zato je Bog preko proroka Isaije najavio prethodno pominjanu reformu. Ona je neophodna da bi došlo do duhovnog oživljavanja među onima koji se smatraju Božijim narodom.
Nastavljanje po starom znači živeti u iluzijama i očekivati neku zemlju dembeliju koja nikada nije postojala niti će postojati.
Samo učesnici te reforme mogu očekivati da budu stanovnici nove zemlje gde neće biti mesta za bolest, za viku, za plač, niti za smrt, jednom rečju neće biti ničega onoga što je mučilo ljude na ovoj zemlji.






















***

Pre nego što pređem na završnu reč ostaje mi da napišem nešto o danu u kom je Hristos vaskrsao. Oni koji čitaju ove redove će se možda začuditi, kada budu pročitali da Hristos nije vaskrsao u nedelju; a čak i da jeste, nedelja se u Bibliji nigde ne naziva danom Gospodnjim. Ta tvrdnja potiče od Valovih poklonika. Oni su ti koji tvrde da je nedelja dan Gospodnji zato što je Hristos navodno vaskrsao u nedelju; tvrditi tako nešto znači isto što i reći da Hristos nije rekao istinu, kada je u jev. po Mat. 12: 40 napomenuo da će biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.
Jevanđelista Marko koji, podvlačim, nije bio očevidac dogadaja vezanih za Hristov život, navedeni stih u svom jevanđelju i ne pominje. Nedostatak te informacije naveo ga je na pogrešan zaključak da je Isus ustao "u prvi dan nedelje (Marko 16-9)". Njegova tvrdnja iz 9-og stiha isto je netačna baš kao i tvrdnja iz 8-og stiha (vidi Mat. 28:8-10;Luka 24:9).Markova tvrdnja ne odgovara činjeničnom stanju baš kao što ne odgovaraju činjeničnom stanju tvrdnje Mateja, Marka i Luke u vezi sa trajanjem života jednog od učenika (vidi Mat.16: 28; Marko 9:1;Luka 9:27). Preciznu istinu o torn učeniku zabeležio je apostol Jovan (vidi Jovan 21:21-23).
Ako je Hristos bio razapet u petak i ustao u nedelju izjutra, onda bih voleo da mi neko poimence navede tri dana i tri noći koje je Hristos najavio da će biti u zemlji.
U jevanđelju po Jovanu 19:14 u Vukovom prevodu čitamo da je dan raspeća bio petak. U torn stihu načinjena je krupna greška u prevodu; grčka reč paraskeve morala je biti prevedena tako da znači dan pripreme a ne petak. Kod Jevreja, dan koji prethodi nekom prazniku uvek se naziva danom pripreme.
Hristovo raspeće desilo se uoči Pashe (Jovan 19:14).
Hislop nas, u svojoj knjizi: dva Vavilona, podseća da je te godine, kada je Hristos bio razapet, Pasha padala na četvrtak. Prema tome dan raspeća bila je sreda a ne petak. Kada ovo znamo lako nam je da nabrojimo tri dana: četvrtak, petak i subota i tri noći: sreda noć, četvrtak noć i petak noć, vreme koje je Hristos unapred najavio da će biti u zemlji.
U Izraelu dan traje od šest izjutra do šest uveče; Hristos je dakle ustao iz groba odmah po svršetku Gospodnjeg dana-subote, nešto posle 18h. To je razlog zašto Marija Magdalena nije mogla da nađe Hrista u grobu iako je na grob došla rano, pre svanuća (vidi Jovan 20:1).
Ukratko: Hristos je razapet uoči Pashalne subote; ona je te godine padala na četvrtak, a ustao je po svršetku sedmične subote Gospodnje.
Nedelja dakle, nije dan Gospodnji ni po kom osnovu,te se, Valove pristalice uzalud trude da dokažu suprotno. Kada je slave, oni slave paganski dan sunca, a ne uspomenu na dan Hristovog uskrsnuća. Tako čineći, oni ispunjavaju volju svog boga-idola, a nikako 4-tu Božiju zapovest koja zahteva slavljenje 7-oga dana.
A valjda i vrapci znaju da je nedelja prvi dan u sedmici. Uostalom, to je jasno naznačeno crvenim slovom u pravoslavnom kalendaru.
Mislim da će se sa mnom saglasiti svi oni koji znaju da broje do tri.




Završna reč

A u maločas pomenutoj reformi će učestvovati samo mali broj ljudi (Matej 7:14) koji su poslušali Gospodnje reči: "Ne uzdajte se u lažne reči govoreći: crkva Gospodnja, crkva Gospodnja, crkva Gospodnja ovo je. Nego doista popravite svoje puteve i dela svoja,i sudite pravo između čoveka i bližnjega njegova (Jeremija 7:4,5)".
Onima koji poprave svoje puteve zaštitnica neće biti "sveta" Petka, pošto su razumeli značenje poruke nadahnutog psalmiste: "Ako Gospod neće čuvati grada, uzalud ne spava stražar (Psalam 127:1)".
Koji poprave svoje puteve Hristovu majku Mariju više neće obožavati ( vidi Otkrivenje 22:8,9) niti će je zvati "sveta Bogorodica" već će je smatrati samo za svetu ženu. Razlog: sam Hristos joj se obratio rečima: "šta je meni do tebe ženo (Jovan 2:4)".
Hrišćanin sledi Hristov primer i ne sluša nakaradna tumačenja Valovih sveštenika. Cilj tih tumačenja je da opravda sve vrste apoteoza koje čine bitan deo crkvenog života.
Samo Crkvu sastavljenu od onih koji slede Hristov primer u svemu "vrata paklena neće nadvladati (Matej 16:1".
Oni striktno poštuju Hristove reči zabeležene u jev. po Mateju 4:10 te zato na crvena slova u kalendaru ne obraćaju nikakvu pažnju.
Reklo bi se da, prividno,takve Crkve nema na vidiku baš kao što se proroku Iliji činilo da je u opštem otpadu sam ostao veran Bogu. Na sreću Bog ga je demantovao rekavši mu da je ostavio u Izrailju sedam hiljada,od kojih nijedan nije savio kolena pred Valom, niti ga je ustima svojim celivao(vidi 1 Car. 19:14,1. Ti ljudi koji su izvršili reformu, poslušali su Božanski zahtev izražen u knjizi proroka Jezekilja 14:6, "obratite se i odstupite od gadnih bogova svojih (u današnje vreme čitaj okanite se svojih svetaca i relikvija),odvratite lice svoje od svih gadova svojih (moštiju, bogojavljanskog "časnog" krsta, zadušnica itd.)".
Oni koji ne vole ukore neka se potrude da shvate da je "bolji javni ukor nego tajna ljubav (Priče Solomunove 27:5). A na ovo Hristos još dodaje: "Ja koje god ljubim one i karam i poučavam; postaraj se dakle, i pokaj se (Otkriv. 3:19)".
"Ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svojega držeći i tvoreći sve zapovesti njegove, uzvisiće te Gospod Bog tvoj više svih naroda na zemlji (5 Moj. 28:1).
Nema potrebe da vas uveravam da smo mi kao narod poniženi,ali krivicu za to ne treba tražiti u NATO paktu. Stalno kršenje Božijih zapovesti,naročito druge,treće i četvrte,dovelo nas je tu gde jesmo(vidi Jeremija 30:14;44:23).
"Ko krije prestupe svoje,neće biti srećan,a ko priznaje i ostavlja,dobiće milost (Priče Solomunove 28:13)".Ako neko,koristeći silu argumenta,a ne argument sile,smatra da sam u ovom izlaganju negde pogrešio,neka me slobodno ispravi.Naravno,uz pomoć Božijeg glasa-Biblije a ne uz pomoć žitija-glasa tuđih bogova.