Bitka sa osecanjima
Prikaz rezultata 1 do 11 od ukupno 11
  1. #1

    Bitka sa osecanjima

    Koracajuci kroz zivot, susrecemo se sa raznim osecanjima.
    Oni su deo nas i koliko god teski bili nosimo se sa njima.
    Svako na svoj nacin.

    Najteza je dusevna bol.
    I tesko se savladjuje.

    Kad tuga nas okuje, postoji lek na neki nacin i svi imamo, svoje metode u borbi protiv nje.
    Bol, kazu leci vreme ili bar ublazuje.
    Nemoc,sa njom ne znam da se borim.


    Koji je po vama najtezi osecaj tuga, bol ili nemoc?
    Kako se kroz zivot borite, sa ovim osecanjima, koja uglavnom dolaze nenajavljena i zajedno?

  2. #2

    Odgovor: Bitka sa osecanjima

    poslednji talas takvih osechanja dogodio mi se od dvehiljadite do dvehiljadechetvrte-pete...mcm, toliko dugo je trajao. jedna smrt me jako pogodila. izborila sam se druzzenjem s mojim detetom i sportom.

    chini mi se da sam nakon toga postala imuna na takav intenzitet emocija. sad me bash nishta ne pogadja.
    & underpaid......

  3. #3

    Odgovor: Bitka sa osecanjima

    Neizvesnot!

    Čekanje me ubija više nega išta...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  4. #4

    Odgovor: Bitka sa osecanjima

    Koji je po vama najtezi osecaj tuga, bol ili nemoc?
    Sva tri osecaja su mi poznata, dozivljena vec koliko puta.
    Ipak, bol je mozda emocija koja na mene najjace deluje.
    Jedna smrt, meni drage osobe je bila situacija kada sam se na pravi nacin sa ovim osecajem"upoznala". Snaga volje, želje da prestaner da "boli" jer u mom slucaju anulirala ovu emociju. Ipak, negde duboko, negde sa secanjem, vrate se momenti i boli uvek istim intenziteom.
    Sva moja bol.....jer nekog nema.
    Mnoge mrzimo bez ikakvih razloga, a da ih zavolimo, tražimo čvrste razloge!

  5. #5

    Odgovor: Bitka sa osecanjima

    Osecanja,jezik naseg unutrasnjeg sveta...jezik duse...i njegov sustinski deo...Shvatiti sebe-to u mnogome znaci,razumeti sebe i ona emocionalna stanja koja dozivljavamo ...
    .
    Nemoc.....ili Moc .(predpostavljam da se mislilo na emocionalnu nemoc...jer sve je emocija...)Vecitio,pokusavam da budem u dogovoru sa ...osecanjima i ne ne samo svojim ,nego i osecanjima drugih ljudi... Pokusavam da osluskujem svoje emocije i nekako ih uskladim sa celinom svoje licnosti.,a sve u cilju postizanja ''licne emocionalne moci''..
    Medjutim cesto(sam), suvise emotivna i ne mogu ih kontrolisati,ili isam ih pak previse svasna i preterano reagujem na njih,pa one,onde, progone i terorisu...

    I u jednom i u drugom slucaju,shvatam ,da mozemo imati velike emotivne i svakakve druge probleme...,sto nam umanjuje moc,umesto da nas osnazuje...

    Sve je danas...zaopravo, ....svi odnosi medju ljudima i uopste odnosi na svim razinama i sva interpersonalna iskustva , su protkana emocionalnim bolom...jer,na zalost, veoma cesto ne saradjujemo sa nasim osecanjima...

    Emocionalna stabilnost je kljuc koja otvara vrata licne moci,jer osecanja su mocna ako ucinimo da rade za nas, a,ne protiv...

    Ako se tako dobro emocionalno obrazujemo,onda sve, a,narocito negativne emocije,mozemo dobro da iskontrolisemo da ono sto iz tuge(jedna od najacih neg.emocija...) proizilazi(malodusnost,zalost,obeshrabrenost,depre sija,bespomocnost,usamljenost,otudjenje...)iskontr olisemo, hrabro podnesemo,i izvucemo dobre pouke...

    A,bol...verovatno se misli na dusevni,,,u psihijatriji je isto sto i patnja...dugacka prica...,ona je ,zapravo propratna pojava i fizickog i psihickog bola..Ali,trebalo bi verovati da bol ne udaljava coveka od dobra,nego je tu,da ga ocisti i preobrazi..

    Smatram da je bol jedan od sinonima zivota.. i dovoljno je reci da kao takav,ostaje jedini nacin da zapostavljeni i izopsten iljudi iz svoje okoline oglase svoje postojanje...

    Ponekad osecamo bol u dusi,a da i ne znamo sta nam se dogadja...to su najjaci simptomi onoga stanja da smo kopajuci po nasim nesvesnim sadrzajima i ,lutajuci po njegovim mracnim pecinama,naisli na neku ''losu'' prepreku...

    Tuga,bol ,nemoc...Skrhani bolom,usred tuznih zivotnih prica koje su nas ucinile nemocnim da savladamo svoje ranjeno bice...[B]tri sestre...koje nas spaljuju na lomaci...

    'Osecanja su boja misli.Bez njih
    su nase misli-suve ,bezivotne skice,ali nisu slike''...

    .N.Selgunov...
    nista nema tako ostar vid kao ljubav

  6. #6

    Odgovor: Bitka sa osecanjima

    Citat bellissima kaže: Pogledaj poruku

    Koji je po vama najtezi osecaj tuga, bol ili nemoc?
    Kako se kroz zivot borite, sa ovim osecanjima, koja uglavnom dolaze nenajavljena i zajedno?
    I tuga i bol jos nekako, ali kad je glavni zacin nemoc, onda je stvarno gadno..

    Bol je moj vecni satelit, tuga saputnica i nekako smo se srodili i lepo se s njima nosim..malo pobede oni mene, malo ja njih..i uvek je nekako rezultat neresen, za sad..
    Ali od pre tri godine znam i sta je nemoc..ali ona prava nemoc, kad nista ne zavisi od tebe i nista ne mozes da promenis, a kad ti je nesto najdraze u pitanju..nesto vaznije i od sebe samog..

    E to je gadno, sve ostalo ne priznajem jer je uglavnom prolazno..
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  7. #7

    Odgovor: Bitka sa osecanjima

    Tuga i bol su prolazne manifestacije svakodnevice koje možemo, ali i ne moramo u potpunosti osetiti, a svakako se s njima možemo izboriti... nemoć je ta koja nas slama. Najteže je u mislima nacrtati svetlo na kraju tunela u trenucima kad nam se svet ruši, a nemamo uticaja ni na tempo ni na razmere razaranja. Iskusio sam to.

    Ljudski duh. Neverovatna stvar. Jednom kada shvatimo da se nema smisla boriti protiv događaja na koje nemamo realnog uticaja, i nemoć ćemo utamničiti. Tada ćemo sve svoje sposobnosti baciti na ono što možemo menjati, na ono što možemo pružiti... na ljubav, privrženost, samilost... pa i na male životne radosti koje nam neće dozvoliti da potonemo, da se predamo.

  8. #8

    Odgovor: Bitka sa osecanjima

    Citat Morpheus kaže: Pogledaj poruku
    Jednom kada shvatimo da se nema smisla boriti protiv događaja na koje nemamo realnog uticaja, i nemoć ćemo utamničiti.
    Jednog dana ...
    Koliko god da ti zivot lekcija udeli,neke jednostavno obnavljas , citav zivot.

    Ne biramo mi nemoc, kao ni tugu i bol.
    To su osecanja, koja dolaze kao uragani i unistavaju svaki atom snage.
    Sa tugom i bolom,nekako se nosim.
    Vreme odradi svoj deo posla, natera me da ne mislim, okuje me nekim novim zivotnim teretima,da potisnem i zaboravim.

    A nemoc ...
    Protiv nje se zaista ne znam boriti.
    Kad sam nemi posmatrac dogadjaja i igre sudbine, na koju ne mogu uticati.
    Ciji je jedini izlaz cekanje i nada.
    Kad neka visa sila, diriguje kojim putem moram hodati, htela ja to ili ne.

    Ne, nemoc se ne moze utamniciti.
    Ma koliko bio svestan, da protiv nje ne mozes ici.
    Ne moze se sakriti, jer uvek te misao o sutrasnjem danu i problemu, koja ta nemoc donosi ,podseti na njeno postojanje i na tvoju slabost.

  9. #9

    Odgovor: Bitka sa osecanjima

    Ne biramo mi nemoc, kao ni tugu i bol.
    To su osecanja, koja dolaze kao uragani i unistavaju svaki atom snage.
    Da,pod uslovom da ih dozivljavamo kao ''uljeze'' koji '' rade protiv nas''...
    I tuga i bol,su zaista nesto sto je cesta pojava u nasim zivotima, i ja mislim da to nije nista lose,cak naprotiv,ali sustina je u njihovoj snazi uticaja na nase postojece dusevno stanje...(to je kao ona prica... dobila sam istu ocenu na ispitu,l, kao i moja prijateljica.,a obe smo mnogo ucile ,i ..''ona je plakala,a,ja .. sam bila malo tuzna..i to je sve.....ili ..neka ''porodicna tragedija''...)

    Kako ce ko od nas reagovati zavisi od naseg ''sastava'' dusevnog,jer necija je dusa od konopaca,a necija od paucine...ovi paucinasti...mogu ...od bola....zavrsiti...zivot...na zalost..

    Ima i ona ....

    Kraj tanana sadrvana,...

    Kraj tanana sadrvana
    gdje zubori voda ziva
    setala se svakog dana
    sultanova cerka mila

    Arapce je jedno mlado
    prolazilo nocu stalno
    sto je vise prolazilo
    sve je bledje, bledje bilo

    Ustavi ga jednog dana
    sultanova cerka mila
    kazuj rode, ime tvoje
    i plemena kojega si

    Ja se zovem Al Muhamed
    iz plemena starih Azra
    sto za ljubav zivot gubim
    i umirem kada ljubim


    A nemoc ...
    Protiv nje se zaista ne znam boriti.
    Kad sam nemi posmatrac dogadjaja i igre sudbine, na koju ne mogu uticati.
    Na zalost..tako je,pogotovo sto se ona vezuje za sposobnost kontrole ljudi i novca...ali opet emocije igraju veliku ulogu....jer mi stalno ''reagujemo''i delamo...i to onako kako smo jedino sposobni...mi smo veciti emocionalni ratnici...

    Cvrsto,ali s mnogo obzira,trazicu ono sto zelim sve dok ne budem zadovoljna...Ako je u sredistu mog emocionalnog zivota ljubav,onda ne samo ja ,nego i svi drugi koje ona dotakne ...dobice moc...
    nista nema tako ostar vid kao ljubav

  10. #10

    Odgovor: Bitka sa osecanjima

    Za mene je najgori osećaj nemoći,a potom ide bes time prouzrokavan. Tugu lakše podnosim od besa. Bes potpuno obuzima i tad gubiš kontrolu,a tuga ume cak i da me smiri.

  11. #11

    Odgovor: Bitka sa osecanjima

    Najgori osećaj neizvesnost. Najteži osećaj spoznaja da su se neke drage osobe preselile sa one strane vremena ...u večnost i da ne postoji način da ih bar na trenutak ugledam,osetim,da im čujem glas.
    O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih

Slične teme

  1. 300: Bitka kod Termopila
    Autor silvia u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 27
    Poslednja poruka: 07.03.2010, 18:21

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •