Akademski slikar Đura Pavkov (52) iz Vršca, ako je verovati njegovim tvrdnjama, jedini je doktor praktičnog rada iz crtanja i slikanja – na svetu. Srednju grafičku završio je u Novom Sadu, Likovnu akademiju u Sarajevu.
Nije magistrirao, ali, kaže, doktorirao je 20. oktobra 2005. godine na nesvakidašnji način. Izložbom „Odbrana doktorske disertacije“ u Klubu likovnih umetnika Vršca „Paja Jovanović“.
– Posle dva neuspela pokušaja upisa postdiplomskih studija javila mi se ideja da doktorsku disertaciju odbranim analizirajući rad komisije kod koje nisam položio prijemni. Shvatio sam da su moje slike kvalitetom daleko iznad njihovog celokupnog životnog opusa, pa im nije zameriti. S obzirom na to da u sferi slikarstva ne postoji titula doktora, pre donošenja Bolonjske deklaracije, došao sam na ideju da budem prvi u svetu. Ideja je primarna za kreativni rad – naglašava Pavkov, inače ponovo izabrani predsednik KLUV „Paja Jovanović“ i član ULUV-a.
Oportunizam kolega je nešto što Pavkova dočekuje na svakom koraku. Nemaju razumevanja za njegovu titulu. Kažu da to umetnicima nije potrebno. Ali, doktorat je postao nužnost primenom dokumenta iz Bolonje.
– Prvu generaciju doktora izvešće profesori koji to nisu. Što se mog doktorata tiče, obratio sam se Ministarstvu prosvete sa zahtevom da mi izda rešenje o doktoratu. Priložio sam tri pisane izjave doktora različitih branši, u svojstvu svedoka-mentora. Odgovorili su da nisu nadležni, i uputili su me na Univerzitet umetnosti u Beogradu. Njima sam se obratio 3. decembra prošle godine s istovetnim zahtevom, uz dodatak snimka doktorskog rada kao dokaza – naglašava Pavkov, i nestrpljivo iščekuje odgovor.
Izložbi „Odbrana doktorske disertacije“ prisustvovalo je oko šezdesetak ljudi, među kojima mnogi doktori i umetnici.
– Izložio sam devet radova velikog formata. Slike su monohromatske, svedene na upotrebu crne i bele. Primaran je gest kao osnovno sredstvo izražaja. Tehnika je akrilik, a zbog upotrebe velike količine vode bio sam prinuđen da radim na tripleks kartonu, na kojem je radi strukture kaširano platno. Upotrebom osnovnog pigmenta i vode dolazi do rastakanja po površini, pigment se sliva i formira sopstveni svet neponovljivosti - kaže Pavkov.
Neuropsihijatar dr Milan Bešlin, koji se kao doktor i direktor Specijalne neuropsihijatrijske bolnice u Vršcu dvadeset godina bavio psihologijom stvaralaštva čoveka kako onih koje nazivamo duševno bolesnim tako i duševno zdravim, takođe je preporučio da se zahtev Pavkova uzme u razmatranje.
– Shvatam potrebu Pavkova da dostigne nedostižno. Kako on sam kaže, treba ceniti neponovljivost – ističe Bešlin.
Pavkov kaže da ima da kaže samo jedno.
– Tražim da formalno potvrdite urađeno. Podršku kolega ne očekujem, žao mi je što kasne, ali suština umetnosti je neprolaznost – jasan je Pavkov.


U skladu s Bolonjom

Istoričar umetnosti dr Adrijan Negru s Učiteljskog fakulteta u Beogradu ocenio je da slikarstvo Pavkova na jedinstven način definiše fizionomiju figurativnosti i postmodernizma, i predstavlja jedan od njegovih najznačajnijih dometa.
– Preporučujem da se izložba uzme u obzir kada se bude razmatrao njegov zahtev da, shodno Bolonjskoj deklaraciji, konkuriše za zvanje doktora umetnosti – decidirano je naveo Negru.


Kao melioracija

I agronom dr Radomir Popović saglasan je da zahtev Pavkova zaslužuje
razmatranje.
– Pavkov je na originalan način odbranio novu tezu u slikarstvu, a samim tim i doktorat. Njegova zamisao da voda učestvuje kao kreativni činilac u izvođenju umetničkog dela komparativno je ravna melioraciji u agronomiji – rekao je Popović.




izvor: blic.rs