ljudi su cudo
ali stvarno.....

elem,ima vec petnaest godina kako mi je umro otac
i neki mesec manje otkako je umro jedan od njegovih najboljih prijatelja
na samrti ,prijatelj ostavi u amanet svojoj kceri jedinici da mojoj majci vrati dug od 15000 ...maraka....evra...necega....

usahne to prijateljstvo nekako odmah
zaborave se godisnji odmori na moru
rodjendani,slave,vecerinke.....sve usluge koje je moj otac cinio drugima
da se razumemo,on je bio toliko dobar za druge da sam ga skoro mrzela zbog toga
jer,mi mozemo da budemo i Spartanci....cisto da ocelicimo....

moja mati nikad nije potegla to pitanje
do onomad
petnaest iljadarki svima vrse posao,je l tako? a licno meni bi i trecina te sume na gomili resila jedan problem zbog kog se zderem
anyway,ode moja mati
zena prijatelja se iznenadi bas,onako,pravo,i kazea ja zajmila nisam,i nije rekao meni da vratim,nego nasoj cerki
moja mati se zaprepasti
jer moja mati bi govna jela za nas i zbog nas
...

da ne duzim
priznade kcer dug
tata je imao,ispostavilo se i neke sinove za koje se nije znalo,pa oni traze podelu imovine i sad mora da se prodaje...
pa ce ona,kad to zavrsi Apelacioni,nama na ruke doneti iznos

tu senjena majka doseti pa rece da je njen pokojnik dao mom ocu neki akumulator i neku mesalicu za beton kad smo izlivali plocu na vikendici
pa da se to odbije

i,pitam ja majku,jesi rekla da to odbiju od petnaestogodisnje kamate ?

a moja mati ce:Ej bre,ne cepidlaci!





joj zivote,brate slatki,ma ima li iko ikog za kog moze ustvrditi da mu je prijatelj?!