Uopste se ne bojim ni se brinem,to je glupo misliti na to,nemoz se pobeci,i ja bi volela da proslavim 100 godinu
Uopste se ne bojim ni se brinem,to je glupo misliti na to,nemoz se pobeci,i ja bi volela da proslavim 100 godinu
No me toques
nemam strah od starosti i ne opterećujem se....verujem da ću biti neka fina bakica, puna optimizma
Žena nije stvar od celika, ona je cvet. Ona ne traži suvoparnu stvarnost, ona želi vedrinu ljubaznih reci. Bolje je svakog dana reci nešto milo, nego surovom ozbiljnošcu raditi za nju celog veka.
Starosti, ne vise se plasim da me neka neocekivana bolest ne prikuca za krevet , da zavisim od drugih sto nevolim. Volim da sve sam uradim sto mogu i sto mi treba. Znaci bolest je ta sto bi osobu u nekim srednjim godinama trebala postaci na razmisljanje. Dokle god je osoba zdrava nebi trebala da je zabrinuta, starost je sastavni deo svakog zivog bica. Bitno ga je proziveti najbolje sto se moze i biti sto kreativniji. Moto: Ne radi drugome ono sto ne zelis da tebi rade , jednostavno je .
Poruku je izmenio Mind_reset, 17.03.2007 u 03:20
ako cu da zivim i da umrem kao feniks u Konan crtacju onda Ok ......drugachije rbrlrlblb...
nadam se brzoj smrti , ondaK
p.s samo da imam sve zube
Ne plashim je se.
Uostalom, bitnije je kako se chovek osetja, a ne koliko godina ima.
Proshle godine u ovo vreme sam imala osetjaj da imam 70 godina.....
Sad se vetj osetjam kao petnaestogodishnjakinja
Moras prihvatiti poraze i pobede,
moras se navitji na tugu i sretju,
moras da volis i da te vole,
moras biti deo stvarnosti,
ipak,
nikada ne napustaj svoje snove!
ne razmishljam o tome,trudim se da uzhivam u svakom danu,svaki donosi neshto novo,donece i tada i ja cu to, nadam se, umeti i moci iskoristiti
Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!
Apsolutno ne razmišljam o tome,starost nije u godinam već u glavi!
Jednostavno shvatam da je to normalan proces i to je sve. Bitno je da nadjem svoj mir (duševni),i da sam sretna jer sam proživela svoj zivot i ostavila nešto iza sebe.... i nista mi više nije mi bitno.
Sto se tiče uspomena, veoma su bitne-ali od njih se živi,nego baš suprotno sa njima se živi , naravno da treba da ostanu uspomene. Treba čoveku nešto čega će moći da se seća.
Ne mogu da zamislim život bez uspomena, kako bi to bilo prazno...
Svako doba života ima svoju draž. Treba je samo znati prepoznati. I to je to.
Ćuti i prenesi dalje....
Starost je vrlo relativan pojam.
Dok sam bio klinjo, osobe preko 30 godina su za mene bili matore. Kako prolaze godine tako tu granicu pomeram. Mozda zato jer sam u dusi mlad i vedrog duha. Zasto da se plasim necega sto za mene ne postoji. Ja cu vecito ostati mlad.
Nije sve crno, nadje se i poneka plavusa
iskreno uopste ne razmisljam o tome neke su me situacije u mom zivotu naucile da ne zivim ni u proslosti, ni u buducnosti vec sada.
Tajne su tu zato da ih neko nasluti...Postoji reč koja vredi tek kad se odćuti...
Nisam preterano razmišljala o tome,
za sada nemam strah,ali ko zna šta nosi vreme.
Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.
...i meni su nekad oni od 30,bili matori...sad ja imam31...ne osecam se matoro...nemam strah od starosti,kad zadjem u neke pozne godine,ne bi zelela da budem smorena...mislim da je to pitanje duha,a ne godinana starost treba gledati kao na deo zivota...a ko je mlad duhom,nema da mu smeta starost
Nemam strah od starosti.....Uvek sebe zamisljam kao neku dobro drzecu, luckastu bakicu..Koja svuda stize i sve zavrsava, unucima cita grcke i druge mitove i tako to...Vecina mojih predaka je bila vitalna, dugovecna i energicna..Pa se nadam da je to nasledno...
Imam strah od bolesti, koje predugo traju....
Poruku je izmenio Kalina, 30.06.2008 u 13:51
Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.
ne razmisljam mnogo o tome.. svesna sam da ce, daj Boze zdravlja, ona jednog dana doci.. isto kao i smrt..
nekako sam pomirena sa tim..
nisam klasicna, isto tako sigurno necu ni biti klasicna baba
koliko njih ima tetoviran vrat jbt..
jednog dana, znam da necu imati za cime da zalim.. moja mladost koja je tek u jeku, ide onim putem kojim zelim..
i jednog dana, kada budem bila baka, ima da se slihtam unucima da me vode na rock svirke, da im baba pokaze kako se mrda..
Krek, krek.. Ne gudra