Onih par, koji su bitni - me pitalo i dalo neku podrsku... uglavnom me ubedjujuci da .... na miru / sta znam... i ja bi njima verovatno isto
hvala dobri ljudi drugarice i drugarice
volim vas sve
Onih par, koji su bitni - me pitalo i dalo neku podrsku... uglavnom me ubedjujuci da .... na miru / sta znam... i ja bi njima verovatno isto
hvala dobri ljudi drugarice i drugarice
volim vas sve
....................._
................../'_/)
................./'_./
................/'_./..._
............./'_'/'..'/'__'/.
......./'/.../..../../''/_\
......('(...'.....'..._~/.)
.......\..............'.._/
........'\'..\........._./'
..........\...........(
...........\...........\
smrt fašizmu!
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
U principu, svaki kafić su sjebali klinci.
I ružne ribe.
Sečam se onomad, kad su renovirali Mash veselih 90-ih, to je bre na ulazu bila rigorozna kontrola - ono: nosiš utoku il' jock, pa pretres, pa ovo-ono, svakom za koga su posumnjali da je klinac su tražili ličnu kartu na uvid...tu se sjatila masa iz Smedereva, Kragujevca, Mladenovca, Požarevca...ružnu ribu je bio blam da uđe unutra... a od mjuza Sanšajn, Van Gogh, Rundek, Leni, Stounsi, Prodigy u expanziji i slično...kad svi budu mrtvi pijani, kao najveća ljigavština je išla, na primer, Daleko od Borisa Novkovića...
...e, a onda je počela da popušta pažnja...prvo su klinci počeli da se umigoljavaju, pa da traže njihove seljana xitove, pa da se penju na gajbe piva i da razbijaju flaše, pa su za njima krenule i klinke, i mic po mic - danas je to turbEfolkaNa...šteta...tu su svirali Sanšajni, Brejkersi, Neverne Bebe....
...elem, ako dopustiš gluposti da dominira, očekuj da ćeš jedne večeri izaći i nećeš prepoznati mesto koje si toliko voleo.
(svaka sličnost sa virtualnim životom je više nego slučajna)
Poruku je izmenio love hunter, 21.07.2010 u 22:04
U principu, ljudi numeju da se nose sa titulama.
Clan mJeseca nije dJugme.
Normalno je da je sve sjebano otkad ja nisam klinac, sve je bilo bolje kad sam ja onomad devedesetih bijo klinac, a ne neki bezveznjakovici koji su sada klinci.
I ova muzika.. To pishti, zavija, chini tup tup, pa opet malo pishti pa zavija.. Texno jelte.
Koji ochin ta balavurdija trazi na ulici uopste?
Kao lichnos' izuzetno neprijatne vanjshtine osecam se uvredjeno. "Ruzna riba" nije ni politiĆki, ni ljucki, na posletku ni dJentlmenski korektan izraz.
ProsvJedujem..
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.
U principu, ljudi napišu nešto tek da bi napisali, znajući da to što pišu nema pojma, al' eto, čisto da se malo proqrche i metNu onom za koga znaju da im neće uzvratiti jer su mu dragi, a možda padne i koji pozitivni reput sa razniJeX strana.
U principu, to bla-truć može da znači i neku extranaklonost, ali ponekad užasno umori.
I u principu, od preterane finoće se dobija diJareja.
Provereno.
Ne radjaju se svi lepi.
Ne postaju svi lepi.
Nemamo svi isti cilj - da nekome budemo lepi
pih...
Lepota je tako trošna, barem ona o kojoj ti pričaš - ako nisi lepa po difoltu, ti ne postojiš,
da nije vredna pomena.
Prosto se pitam šta ti bi.
Ili i ne slutiš kako ta tražena, željena, voljena, čekana lepota služi samo za brže postizanje cilja. Kakvog god. Lice je samo maska.
A ti si dikriminator
Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.
ocu i ja
.................
pa to...
mame mi rodjene,
kad ujutru ustanem i vidim onu pozitivnu zajebanciju tolko mi lepo i taj-ta me kupio-la za ceo zivot.
Sad, kolko veze ima sa citiranim...pa...
ako je sama sebi cilj i sama sebi dovoljna i u nekom scenariju do cilja se stigne - opet na primer sex, sta posle ejakulacije - fala lepo, ajde sad idi kuci...
"Kada bi ljudi znali koliko malo pameti upravlja ovim svetom, umrli bi od straha."
(Ivo Andrić)
Ne mogu da izbijem iz glave ovu Andrićevu rečenicu jer toliko toga se dešava što veze nema sa pameću da se zapitam..."kuda idu divlje svinje" ?
Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .
Citavo vece se neka plaza provlaci kroz razgovor i kao i uvek na plazi, mota mi se jedna misao..
Kako dobijem neodoljivu zelju da svima malo svucem kupace kostime, da vidim razliku..i sto veca, to bolje..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
Nema više ni onih silnih manijaka što obijaju inboxe da se zabavim malo...
Slab je nešto saobraćaj...
Prvi utisak uvek vara
Nije mi jasno...mama mi je ajmo reći evropska žena širokijeh shvatanja ...pogotovo ako se te "škakljive" stvari dešavaju drugima...mLogo je uviđavna, ne gleda sapunice...ne hoda uokolo po dokonim ženskim kafama, ne trača...a valjda je jedina osoba koju ja poznajem koja ne umije da otrača...toliko je smiješna kada i pokuša da prenese nešto, da treba da se stidi. ...nikada ne dangubi, uvijek su joj ili krpa ili olovka u ruci...ALI jednu stvar ne razumijem, nekako mi ne ide uz njen personality... ...uvijek joj fali jedna kutija od onih kutija u kojima se drži, sakriva, transportuje hrana.
Kroz godine studiranja i potucanja sa cimerkama, samačkog života...uvijek su se neke sarme, pihtije, kolači provlačili kilometrima, da smire gladni studentski stomak...i eto, uvijek se u toj priči gubila po jedna kutija ILI u najgorem slučaju, poklopac. Skontala sam da je bolje izgubiti cijelu kutiju, manje boli...nego vratiti kući kutiju BEZ poklopca...to je kao da si je ošamario...kad se vrati kutija bez poklopca, to znači da će narednih nekoliko mjeseci, ili u najgorem slučaju nekoliko godina, uz evociranje tužnih sjećanja, biti spomenuta ta osakaćena, unakažena kutija, bez poklopca. "Vidiš sad, šta ja imam od nje...ona više nema svoju funkciju" ... ..."ali mama, te kutije su taako jeftine, kupi identičan komplet, i eto, imat ćeš opet sve kutije" ..."nije poenta u tome..i kada kupim novi komplet, šta trebam, da bacim ovaj kojem fali jedna kutija??? Šta sam time dobila...de pokušaj se sjetiti da nisi dala nekoj od svojih prijateljica poklopac?"
To je najgora varijanta..kada moraš da okreneš nečiji broj, da pitaš da nije crveni poklopac, druge kutije po veličini iz kompleta, ostao kod nje, kad smo onomad gutale maminu sarmu. Srećom, desi se da je još nečija majka bila fascinirana ravnotežom u svemiru, koji održavaju sve kutije na broju.
Kasnije se to "ludilo" prenosilo na svaku kuhinjsku potrepštinu koju sam pozajmila iz mamine kuhinje...jedna mala tepsija, ostala nakon nasilnog preseljanja iz jednog u drugi stan ...i dan danas je trn u njenom oku, a mrlja na moj studentski život... "ne mogu da vjerujem da si ponijela sve te silne stvari, a svjesno si tepsiju ostavila.." ..."mama, bio je neki krompir u njoj, nije mi se dalo prati...povrh svega"... "pa šta ako je bila puna..to nije opravdanje"..."dooobro mama....kupit ću ti ja tu istuu malu tepsiju, čim je nađem"..."ne proizvode se više takve, dobro to znaš"
I prošle su godine, sarme više ne putuju u mom pravcu, kutije miruju u špajzu...skoro da i nema nikakav protok hrane između mamine kuhinje i nečijeg želuca...ali eto, desi se da poneka hurmašica nađe put do zetovog stomaka...i poneka baklava.
I šta sam htjela reći...da...opet fali kutija. Ali ovaj put ja nisam krivac...sestra je na tapetu....i poznavajući mamu, oštro kaže da kutija nije kod nje...ali isto tako ja, poznavajući tu istu mamu, znam da ona neće tu stati...i kad vidi da ne može da razveze priču o nestanku kutije...plasira rečenicu "a da ti pokažem jednu iz tog kompleta, možda će ti sinuti gdje si je mogla ostaviti?"...."mama, nije kod mene!!!" ...."aha, ja ne znam šta je s tim ljudima, kad im odneseš nešto, kako im ne para oči da gledaju tuđu kutiju međ' svojima"...
I tako, vrti mi se misao...šta to spopadne moju majku da se zamara takvim glupostima...
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?