Da li je moguće u relativno kratkom vremenskom periodu promeniti svoje poglede na svet i šta je ono što treba da se desi da bi bilo koga nateralo na tako nešto?

Gde je granica (i ima li je uopšte) kada prestajemo da budemo mi (ono što smo do tada bili) i postajemo neka nova ličnost koju često ne mogu da prepoznaju ni najbliži srcu, i onda se pitamo gde je u stvari greška, ko koga do tada nije poznavao...

...koliko uopšte primećujemo promene kod dragih ljudi, koliko vremena treba da prođe kako bismo shvatili da se tu nešto dešava...

...godine, ljudi, život...može li im se odupreti i ostati na linji, zacrtanoj još u detinjstvu, skrećući tu i tamo, ali ne gubeći iz vida put kojim idu osobe čistog srca?