ognjena M. najavljuje svoj dolazak ...baš lepo
ognjena M. najavljuje svoj dolazak ...baš lepo
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Missim.. Kao da bih ja zbijala neukusne sale. To ostavljavam vama neozbiljnima
Krek, krek.. Ne gudra
napisah tamo;kratko vreme....al'sad sam u dilemi da li je za mene kratko isto što i za drugog ...kanda nije.
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Gledam Olimpijske igre i setila se ZOI u Bosni, 1984 godine i glavne maskote Vucko. A onda setila sam se i jedne Gordane.
Tada sam imala 12 godina i skupljala salvete, pa glavni hit je bio naci one bas sa Vuckom. Sreca moja imala sam drugaricu u Sarajevu, s kojom sam se dopisivala skoro 2 godine. Znala je za moj hobi i naravno poslala mi nekoliko s njegovim likom. U raznim bojama. Radosti nikad kraja.
Da, moja drugarica Gordana Govedarica.
Upoznale smo se kao devojcice od 10 godina, koje je spojila slicna sudbina. U to vreme u Skoplju dolazili ljudi iz sve tadasnje YU republike, da se lece u ortopedskoj klinici. Nas dve u istoj sobi, ista uzrast, a sem nas u sobi jos nekoliko baba. Joj kako smo se zezali sa njima i zaboravljali na svoj problem.
Tako je vreme brze prolazilo....
Najteze mi je bilo kad su me moji uzeli kuci nakon 15 dana, da kuci lezim. A ona je morala da lezi tamo jos 40 dana, dok joj sklone gips. Molila sam mamu da je posecuje s vremena na vreme i da mi donosi o njoj novosti. Kad sam otisla da mi izvade gips, nije bilo sanse da se vratim kuci bez da je posetim.
I obecale smo da cemo se dopisivati i kad bude sansi da se vidimo opet. Mozda ja odem u Sarajevo ili ona dodje u Skoplje, ali sad da setamo...
Nakon nekoliko godina pisma su postajala sve redja i redja...Ne secam se koja je poslala zadnje pismo. A jos uvek pamtim njenu adresu Ilidza 14.
Povremeno sam se zapitivala gde je, sta radi, dali se udala, ima li dece....kako je prezivela rat...
Pokusala sam da je pronadjem i preko pisma i skoro preko FB-a, ali bezuspesno.
I eto...danas sam se opet setila nje i pomislila kako bih volela da je opet vidim.
Danas me prilicno pogodila vijest da je mami umrla tetka, zena 79 godina, ali sam u posljednjih par godina konacno uspjela da je bolje upoznam, dosta ispricanih prica iz nas, dosta savjeta koje mi je dala...nisam je vidjela kad sam zadnja dva puta bila u Sarajevu, nisam stigla...eeh...i danas je umrla, a dan prije sam samoj sebi rekla da ce biti prva koju cu posjetiti prilikom sljedeceg odlaska u Bosnu...nisam bas mislila da ce biti u pitanju drugi grad, i da ce biti u pitanju monolog.
Prilicno sam ja tu smrt sagledala iz svih uglova i shvatam da zivot mora ici dalje, i danasnja vijest me je samo onako potresla sto za nju, sto za one koje ce ista sudbina zadesiti, a ja cu to morati stoicki podnijeti. Strah me.
Koliko ce toga ostati neizreceno.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Mene Cvetić podseća na nekog, sa cela dva i po posta, ne znam na koga, ali setiću se, sto posto.
Sutra je novi dan, ostavljam traume za neki lepši period, da userem, ako mi se desi nešto lepo.
Ne mogu još, uz sva sranja da imam i traume, mrzi me.
Misli su mi nepovezane, a li ume to da bude dobro.
Ignoriše me subdina, mislim da mi namešta zvrčku, sreća pa u sudbinu ne verujem, pa mi je lepo i sa ovakvom karmom, kakva je sada.
Najgora je uš što iz opanka iziđe.
I mene.....
na love Huntera..
ako me ignorise i ostaje imun na moju pamet,smisao za humor i elokventnost,znacu da je to on.....
nego
nema mi Isahare.....a obecala da se javi pa da idemo u zezanje....zezanje s njom znaci da pijemo nes ili caj i da blejimo u Dunav.....
mora da je kisa omela u nameri ...
a zbog zezanja s njom ja otkazala riblji paprikas s Borom...
i evo me,cekam da dobijem zivote na Pyramid Solitaire,da pocne da rade konkor i ranitidin,da se sudovi sami operu i da se setim tog filma koji sam probala da gledam nocas posle tri votke i pet cevapa u lepinji ,s lukom i urnebesom...
super mi je....da je bolje,uopste ne bi valjalo....
Poruku je izmenio believer, 30.07.2012 u 01:18
Ploviti se mora i bez broda ..
Teske misli za rano jutro.Dal' od loseg vremena ili nesanice svasta mi prolazi kroz ovu rascupanu glavu.Da li je izgubljeno samo ono cega smo se odrekli?!...
Mislim se da li da pijem kafu,da sviram...i kad cu jednom da kao sav normalan svet spavam
Oni koji me srecu,misle da ja to putujem.A ne putujem ja...to beskraj po meni hoda...
Dobro jutro. Koliko novih poruka od sinoć, koliko ponovo načetih tema, razmrdali(raspisali) se drugovi forumaši
Možda je slučajnost...ali sumnjam jer se prečesto dešava:
- Naime..postoje osobe koje kada se pojave su ti čista sreća. Naiđe neko da ti plati uslugu (koju si već mislio da nikada neće biti plaćena), stigne ti dobar posao, izbegneš neke nesreće, desi se da lako obaviš gadan posao, lakše se oporaviš od povreda..itd.
Kako god...hvala im što su mi "talični" .
P.S. Zanimljivo je i to što je za ste osobe vezano, ako smo malo sporečkani, da imam malera. Prema tome..neko nam je lična sreća.
Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .
...prisetio se .... i naravno da je bas tako.... "Nije zanimljivo ono što Vam žene kažu, već ono što prećute."
Ne treba ovaj zivot shvatati suvise ozbiljno kada ionako nećemo zivi iz njega izaci.
Poruku je izmenio Meggy, 31.07.2012 u 01:21 Razlog: uzastopni postovi
Dodji janje kad se žito žanje