I evo malo o 'Majkinoj radionici' i onome što smo videli:
Sa sajta 'Majkine radionice':
''Majkina radionica” je dobrovoljno, nevladino i neprofitno udruzenje gradjana. Registrovano je u septembru 2010. godine radi ocuvanja i negovanja vojvodjanske tradicije. Ciljevi Udruzenja su upoznavanje, negovanje i ocuvanje starih zanata, decijih igara i obicaja, muzike, gastronomije i istorijskog nasledja. “Majkina radionica” se bavi izradom i prezentacijom suvenira i vezenih proizvoda. Osnivaci Udruzenja su Radoslava Jankovic, Zlatica Radovic i Jovan Aksentijevic...''
''...Udruzenje je nastalo u znak secanja na Jovanku Rakic(1892-1972.) iz Banostora, koja je bila jedna od najpoznatijih krojacica i trukerki u Sremu. Praunukama Radoslavi Jankovic i Zlatici Radovic baka Jovanka je ostavila vise od 700 sema za vez i cak 450 monograma za trukovanje. Ova zbirka mustri je verovatno najbrojnija ocuvana kolekcija u nasoj zemlji. Osim sema za trukovanje, ocuvana je masina marke “Pfaff” na kojoj je Jovanka Rakic sila, kao i njen lenjir, pegla, makaze, pa cak i cipele. Posebnu draz u “ozivljavanju” vremena u kojem je zivela i radila imaju i modni casopisi, od kojih su neki u Banostor stizali cak iz Pariza. U njima su pored modela ostala zapisana i imena zena koje su bile njene musterije. ..''
''Udruzenje se bavi prezentacijom vezenih proizvoda poput torbi, jastuka, stolnjaka, kao i slikanjem na tradicionalnom biber crepu...Osmislili smo i autentican suvenir naseg mesta, Banostora, koji bi mogao da postane i obelezje Srema, pa i Vojvodine. To je drvena varjaca, na kojoj su oslikani vojvodjanski motivi. Varjaca bi mogla biti pravi suvenir iz ovog kraja, jer vazi pravilo da se u Vojvodini dobro kuva. Poznato je da su zene u ovom kraju oduvek bile dobre domacice, a bije ih glas da imaju i preku narav, znaju da varjacom priprete deci, ali i muzevima. Klikom na sledeci link, otvara se galerija koja sadrzi slike sa nasim proizvodima.''
Najstarija medju porodičnim fotografijama - verovatno radjena u tehnici dagerotipije koja je bila u upotrebi sredinom XIX veka.
Zlatica nas je predusretljivo povela do obližnjeg vinskog podruma, no nismo imali sreće - vinari su bili pored Dunava, pa obilazak banoštorskih vinarija ostaje za neki drugi put.