Ujakovog raspalog Juga koji jedva stoji na tockovima..
ne znam samo kako to uopste ide
Ujakovog raspalog Juga koji jedva stoji na tockovima..
ne znam samo kako to uopste ide
Klinci igraju noćnu utakmicu u školskom dvorištu.
... u dresovima sa kratkim rukavima
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
kako se nebo spaja sa prelepom fruskogorskom planinicom...
nebo.....oblaci.....svijetlost....sijenke...i onda spustim pogled
Oci,prilicno krupne i otvorene,zracile su uvijek mirnim i nepomucenim sjajem koji me privukao vec od prvog dana
Visoke jelke preko deset metara visoke koje ponosno ukrašavaju Kopaonik. Sneg na njihovim granama učinio ih je još lepšim tako da se zelena boja tek nazire ispod beline snega....a okolo sneg... Visok, dubok i tek ponegde ugažen. Sunce obasjava prostor ispred mog prozora i izaziva napolje, na stazu, na uživanje....
Живима по заслузи, мртвима по обичају
Sunce, sunce, sunce.....o konačno sunce....
Jes vala i ja sam jedva docekao da vidim sunce kroz moj strokavi prozor..
Skolsko dvoriste puno dece i sunce kroz krosnje viskog drveca ispred mog prozora_
"neizrecivo je i bezimeno ono što mojoj duši stvara muku i slast i što je još i glad moje utrobe..."
Jedan zrak sunca koji koso ulazi u moju sobu i boji mi ruke, monitor, plazi po zidu i završava se na slici... Kao potez četkicom...
nije dotakla ništa što bi moglo da boli
njene ruke su bele kao led
njene misli su čiste, ona misli da voli,ona veruje, veruje
Napokon rascvetalo drvo i par grana jorgovana koje bachaju miris kod mene u sobu..
Prolece
Krek, krek.. Ne gudra
Prvo sto vidim,su zraci sunca,koji se promaljaju kroz ogromnu krosnju oraha.
Here I go again...
Glupu zgradu u izgradnji ... naprosto im palo na pamet da TU grade zgradu...a do prosle godine imala lep pogled na crkvu nasu (nocu je jako lepo bila osvetljena...ustvari, osvetljena je ona i dalje..ali je ja ne vidim), i Iriski Venac
Budi pametan i pravi se lud
komšija..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..