Google Buzz
Upao je u moj život posve nenajavljeno, neočekivano i zapravo ne preterano ljubazno. Poput rođaka koji navrati jednom u sto godina, pojavio se sam od sebe, neočekivano.
Radoslav Dejanović
Izvor: Monitor.hr
Sa hrvatskog preveo Morpheo.
Taman sam krenuo da proverim poštu u svom gmail sandučiću, kad me dočekao prozor: “Hura! Buzz je tu! Isprobaj ga! Hajdeee! Ma haaaaajdeeeee!”
Inače ne volim previše takve stvari. Tzv. socijalni siteovi, Facebookovi, Twitteri, sve redom igračke za gubljenje produktivnog vremena i izlaganje vlastite privatnosti milionima radoznalih očiju na internetu. Nije to za mene, a iskreno, toliko često vidim kako ekipa u radno vreme, samo ako ima priliku sesti za računar, umesto da radi svoj posao kopa po Facebooku i sličnim zgubidan adresama.
Googleovu alatku smatram jednako opasnim servisom za uništavanje produktivnosti, ali hajde, kad se već ponudio, rekoh sam sebi, idem ga isprobati. Ipak sam premlad da postanem toliko konzervativan i prestanem pratiti informatičke trendove, ma koliko glupavi oni bili.
Šta je, dakle, Google Buzz? U najkraćim crtama, amalgam između Facebooka i Twittera. U osnovi to je twitteroid, mesto na kome možete objaviti kratku vest svojoj grupi prijatelja ili svekolikom svetu. No, Buzz nije ograničen na Twitterovih 140 mikroblogerskih znakova, već je poruku moguće pristojno razvući, ali što je zgodno i ubaciti neke od drugih Googleovih servisa: sličice sa Picase, primerice, ili vaš izbor iz Google Readera. Vaši prijatelji (ili javnost) mogu komentarisati post, označiti kako im se sviđa ili ne, razviti raspravu, uzvratiti svojim slikama ili linkovima... I, dakako, mogu vas “pratiti” - pri čemu se svaka vaša poruka automatski registruje kod njih.
Kao napredni chat konstantno uključen
Nešto, dakle, baš između Facebooka i Twittera. Puno više od jednog, dosta manje od drugog. Čini mi se, dobar kompromis koji daje ono osnovno – razmenu ideja, linkova i slika, bez dodatnog opterećenja aplikacijama, igricama, glupostima; servis za čistu komunikaciju.
Sviđa li mi se? Iskreno, i da i ne. Buzz ima istu vrlo neugodnu karakteristiku kao i drugi takvi siteovi – zatrpava informacijama.
Kao da imate napredni chat konstantno uključen. No, još bi to bilo i dobro, kada Buzz ne bi stvari veselo gurao u gmail sanduče! Ako se već želim iz dokolice baviti čitanjem ko tu koga i zašto, volio bih kad bi te informacije ostale u onom malom linku “Buzz” odmah ispod inboxa. Tamo, tamo i samo tamo. Ne želim te informacije u svom sandučetu za poštu. Iš!
Oh, a posebno sam osetljiv na probleme privatnosti. Za sad ne vidim preveliki problem u količini podataka koje Buzz odaje o svojim korisnicima, ali ko zna šta nam budućnost donosi...
Kao Google Wave bez jedne noge
Pa, eto ga. Buzz. Nešto kao Google Wave bez jedne noge. Šaren, pomalo iritantan. No, da ne bih postao i ostao informatički fosil, daću mu mesec ili dva vremena. Da vidimo kako će se stvar razviti.
I dalje stojim pri tvrdnji da svakog socijalnog žderača produktivnog vremena treba zatući, pa će ista sudbina zateći i Buzz ne uspe li postati diskretan komunikacioni kanal. Što za početak znači da mi se ne sme gurati u gmail sanduče.