Književne nagrade - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 23 od ukupno 23
  1. #16

    Odgovor: Književne nagrade

    Uručena nagrada "Miroslav Antić"



    U okviru kulturne manifestacije "Antićevi dani" u Novom Sadu je uručena nagrada "Miroslav Antić", koju je Skupština grada dodelila sarajevskom pesniku Stevanu Tontiću za knjigu pesama "Sveto i prokleto", najboljoj u protekloj godini prema odluci žirija. Kako dobitnik tog prestižnog priznanja zbog bolesti nije mogao da dodje u Novi Sad, nagradu je predsednik novosadske Skupštine Aleksandar Jovanović predao Maji Lazukić, direktorki Izdavačkog centra Matice srpske, koji je objavio nagradjenu knjigu.

    Istakavši da je Miroslav Mika Antić (1932-1986) svojim delom ostavio "neizbrisiv trag u našem književnom i umetničkom stvaralaštvu", Jovanović je na svečanosti u Gradskoj kući naglasio da Novi Sad s velikim uvažavanjem čuva i neguje uspomenu na tog pesnika.

    I ova nagrada je pokušaj da se "barem delimično odužimo" Miki Antiću za sve one lepe trenutke koje nam je priredjivao, za njegovu poeziju i "ono široko i veliko vojvodjansko srce", kazao je Jovanović izražavajući žaljenje što je pesnik, esejista, antologičar i prevodilac Tontić bio sprečen da doputuje u Novi Sad.

    Govoreći o nagradjenom delu i njegovom stvaraocu, književni kritičar prof. dr Mihajlo Pantić je podestio da je pre nešto manje od veka Tin Ujević objavio svoju čuvenu pesmu "Svakidašnja jadikovka" da njome umnogome odredi "turobno-ispovedni smer" poezije i na srpskom jeziku.

    Ova Tontića knjiga "gotovo se bez ostatka svrstava u taj 'tinovski' žanr lične i opšte tužbalice s tim što se u njoj pogled u visinu i stalno izazivanje viših, metafizičkih pozicija i sadržaja smenjuje sa slikama ovdašnje i skorije, naravno i nakazne istorijske stvarnosti", rekao je Pantić.

    Tontić se, kako je napomenuo kritičar, "drži za pesmu ne zato što drugog uporišta više nema", nego zato što je za njega pesma "više i od lamenta i od molitve, način da se izbegne preteće crnilo duše i da se misao o smrti drži koliko-toliko u podnošljivom stanju".

    U pozdravnom pismu, laureat je zahvalio Odboru manifestacije "Antićevi dani" za dodeljeno priznanje koje nosi ime "velikog i nezaboravnog maga" pesničke reči i dodao da je počastvovan i time što nagradu dodeljuje "grad izuzetne kulturne tradicije".

    Miroslav Antić je "zaista bio velik, boemski razbarušeno dete srpske poezije, ali je on, za razliku od nekih dečjih pesnika bio rodjeni filozof, sa istinskim talentom nekonvencionalnog, dobroćudnog, provokativnog mislioca i vizionara čije su se ideje, maštarije i sanjarije zasnivale na najdubljim uvidima u prirodu života", poručio je Tontić.

    Književno veče laureta "Antićeve nagrade", koje je trebalo da bude održano u Gradskoj biblioteci, odloženo je za neku novu priliku.

    smedia
    Poruku je izmenio Cecara, 09.02.2015 u 22:07
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

  2. #17

    Odgovor: Književne nagrade

    Nagrada "Milutin Uskoković" Milanu Jankoviću


    Zvanično, ovako glasi vest koju su prenele novinske agencije: Književna nagrada "Milutin Uskoković", koja se već 17 godina dodeljuje u Užicu za najbolju neobjavljenu savremenu pripovetku na srpskom jeziku u protekloj godini, dodeljena je Milanu Jankoviću iz Požarevca, saopštio je žiri. Anđa Bijelić, direktorka užičke Narodne biblioteke, koja je u saradnji sa uredništvom književnog časopisa "Međaj" raspisala konkurs za dodelu ove nagrade, saopštila je novinarima da je konkurisalo 188 autora, sa 242 pripovetke, što je rekordan broj, kako po broju autora tako i prispelih radova, koji su stigli ne samo iz Srbije, već i iz bivših jugoslovenskih republika i srpske dijaspore.
    Druga nagrada na ovom konkursu pripala je Ranku Pavloviću iz Banjaluke, dok je je pripovetka Užičanina Dragana Popovića Kuruzlije dobila treću nagradu.

    Prva nagrada pripala je Milanu Jankoviću iz Požarevca za pripovetku �Srp nad Everestom�. Ova sugestivna pripovetka već svojim naslovom sugeriše slobodu i let u daleka prostranstva, pokušaj bekstva iz apsurdom zadojene realnosti.

    Junakinja pripovetke, nekada neukrotiva srna koja je neverovatnom spretnošću i snagom duha osvajala teško osvojive planinske vrhove po udaljenim kontinentima, pogodjena teškom tragediom, ostaje vezana za bolesničku postelju. Deleći sudbinu teških invalida i živeći u stalnom dodiru sa njima, ona ne dozvoljava da je savladaju očaj i depresija. Svesna toga da smo dolaskom na ovaj svet �pozvani ili odredjeni da izvršimo jedan konkretni zadatak� namenjen samo njima, ona nalazi snagu da prkosi životu i neumitnoj sudbini, postavljajući jedno za cilj: pobediti sva iskušenja! Slično Andrićevoj Aski koja zna da igrati znači živeti, i junakinja ove pripovetke sluti, tačnije zna, da pisati znači živeti.
    Glavna junakinja nije piščeva uobrazilja, ona je uzeta iz okruženja. Pripada generaciji koja �u krvi nosi kletvu�, generaciji koja je odrasla u vreme kolektivne hipnoze likom idealizovanog vodje bivše SFRJ. Sazrevajući rame u rame sa svojim ispisnicima, ona im je u jednom daleko umakla. Buntovna od malena, stalno se opirući autoritetima, ona je, vodjena uzorom svog ujaka džez-trubača, izrasla u modernu �Haklberi Finku�, odvažnu da ne poklekne kao što se desilo ujaku koji je morao da kapitulira pod pritiscima nadredjenih. Već je ova neobičnost u dovoljnoj meri izopštava iz sredine kojoj pripada. Fizička nemoć ju je samo dodatno izolovala. Ona svesno bira samoću, ne želeći da živi u iluziji i u apsurdnom svetu lažne ljubavi i saosećanja. Tako, koliko to god apsurdno zvuči, pronalazi mir i sreću. Namesto laži i pritvorstva bezosećajnih pojedinaca, ona radije bira toplinu virtualnog zagrljaja koji joj pruža majica od 300 evra, a koja je opet proizvod tog istog, okrutnog, otudjenog sveta ispunjenog manilupatorima razne vrste.

    Pisana modernim stilom ova pripovetka je žestok bunt protiv postulata na kojima se zasniva život 21. veka, otpor subkulturi turbofolka i novih relacija koje je on uspostavio, kritika sveta apsurda i groteske u kome novac menja ljubav i toplinu i sigurnost zagrljaja, sveta u kome se stvaranjem privida življenja neprestano mašta o �društvu večite bolje budućnosti�. Konačno, kritika sveta u kome je samoća jedino sigurno utočište od svih zala modernog, kompjuterizovanog, �dušepogubiteljnog� sveta.�

    IZVOR
    Poruku je izmenio Cecara, 09.02.2015 u 22:07
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  3. #18

    Odgovor: Književne nagrade

    Ćosiću uručene medalja "Puškin" i nagrada "Zlatni vitez"





    Piscu Dobrici Ćosiću večeras je u Moskvi uručena nagrada Puškin za izuzetne zasluge u književnosti. Nagrada, odnosno medalja Puškin dodeljena je danas prvi put, u okviru Prvog slovenskog foruma umetnosti Zlatni vitez.

    Ćosić: "Rusija je moja književna otadžbina"

    Cilj tog foruma je, prema rečima njegovog predsednika Nikolaja Burljajeva, da predstavi sve što je najbolje u slovenskoj kulturi.

    Na svečanosti u zgradi Doma ruskog zarubežja (dijaspore), predsednik udruženja pisaca Rusije Valerij Ganičev uručio je Ćosiću i nagradu Zlatni vitez za književno stvaralštvo.

    "Srpski Solženjicin"


    Burljajev je rekao da za Ćosića, kako je naveo, "legendarnu ličnost", važi da je "srpski Tolstoj", ali da bi on pre rekao da je reč o "srpskom Solženjicinu". "Obojica su bili ratnici, beskompromisni borci, zatvarani i sudbine su im slične", rekao je Burljajev.

    Srebrni i bronzani vitez uručeni su piscima iz Ukrajine i Bugarske, Borisu Olejniku i Nikolaju Petrovu.

    Ćosić je primajući nagradu kazao da Puškinova medalja kojom je nagrađen "predstavlja najveće priznanje" za njegov 60-godišnji književni rad i izrazio nadu da će to biti i nagrada srpskoj literaturi.

    "Primam je sa najdubljom zahvalnošću i uzbuđenjem, jer dolazi iz kulture koja predstavlja moju književnu otadžbinu. Ruska klasična književnost sa nekolicinom pisaca sovjetske epohe moj je inspirator i moja učiteljica u romansijerskom stvaralaštvu", kazao je Ćosić.

    Ćosić je rekao da su oba naroda bila razdvojena "silama istorije" i da doživljavaju duboku istorijsku krizu.


    "Zlatni vitez"

    Zlatni vitez je 18 godina održavan kao Međunarodni filmski festival, a ove godine je prvi put održan Slovenski forum, koji okuplja umetnike iz raznih oblasti - književnosti, kinematografije, primenjene umetnosti, muzike, iz slovenskih, pre svega pravoslavnih zemalja.

    "Na osnovu iskustva starijih generacija, mlade treba da obnove saradnju i prijateljstvo. Verujem u snažan povratak Rusije u demokratsku Evropu i svet, i očekujem od ruske vlade i naroda razumevanje za težak položaj srpskog naroda", dodao je on.

    Govoreći o Aleksandru Puškinu, Ćosić je kazao da "ljubav koju on uživa u prosvećenoj srpskoj publici nema nijedan svetski pesnik".

    "Puškin je svojim značenjem i zračenjem i srpski pesnik. Medalja kojom ste me odlikovali obeležila je i to trajno duhovno bogatstvo ruskog i srpskog naroda koji je u ovoj epohi u velikim iskušenjima", kazao je Ćosić.


    http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/189...tni-vitez]ovde
    Poruku je izmenio Cecara, 19.06.2010 u 11:50 Razlog: velicina slova

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće pričati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  4. #19

    Odgovor: Književne nagrade

    Regionalna književna nagrada
    Uži izbor za "Mešu Selimovića"



    U četvrtak su saopšteni naslovi knjiga koji su se našli u izboru za najveću regionalnu nagradu, ustanovljenu u okviru Međunarodnih književnih susreta Cum grano salis, koji će se ove godine u Tuzli održati po deseti put i to u znaku obeležavanja stogodišnjice rođenja Meše Selimovića

    Članovi žirija za 10. Međunarodne književne susrete Cum grano salis - Miljenko Jergović, Angela Richter, Stevan Tontić, Zdenko Lešić i Alma Denić Grabić - odabrali su romane Kaja, Beograd i dobri Amerikanac Mirjane Đurđević, Tri slike pobede Zvonka Karanovića, Sedam strahova Selvedina Avdića, Understadt Ivane Šojat Kuči i Pjesme divljih ptica Enesa Karića.

    Prema propozicijama nagrade, selektori iz država regiona istog jezičkog dijasistema nominuju do pet naslova, od kojih žiri bira najbolji roman objavljen u prethodnoj godini.

    Selektori ovogodišnjih Književnih susreta nominovali su sledeće romane:

    Bosna i Hercegovina - selektorica, Edisa Gazetić:

    1. Saša Stanišić, Kako vojnik popravlja gramofon (Buybook, 2009.)
    2. Aleksandar Hemon, Projekt Lazarus (VBZ, 2009.)
    3. Enes Karić, Pjesme divljih ptica (I.K. Tugra, 2009.)
    4. Selvedin Avdić, Sedam strahova (Algoritam media, 2009.)

    Hrvatska - selektorica, Julijana Matanović:

    1. Ratko Cvetnić, Polusan (Mozaik knjiga, 2009.)
    2. Pavao Pavličić, Trajanovo pravilo (Mozaik knjiga, 2009.)
    3. Nenad Rizvanović, Sat pjevanja (Profil, 2009.)
    4. Ivana Šojat Kuči, Unterstadt (Fraktura, Zagreb, 2009.)
    5. Ante Tomić, Čudo u Poskokovoj Dragi (Ljevak, 2009.)

    Crna Gora - selektor, Pavle Goranović:

    1. Andrej Nikolaidis, Dolazak (Algoritam, Zagreb, 2009.)
    2. Bosiljka Pušić, Hodnik (Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, Podgorica, 2009.)

    Srbija - selektor, Vladimir Arsenić:

    1. Selvedin Avdić, Sedam strahova (Algoritam media, 2009.)
    2. Mirjana Đurđević, Kaja, Beograd i dobri Amerikanac (Laguna, 2009.)
    3. Zvonko Karanović, Tri slike pobede (Laguna, 2009.)
    4. Andrija Matić, Šaht (Stubovi kulture, 2009.)
    5. Predrag Crnković, Uvod u srpsku književnost... (VBZ Beograd, 2009)


    Deseti Međunarodni književni susreti Cum grano salis održaće se od 2. do 5. septembra 2010.

    IZVOR
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  5. #20

    Odgovor: Književne nagrade

    Najbolji roman u 2009. godini

    "Meša" Mirjani Đurđević



    Nagrada "Meša Selimović" uručena je Mirjani Đurđević iz Beograda za roman "Kaja, Beograd i dobri Amerikanac", na završnoj svečanosti 10. književnih susreta "Cum grano salis" u Tuzli.

    Književni susreti su održani u znaku obeležavanja 100 godišnice rođenja velikog pisca iz BiH po kom je ta prestižna nagrada dobila ime. Prema odluci žirija, saopštenoj u subotu uveče, roman Mirjane Đurđević najbolji je roman objavljen u 2009. godini na govornom prostoru BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Žiri koji je radio u sastavu: Miljenko Jergović, Angela Rićter, Steven Tontić, Zdenko Lešić i Alma Denić Grabić, birao je od 15 predloženih romana selektora iz te četiri zemlje. Načelnik opštne Tuzla Jasmin Imamović uručio je nagradu Mirjani Đurđević, koja je tom prilikom rekla da je uzbuđena, presrećna i iznenađena, s obzirom da se preostala četiri nominovana romana bave daleko ozbiljnijim temama nego što se bavi njen roman.

    "To znači da nam je svima malo bolje" prokomentarisala je dobitnica, a prenosi portal RadioSarajevo.ba.


    Kao predsednik žirija, Miljenko Jergović je rekao kako smisao nominacija nije da se "kao u Hollywoodu glumci slikaju pred dodelu nagrade, već da se čitatelji upute u romane. Nominacija je preporuka čitateljima da čitaju ove knjige". Jergović je naglasio da je odluka o najboljem romanu donešena jednoglasno.

    Kako se navodi u saopštenju žirija, ovaj roman je "živopisna slika jednog vremena oplemenjena vedrinom pripovedanja", u kome pripovedačica "s ironijom i humorom priča o jednom veselom svetu, koji nije svestan kataklizme koja se sprema sa jačanjem nacizma u Nemačkoj".

    "To je atmosfera Beograda pred Drugi svetski rat, s pričom koja se vrti uglavnom oko male kalmičke populacije koja se naselila u Beogradu zajedno sa Rusima izbeglim pred oktobarskom revolucijom. Roman Mirjane Đurđević predstavlja značajan doprinos savremenoj romanesknoj književnosti ovog podneblja", kaže se u saoštenju žirija.

    U uži izbor za nagradu "Meša Selimović" ovogodišnjih 10. Međunarodnih susreta "Cum grano salis" bili su romani "Pjesme divljih ptica" Enesa Karića (BiH), "Sedam strahova" Selvedina Avdića (BiH i Srbija), "Kaja, Beograd i dobri Amerikanac" Mirjane Đurđević (Srbija), "Tri slike pobede" Zvonka Karanovića (Srbija) i "Unterstadt" hrvatske autorke Ivane Šojat Kuči.

    Mirjana Đurđević je rođena je 1956. u Beogradu, gde je diplomirala na Građevinskom fakultetu i dugo godina radila u urbanizmu. Radi kao profesorica na Visokoj građevinsko-geodetskoj školi i kao spisateljica. Osim stručnih tekstova, objavila je i: Čas anatomije na građevinskom fakultetu (2001); Treći sektor ili žena sama u tranziciji (2001, 2006, 2009); Ubistvo u Akademiji nauka (2002, 2007); Parking svetog Savatija (2003, 2008); Deda Rankove riblje teorije (2004); Aždajin osmeh (2004); Jacuzzi u liftu (2005); Prvi, drugi, treći čovek (2006, 2008); Čuvari svetinje (2007, 2008), Čim preživim ovaj roman (2008, 2009), te nagrađena - Kaja, Beograd i dobri Amerikanac (2009).

    IZVOR
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  6. #21

    Antićevi dani od 9. do 12.marta





    Manifestacija Antićevi dani posvećena Miroslavu Antiću biće održana od 9. do 12. marta u Novom Sadu. Antićevi dani obuhvatiće susrete pesnika sa učenicima,izložbe slika, promocije knjiga pesama, izložbe fotografija iz filmova Miroslava Antića, a biće organizovane i projekcije filmova kao i niz drugih dešavanja.

    "Antićeve dane ove godine obeležiće niz programa i manifestacija. U Novom Sadu i Futogu biće održani susreti pesnika sa učenicima osnovnih škola, organizovana je izložba fotografija iz filmova u kojima je igrao Mika Antić,a biće priređena i izložba sa umetničke kolonije kao i promocije knjiga pesama. U holu Spensa biće prikazana izložba fotografija iz filmova Mike Antića kao i projekcija filma "Široko je lišće", rekao je za Radio - televiziju Vojvodine organizator Antićevih dana Đorđe Sladoje.

    Nagrada Miroslav Antić za 2010 godinu pripala je Nikoli Vujčiću za knjigu pesama "Dokle pogled dopire".Manifestacija će biti završena emitovanjem filma sa prošlogodišnjih Antićevih dana.

    RTV
    Volim je od štala do neba, od blata do pšenice, toplu od ciganskih gudala i blagdanskih očenaša, vršidbenu i zadušničku, smeđu kao devojačke pletenice, tu zemlju čardaša, čaša i bezemljaša ...tu Vojvodinu bogomojačku, i bezbožničku, i ivnsku, belju od jaganjaca, crnju od paljevina, tu Vojvodinu svetonikoljsku, velikogospojinsku...

  7. #22

    Odgovor: Antićevi dani od 9. do 12.marta

    Jao, šteta što nisam u mogućnosti da dođem... Bar da su mi legli noovci od akcija pa da sednem na autobus i dođem. Izgleda mi tako privlačno... Pare koje sam krvavim radom zaradio u Nis-u otišle bi Miki.
    Amor fati

  8. #23

    Književne nagrade

    Nagrada "Branko Ćopić" Marku Krstiću i Zoranu Kostiću



    Nagrada koja nosi ime besmrtnog Branka Ćopića ne donosi laureatima ništa osim velikog ugleda, jer je dodeljuje Srpska akademija nauka i umedtnosti i zato je njeno današnje uručivanje Marku Krstiću za prozu i Zoranu Kostiću za poeziju okupilo kulturnu i literarnu elitu u salonu SANU.

    O nagradama su odlučivali članovi SANU : Svetozar Koljević, Milosav Tešić , Matija Bećković i Dušan Kovačević i dopisni član SANU Nada Milošević Đorđević koji su izdvojili Krstićev debitantski roman "Viktorija" u izdanju " Mono i Manjana" i Kostićevu zbirku "Srp"u izdanbju " Orfeusa".

    Akademik Koljević je preuzeo na sebe dužnost da, kao član Upravnog odbora Zadužbine besedi o Ćopiću, odgovarajući na retoričko pitanje: da li je Ćopićeva proza aktuelna i danas?

    U svom sjajnom retorskom stilu Koljević je, osrvćući se na Ćopićevu " karijeru" posle 1950. godine kada je objavio "Jeretičku priču" obračunavajući se sa korumpiranošću svojih bivših saboraca, pa sve do tragične smrti , pokazao da je Ćopić opisao, kroz humor, društvo koje može da se prepozna i danas što ga čini aktulenijim nego mnoge savremene pisce.

    Koljević je, takođe, besedio o nagrađenom romanu stavivši naglasak na njegov podnaslov "Portret tranzicije u mladosti" jer ga to čini bliskim Ćopićevim delima koja se kritički odnose prema svetu u kojem je živeo. Krstić je, kako je objasnio, dao "uzbudljivu sliku puteva i stranputica našeg savremenog života, a posebno finansijskih i sudskih mahinacija koje duboko zasecaju u najintimnije lične odnose ".

    Akademik Bećković je besedio o poeziji Kostića poigravajući se sa odrednicom " ima nešto" koja prati njegove pesme od pojave pesnika, što je po Bećkoviću "ono nešto što razdavaja taletnovanog pesnika od mediokriteta".

    Krstić je zahvalio "najreprezentativnijem književnom žiriju u Srbiji" što ga je nagradio i rekao da pripada onim ljudima koji su se nadahnjivali Ćopićevom prozom, pre svega "Baštom sljezove boje". Zapazivši da se Branko bojao vremena "u kome đed Ranko neće postojati u našoj svesti", Krstić je rekao da je on, u granicama svojih moći, u nagrađenom romanu, opisao to vreme.

    Krstić je u svom "slovu" povodom nagrade koju je dobio "jer je iz drugačijeg ugla gledanja opevao i stare i nove pesničke teme i tako na samosvojan način baštini srpsku pesničku tradiciju", rekao da se "oseća počastvovanim što su istinski znalci poezije procenili da su njegovi stihovi za nijansu sjajniji od drugih".

    blic
    Isn't it funny how day by day, nothing changes, but when you look back, everything is different?
    C. S. Lewis

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Književna pitalica
    Autor DrinChe u forumu Književnost
    Odgovora: 342
    Poslednja poruka: 11.03.2015, 11:12
  2. Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 03.08.2011, 14:03
  3. NgS Counter Strike Serveri + [Nagrade]
    Autor Cmajo u forumu Igre
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 03.04.2008, 16:31

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •