Moja baka, nekoliko meseci pre nego sto ce umreti, dozivela je klinicku smrt.

Tad nam je pricala da se odjednom osetila, poletno i srecno.
Rastereceno, bez misli.
Prosla je kroz nekakav prolaz, nalik tunelu, pun jake svetlosti i potom dospela na livadu, prepunu cveca.Na sredini te livade bio je sto, a za njim su sedeli njena, majka, sestre i deda.
Trpeza je bila prepuna, a njoj je paznju privuklo voce.
Veliko i neobicnih boja.Krenula je za sto, kod njih sva srecna, jer ih vidi.
Potom ju je majka, pomilovala po glavi i rekla joj da bude strpljiva, jer ce uskoro biti zajedno.
Opet je ugledala svetlo, jako i necija ruka ju je povela ka izlazu.
Nije izmisljeno, to jutro sam bila pored njenog kreveta.
Probudila se blazena,sa nekim neobicnim izrazom na licu.
Ispricala nam je sta se desilo i rekla da joj je sad lakse, jer zna gde ide.

U pocetku nisam verovala u to.
A onda sam malo trazila i spoznala da ima dosta ljudi koji tvrde da su se susreli sa klinickom smrti.

Uglavnom svi,u njihovim svedocanstvima, prolaze kroz tunel i obasjava ih jaka svetlost.
Na kraju tunela tu su rodjaci i prijatelji, koji ih docekuju sa druge strane.

Koliko verujete u postojanje klinicke smrti?
Da li znate nekog, ko je imao iskustva sa njom ili ste i sami preziveli nesto slicno?