Tortura u školskoj klupi
Prikaz rezultata 1 do 2 od ukupno 2
  1. #1

    Tortura u školskoj klupi

    Alarmantni rezultati istraživanja Unicefa Škola bez nasilja



    Učenice trpe torturu zbog stida





    Svaku desetu učenicu osnovne škole u Srbiji neko od dečaka je dodirnuo na način zbog kog se osetila jako neprijatno, pokazalo je istraživanje Unicefa. Devojčice u višim razredima dečaci dodiruju po grudima ili zadnjici, zbog čega one često i odmor provode u klupi kako bi to izbegle. Iako je ova pojava rasprostranjena, o njoj se u školama malo govori, pa ovakvi prestupnici uglavnom prolaze nekažnjeno, jer se i učenice stide da zatraže pomoć.
    Istraživanje koje je sproveo Unicef u okviru projekta Škola bez nasilja pokazalo je da je deset odsto devojčica bilo žrtva seksualnog uznemiravanja u svojoj školi. Na pitanje da li ih je neko dodirivao na način koji im nije prijao, 5,9 odsto njih je reklo da im se to desilo jednom ili dvaput, a 4,1 odsto je priznalo da im se tako nešto ponavlja. Najčešće žrtve su učenice šestog, sedmog i osmog razreda koje dečaci u prolazu dodiruju po grudima ili zadnjici. Iako se zbog toga osećaju neprijatno i nesigurno, većina njih odluči da ćuti.
    - Odnos dečaka i devojčica u pubertetu počinje da se razvija u okviru muško-ženskih stereotipa. Zbog toga se dešava da i kada se učenica požali da joj smeta ponašanje drugara iz odeljenja prema njenom telu, ne naiđe na razumevanje nastavnika. Pipkanje i štipkanje koje ima seksualnu konotaciju nije ništa novo, ali strašno je što se o tome i dalje ne razgovara. Njima u tom uzrastu počinju da rade hormoni i da oni sami ne mogu da se izbore s tim - objašnjava Dragana Koruga, psiholog u Unicefu i koordinator projekta Škola bez nasilja.
    Drugi problem je što se deca odmalena vaspitaju po stereotipima, roditelji kod dečaka forsiraju mačo obrazac, iz straha da ne postanu gej.
    - Razgovarala sam sa dečacima koji se i sami protive takvom odnosu prema drugaricama iz odeljenja, ali kažu da ako se ne ponašaju kao većina, onda nisu muškarci, a ako to rade, onda povređuju devojčice - ukazuje Dragana Koruga.
    U školama negiraju da se radi o rasprostranjenoj pojavi i da su to pojedinačni slučajevi, koji se gotovo nikad ne razviju u ozbiljan problem. U prilog svojoj tvrdnji navode da se njihove učenice ne žale i ne traže pomoć. Ipak, psiholozi kažu da to ne znači da problem ne postoji, a kao primer navode pismo učenica osmog razreda jedne kraljevačke škole.
    - Na kućnu adresu sam dobila pismo učenica mog odeljenja. One su mi se požalile da ih dečaci na svakom odmoru pipkaju po intimnim delovima tela i da im je neprijatno. Kažu da su pokušale da im objasne da je to ružno, kao i da ih to povređuje, ali da oni ne prestaju. Posebno im je neprijatno kad dobiju menstruaciju jer moraju da nose uloške, a oni im preturaju pa torbama, pa im se posle smeju - priča Svetlana Janković, razredni starešina u osnovnoj školi.
    Iskreno, kaže ona, bilo joj je jako krivo što joj se učenice nisu usmeno požalile, a istovremeno je bila zapanjena što sama to nije primetila i pokrenula to pitanje ranije.
    Psiholozi i pedagozi ističu da je izuzetno važno da se sa decom o tome razgovara, jer oni imaju veliku želju da znaju što više. Nelagodnost nastavnika i roditelja da govore o seksu ne sme bitiopravdanje da se ova tema stavlja pod tepih.
    - Moje iskustvo pokazuje da oni žele da pričaju o seksu i promenama koje vide na sebi i kod drugih. Da bi se sprečilo neprihvatljivo ponašanje dečaka prema devojčicama, trebalo bi da oni što više vremena provode zajedno. Da se ne prave čisto muška ili ženska društva, da u školskim aktivnostima učestvuju ravnopravno kako bi naučili da poštuju polne razlike - smatra Branka Tišma, psiholog u Osnovnoj školi Lazar Savatić u Beogradu.
    Ukoliko se o ovome ne priča dovoljno i ako dete nema od koga da zatraži pomoć, vremenom će postati povučeno, nesigurno i razviće odbojnost prema suprotnom polu. U početku, to ne mora da predstavlja problem, ali vremenom postaje ozbiljna prepreka u razvijanju normalnih muško-ženskih odnosa.




    Svačije telo poštujem kao svoje

    Da odnos učenika i učenica predstavlja problem i da postoji, najbolje se vidi na primeru Osnovne škole Rada Miljković u Jagodini budući da su sami đaci propisali pravilo Svačije telo poštujem kao svoje i ne dodirujem ga bez pitanja - kaže Staša Vučković iz Unicefa.






    izvor:blic.rs

    Da li je situacija u školama zaista postala ovako alarmantna?

    Kako naučiti dete da se izbori sa ovakvom vrstom nasilja?

    Ili, kako ga naučiti da istom ne pribegne?

    Kako bi se kao roditelj postavili u datoj situaciji, bez obzira da li ste roditelj nasilnika ili roditelj žrtve nasilja?
    I may not be perfect but I'm always me

  2. #2

    Odgovor: Tortura u školskoj klupi

    To je bilo i kad sam ja isla u osnovnu, znaci i pre 10 godina. Bas zbog ovakvih stvari sam misljenja da treba kao predmet u skolu uvesti i Seksualno obrazovanje. Jednostavno, decaci su suvise pod uticajem komercijalnih stvari gde seks vristi. Ne kazem da devojcice nisu, ali apsolvirano je da su devojcice zrelije u tom periodu od decaka. Pubertet i hormoni koji besne, donekle i samo vaspitanje (al' samo deo), devojcice koje se razvijaju..

    Ja nisam cutala. Zalila sam se i roditeljima i razrednom staresini i pomoglo je. Po mene nema neke posledice, niti psihicke niti fizicke. Ali jedna moja drugarica je zbog grubosti zapatila cvorice na grudima u sestom razredu. I bar u mojoj sredini, to je prestalo onog momenta kad je pubertet popustio ili devojcica dreknula.
    Krek, krek.. Ne gudra

Slične teme

  1. Vulgarne riječi u školskoj lektiri
    Autor Lillith u forumu Obrazovanje
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 09.01.2009, 23:03
  2. Ucenica uhapsena - zbog saranja po klupi
    Autor DanijElla u forumu Spomenar
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 08.04.2007, 21:03

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •