razmišljam o tome šta da radim. i da mi je stalo, stvarno.
razmišljam o tome šta da radim. i da mi je stalo, stvarno.
And even though you're fed up, you got to keep your head up.
Primenila sam sistem da se prema ljudima ponasam isto kao i oni prema meni. Smanjila mi se cirkulacija ljudi kroz zivot pa ih je bar duplo manje. I prija mi jer su mi postali nepotrebni. A zameraju mi sto sam se "promenila". Cuj!
Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, nego po tome koliku svetinju branim...
Kako li su ljudi živeli pre tzv ere "mobilnih telefona"?
Sednem danas na klupicu da zapalim jednu (Maka imala trening) i posmatram...
Od 10 ljudi koji su prošli...5 ih je žustro pričalo (da ne kažem vikalo) u/na mobilni telefon
Za dvoje sam čak pomislila da su se mimoišli a da razgovaraju jedno s drugim...
JedanaJesti je kuckao porukU
Budi pametan i pravi se lud
Ziveli su jedni sa drugima.
Sad se uglavnom i sporednom mimoilazimo...u dometu
...
Ista meta, isto odstojanje...
Sedim danas u vozu...
Svi touch-ju kojekakve manje i vece ekrane sa manjim ili vecim slusalicama.
Od preglednih 30-ak ljudi, samo jedan nije buljio u bilo kakav ekran, citao (!) je GQ. Koji old-timer...
Senzacionalni je luxuz ne zeleti biti dostupan ili involviran ili potreban ili bitan ili izabran ili odgovoran ili ...up-to-date & just-in-time.
Never confuse movement with action.
Apropo ovih mobitela, pametnih...bas smo poveli neku pricu prije par dana, prvo, najveca zalost nastupi kad si vani a baterija rikne...trazis punjac kao da sutra ne postoji...bilo kakva nedoumica se rjesava istog trena, google, al da bude kako treba, svi googlaju ...sjedis i sisas se...ide pjesma na radiju, ne znas...a htio bi da znas...shazam. Pracenje cikusa...vremenski uslovi...putanje aviona... samo da covjek prsne.
Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija
kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?
mislim da cu da primenim A. recept i da cu cim ustanem ujutru da popijem jednu tabletu zaljubav i jednu za srecu
ne znam da l se nesto od toga zove ciproleks,pitacu A. kako to zovu u Americi
uglavnom,ne mogu da se tusiram dvestapedeset puta dnevno ne bi li sprala stres sa sebe
elem
iznela sam suncobran na terasu
komsije se krste
pa,nek se krste
sutra cu da kupim i cumur za rostilj,onaj koji sam zapalila prosle godine i zbog koga umalo zgrada nije izgorela
kablovi pogoreli,al bogme korito i zice ostali,a ja cu onda fino u to da zapalim cumur i da pecem na terasi kobaje
i ima da donesem od majke jednu drvenu stolicu,cetvrtastu,s nekim sedistem od skaja,pa cu da molim komsija Zeljka da mi skrati nogare ,i to malo ukoso,da izgleda da sam zavaljena kad sedim
i tako da cu da pocnem da vatam vitamin D na terasi
inace cu da ubijem ovo dete,pobijem komsije i zapalim zgradu
nosim se mislju da okrecim kujnu
jedno parce zida se rasusilo,pa se ljusti farba a slaba sam u gletovanju
al,ko ga jebe,ima da ga olupam,p[remazem kako znam i umem glet masom i obojim zidove u neku veselu,narandzstu boju
mozd ce A. da donese iz Amerike te pilule za lilule,al dotad bi morala i sama da se cupam
prosli put sam joj narucila meksicki pasulj i cili,a ona nista od toga,nego tigraste cipele,i bakarne sandale ,i tako neke gluposti
sad joj spremam spisak ozbiljan spisak
i daLJE
sutra perem prozore
sramota me kad idem iz dvorista zgrade i vidim fleke od golubova na prozorima
i peglam ves,nije lepo da dete ide neispeglano,mada ocene koje donosi zasluzuju da ga saljem i bez gaca u skolu
i tako...
pocela sam ko Triv....
Ploviti se mora i bez broda ..
Nekad sam negde pisao o jednoj baki koja je rođena '28 godine prošlog veka. Fina bakica, tip ljudi koji su toliko dobri da to nije dobro po njih. Uglavnom, pričao sam kako nam redovno, svaki put kad podiže penziju, donese dve Milke uvijene u papir, da ostali narod ne vidi šta nam daje. Nikad nije omanula. Nije vredelo što sam minimum 10 puta držao predavanja kako joj je penzija premala (12000 dinara), kako ću da je zadavim ako tako nastavi i slično - uvek bi odmahnula rukom i nasmejala se: "Kad me više ne bude bilo, neću više ništa slatko da vam donesem". I tako sam digao ruke. Od ubeđivanja.
Elem, pre jedno dve ili tri godine, posle Božića, donese nam ona čokolade upakovane u ukrasni papir. Plavi svetlucavi papir sa srebrnim listovima. Naravno da smo joj se kao i uvek izzahvaljivali, popričali, uzela je pola penzijice i otišla. Posle doručka, otvorim taj njen poklončić (naravno, Milke sa sitnim lešnikom) i, ne razmišljajući, bacim papir u korpu za otpatke . Posle par minuta kažem sebi kako sam retardirana konjina i kako ženu od osamdeset i kusur godina nije mrzelo da to lepo upakuje, a ja sam ko kreten bacio. Uzmem ga iz korpe, ispravim i stavim u fijoku. Tu je stajao do danas.
Danas odem u prodavnicu, kupim dve Milke sa sitnim lešnikom i sveću, sednem u auto i krenem da se poslednji put pozdravim sa baka Desankom. Nisam znao tačno gde joj je kuća. Zaustavio sam ženu koja je izlazila iz jednog dvorišta, pitam gde je živela baka Desanka, a ona mi kaže: "Ovde." Dvorište je bilo ograđeno starom tarabom, u njemu je pasao konj upregnut u kola sa sveže pokošenom travom. Dve kućice, male i stare, kokošarnik i bunar, sve me strašno podsetilo na kuću moje nane. Video sam da me ljudi koji su sedeli na klupi pred kućom gledaju poluzačuđeno, mislim znaju da nisam rođak, a teško je zamisliti da sam ortak sa 85-ogodišnjom bakom, jelde. Ipak, nije bilo šanse da ne dođem. Izljubio sam njenog sina, izjavio saučešće, a onda ušao u kuću. Kućicu. U sobicu gde je na stolu ležao sanduk sa bakom, iznad glave zapaljene sveće, pored stolice na kojima sede par žena koje tiho plaču, više reda radi, činilo mi se.
Pogledao sam je. Bila je mala, bleda i mrtva. Smrt ju je skupila još više. Nisam plakao. Ne volim da plačem u javnosti. Umesto toga, izvadio sam dve Milke sa sitnim lešnikom uvijene u svetlucavi plavi papir sa srebrnim listovima i položio ih na nju. I kintu, naravno, to su ti praktični seoski običaji - bolje da priložiš pare sa kojima će moći da se ta sahrana plati nego cveće. Podržavam. I zapalio sveću, i preksrstio se i pomislio. "Mirno spavaj. Samo mirno spavaj." I uzeo ratluk i kiselu vodu na izlazu, za pokoj duše.
I onda sam otišao - da plačem ko čovek, u kolima.
Koja mi se misao vrti po glavi? Umiru i dobri i loši ljudi, samo je praznina za ovim prvima vrela kao letnje sunce što prži oko podneva.
Kao suza.
Poruku je izmenio Mijatović, 18.04.2013 u 18:02
Uvek ostaješ apsolutni početnik. Ponavljaš već ponovljeno milion puta. I tako u nedogled. Novi grad, novi ljudi, saplićeš se i pitaš šta si sve vreme radio i vredi li bilo šta od tog što si proživeo. Imam onaj osećaj kretanja zastajkivanjem.
Ja ne želim da se predam. Ja sam vernik optimizma. Ja u bolje sutra gledam, tu sa ivice ludizma.
e tako mi došlo da ispijem pivce uz kokice...i ta pesma mi pala na pamet,nem' pojma otkude,
nikad nisam nešto slušala tu grupu al' ajd' ,čini mi se da ih je moja sestra volela,
to je više iz njenoga doba...valjda otud u
memoriji mi....a možda mi i ona fali
Da me kojim slučajem nema,trebalo bi me izmisliti
Da sam jedna od rijetkih persona sa pičokom međ' none, koja nije odgledala nijednu kap turske serije...
Za filmove im skidam kapu...barem ono što sam ja gledala...
'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović
Da Crkva i nije za nekrste.
Mislim, tražiti blagoslov a sve vreme blatiti tu ustanovu je em licemerje, em bezobrazluk.
O tvrdičluku ne bih. Ispade da je 100 E mnogo jednom u 4 decenije ?
Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .
Kuba,muzika,sunce,bosa stopala....
O da! Čuda su moguća,ako dovoljno jako veruješ u njih
Ponukan onom Jungovsko - Frojdovskom i JovanMaricevskom i njegove zene analizom koja se moze prevesti
"" jedan avatar govori vise od 1000 reci "" i vlasnik istog podsvesno razotkriva svoju licnost i svoje trenutno,
naglasavam trenutno, emotivno stanje, promenicu avatar i na taj nacin poslati jasnu poruku sirokim narodnim masama o svom sadasnjem psiholoskom stanju koje se drasticno promenilo na gore i preslo i ultra- mega- deprimirajuce-depresivno usled te zapitanosti i svih tih nedoumica a sto ce se prostim okom moci videti bez ikakvog napora i naprezanja vijuga , gledajuci samo u avatar jer on govori vise od 1000 reci i kao takav je idealno sredstvo za opis samog sebe ,
svojih izneverenih ocekivanja , neispunjenih zelja , nedosegnutih ciljeva , svojeg misljenja o necemu koje utice na ponasanje i osecaje ,
pa sve do onih najintimnijih stvari ...volite li vise Crnjanskog od Andrica , vise Mirka Albaharija od Davida Kovaca ,
volite li Bramsa ili mozda sneg il samo pahulje bele , leptirice sto bezbrizno lete nad livadom rosnom ,
bumbarov let ili ptica poj , da li volite piti pivo ispod kisobrana oli suncobrana ili je to sasvim svejedno
jer nije vazno ko u kojem vozu sedi...putovanje je ista stvar....
Ali
Onaj koji gleda samo pravo ...ne vidi nista posebno....
Poruku je izmenio bigrancer, 20.04.2013 u 15:15
Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !
Da li ces ti covece moci veceras uopste da zaspes?
Живима по заслузи, мртвима по обичају
Dugo mi se ta misao vrti u glavi.
Da li je bolje zespEti ili zaspati ?
Ili je najbolje da zaspIm i resim dilemu....sve ce mi biti jasno.
Kodeksi su OK.....i gramatika isto tako.
Uz jedan mali uslov....
....treba je znati.
Hej Joe...Supercalifragilisticexpialidocious !