Srce zna svoj put, na razum se ne obazire
Ah, ponovo Vojvodina. Pa, i nije baš neki osećaj.
Nego, zašto sam ovde? Naša draga ****** (nekima poznatija kao Megi) me progoni već danima, da ne kažem nedeljama. Ja razumem da je užasna oseka kad su u pitanju duhoviti, inteligentni, jednom rečju ultramegagiga zanimljivi dečaci, ali da me maltretira uvek kad joj se učini da je svako ko iole ima više od 2 grama mozga ja, e to više ne mogu da podnesem. Zato sam rešio da se ulogujem i podsetim je kako original ostavlja za sobom zvezdani trag u obliku pisanih reči, bisere rasute unaokolo, varnice koje pršte na sve strane...znam da će mi brzo dosaditi ili će me usplahireni moderatori/supermoderatori/administratori dezintegrisati u strahu da neko ne razbije ustajalost njihove male žabokrečinaste bare, ali dok se to ne desi idem da obeležim par tema dogi stajlom.
Poruku je izmenio Meggy, 30.01.2013 u 23:15
Koja je to fAking tračara (hm, kako li se kaže muška persona te osobine...tračaC, tračer, tračerov...tračerak...ili možda pi*da ...neće biti, oper ženska imenica...nepravedno baš).
...na doope bi progovorio i kada ga niko niš' ne pita i ne zarezuje...ccc...
Budi pametan i pravi se lud
У борби са собом.
And even though you're fed up, you got to keep your head up.
kako se ljudi pale na razlicite stvari....
neki na ignor
neki na podsmeh
neki na tapsanje po ramenu
a neki na lascivne mejlove
ove poslednje najvise volim
zabavlja me reakcija na provokaciju,uzvracanje iste,igranje igranke u nedogled...
samo ne znam normalne....ocu te Petko,ocu te Petkana...
e njih ne poznajem....
Ploviti se mora i bez broda ..
Ja stvarno moram doci pamet....
Zbog nacina zivota cu otici fakat preko glave...
Al kontam....da se drogiram or something..tu i tamo iskocim iz tracnica...
Ali jutros...ponovo alergijska reakcija, ponovo gusenje....jos sama...panika...ne znam ni kako sam uspjela samu sebe smiriti.
Neeema zajebancije...a to nikako da mi dodje iz dupeta u glavu.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
Ма јој, волим да волим!
And even though you're fed up, you got to keep your head up.
...kolika li je samo lista slavljenika danas
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Da bi, s obzirom, koliko su privrženi pravoslavlju, za novog papu mogao konkurisati i neko od naših vladika. Naravno, ako položi razliku predmeta.
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
jesti ili ne jesti, pitanje je sad...
kad cu da izbacim ovo nocevno objedanje...
verovatno kad shvatim da se i pre podne moze jesti...a to ce biti ...onomad
odoh po plazmu, nek se nadje
Po ne znam koji put mi dodje ona nasa narodna "dobar i lud, braca rodjena"...
U jednom trenutku u životu shvatiš kome je stalo, kome nikad nije bilo, kome više nije, i kome će uvek biti. Zato se ne zamaraj ljudima iz prošlosti, postoji razlog zašto nisu došli u tvoju budućnost.
У посљедње вријеме ми често кроз главу пролази: "Молим те, Боже..."
Молим се да дочекам коначно да ја будем срећна, да се не разочарам. Спремна сам да будем стрпљива, већ сам прешла сваку своју границу, искрено се надам да ће се исплатити.
И заиста сам повријеђена, толико да чак и на освету помишљам. А ако то спроведем у дјело, неће добро бити!
And even though you're fed up, you got to keep your head up.
Razmišljam kako neki baš umeju da se snađu u životu...ili su (na vreme) dalekovidNi.
Gde god piknu prstom imaju "nekog svog", neku vezu oli vezicu.
Onamo školski, tamo cimer, ovamo zemljak, komšija, švaler/ka, drug sa ORA, poznanik iz voza....
O rodbini, bližoj i daljoj, svoje ili partnera da ne govorim.
I sve rešavaju okretanjem telefona (uglavnom sve).
Zar sam ja toliki duduk da nUmem da se snađen na takav način
I onda se setim da sve to podrazumeva redovno ispijanje kafica, kurtoaznih poziva i poseta (sada smo mi na redu kod vas) gde se taj krug širi...i shvatim zašto mi je kako mi je...
Al' jbg, kada protivU sebe ne merem
Budi pametan i pravi se lud
sta jedna, u glavi mi je pravi haos...
slatko bih se menjala sa komsikom Verkom...da mi je njena glava na par dana, da se slatko odmorim
Razmisljam kako sam nesto izgubljena ovih posljednjih 10-ak dana..od kolicine stvari za razmisljanje, procesuiranje pocela sam da zaboravljam stvari, da pravim greske u stvarima u kojima sam dobra...za sve moram stati par trenutaka i razmisliti. Da ne pogrijesim. Malo sam se "prehladila" ...
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?