Апсолутно се слажем с Морпхеусом да је то јако небитно.
А с обзиром да је небитно, шта јој фали да узме мужев презиме
То је традиција, и не видим разлога да се мења.
Апсолутно се слажем с Морпхеусом да је то јако небитно.
А с обзиром да је небитно, шта јој фали да узме мужев презиме
То је традиција, и не видим разлога да се мења.
За землю родную не на жизнь а на смерть
Воевал с врагами Володимир князь
Многая лета
Многая лета
Многая лета
Русской земле
Je li ovo znači da ćeš ti, ako tvoja buduća supruga izrazi želju da sačuva svoje prezime i doda tvoje, ili možda samo sačuva svoje, da ćeš ti tome da se suprotstaviš? Objasnićeš joj kako je to stvar pomodarstva i sujete?
Ne možemo mi ni po čemu da se poredimo sa našim mama i bakama, mnoga pitanja, aktuelna sada u njihovo vreme nisu bila ni u povoju. To se ne može duskutovati na taj način.
Ja mislim da, pošto zakon predlaže jednu od tri mogućnosti, onda ima logike da te mogućnosti postoje, i onda svaka žena, pre svega prvo slušajući ono nešto u sebi, pa potom razgovarajući na tu temu sa svojim budućim supružnikom treba da odluči kako će da se preziva u tom novom životu. I niko nema pravo da sudi o tome, jer zakon kaže da je uredu bilo šta od te tri kombinacije.
Šta bih ja uradila, ne znam, ne razmišljam o tim stvarima, videću ako/kada se desi.
"...There is a crack in everything. That's how the light gets in..."
Да, уколико понуди аргумент који сам узео за пример.
Зашто? Која су то питања? Шта се то променило? У односу на "оно" време сматрам да је наше друштво много морално деградирало и да што више ствари из прошлости сачувамо, односно, ако што више будемо неговали традиционалне вредности дуже ћемо трајати и моћи да се надамо.
Мислим да сам само изнео своје мишљење о појави али и да је нисам децидно осудио, да, наравно, закон је јасан и дозвољава разне комбинације, али пре свега мислим да је то ствар договора, једнако као и давање имена заједничком детету на пример. Из мог угла то је ствар која се не доводи у питање, уствари о томе нисам много ни размишљао, за мене је нормално да супруга узима мужевљево презиме, у мојој породици није забележена "цртица", то је нешто што се подразумева.
Американци и дан данас негују "култ" породице, стално се хвале са "american family", а нису ни глупи што то раде. Породица је основна и најјача друштвена група. Јака породица, јака држава. Само због развијене породице, у оно време задруга, скупа више породица (од тројице браће на пример), наши преци су успели да сачувају свој идентитет, па тако ми данас нисмо Турци или Мађари. У ово доба америчке хегемоније (оптужите ме сад да сам са Слобом Милошевићем пио кафу), у свим окупираним земљама, попут ове наше, активно се ради на деградацији и растурању породице, као и многих других традиционалних вредности. Да не ширим сад причу, јер није тема, али један од праваца је тај што се женама систематски намећу ставови све у смислу еманципације и наводног ослобођења од ропства у коме су наводно заробљене од стране мушкараца, разним причама о дискиминацији и тлачењу, а све с циљем како би од њих створили "самосталне" јединке које нпр. каријеру стављају испред породице. Погледајте број растурених бракова, погледајте број неудатих жена у касним тридесетим, погледајте број самохраних очева и све ће вам бити јасно.
Сјеби мајку, сјебо си породицу, сјебо си народ и земљу.
Боље је наставити да пијеш, него престати кад не треба.
За землю родную не на жизнь а на смерть
Воевал с врагами Володимир князь
Многая лета
Многая лета
Многая лета
Русской земле
I pored toga što sam čvrst pobornik da žena nosi samo muževljevo prezime, moja sadašnja supruga mada smo, naravno, venčani, nosi svoje devojačko prezime. Ona je želela da uzme moje prezime (što mi je mi je imponovalo, priznajem), ali sam joj i pored toga predložio da zbog svog sina zadrži svoje (devojačko) prezime. Takođe nije nevažna ni činjenica da promena dokumenata nije baš jeftina.
Sve ovo oko prezimena meni u drugom braku uopšte nije važno. Moji se sinovi prezivaju kao ja i to mi je najbitnije.
Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
Hej kafano, moja rano...Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
Bircuz koji radi 25 sati dnevno!
Ne samo da mi nije važno prezime koje će nositi, nego mi nije važno ni dal' ćemo se venčati. Davno sam iskusio da ni venčanje, ni papiri, ni tradicija nemaju nikakve veze sa tim; kako i koliko ćemo se slagati i poštovati. Deca nose očevo prezime, a to je nešto što je važno u ozbiljnoj vezi. Sve ostalo je totalno ne bitno i meni ne pada na pamet da insistiram na bilo kakvom zavetovanju, potpisivanju, prstenovanju. Potrebna mi je jedino iskrenost i medjusobno uvažavanje, ostatak kockica se lako složi.
Moja bivša supruga nosi i dalje moje prezime, čak posle nekoliko godina koliko nismo zajedno, al to prezime ništa ne vredi, kad smo se udaljili nekoliko svetlosnih godina.
Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...
Bane Krstić
Meni je to nevazno skroz.
Nevazni su mi papiri,papirici,formalnosti,menjanje dokumenata....
Bitna je sustina.
Sto rece neko vec...nije vazno ni vencanje.
Vazno je da to dobro funkcionise.
Najveca vlast je vladati sobom.
Sada sam u situaciji da se opet zapitam što sa ovim pitanjem i mislim da ću opet postupiti kao i prvi put. Što mogu kad tek sada više faktora utječe na taj moj izbor. U ovom trenutku se osjećam kao ptica selica.
Prestani razmišljati o svojim granicama..
Počni otkrivati svoje mogućnosti.
34 godine sam bila ubedjena da svoje prezime necu menjati - neobicno je, retko, drugacije...predstavlja mene i moj licni identitet
a onda je dosao trenutak da se odlucim i pred maticarem izjasnim o prezimenu...
jedan pogled na njegov izraz lica, ocekivanje, zelja, nadanje...sve sto sam tada videla,a o cemu nismo pre toga razgovarali, i odlucila sam da uzmem njegovo prezime - cudnom igrom sudbine, ako tako nesto postoji - i njegovo je prezime neobicno, retko, drugacije
to je, pretpostavljam, samo jos jedan u nizu kompromisa koji cine zivot u dvoje...potrebno je mnogo vise od prezimena da se izgubi identitet..."jer ti si ti i bez tog imena"..."drugo ime na sebe uzmi ime nije nista! sto nazivljemo ruzom, slatko bi mirisalo i s drugim imenom..."
"Frankly my dear, I don't give a damn!"
Mislim da je najlepše zadržati svoje i dodati suprugovo prezime iako ja to nisam uradila ali to je već duga i dosadna priča kojom ne bih da vas zamaram...
P. S. Ma, samo uradite ono što želite
kada sam se udavala ,bes to sad vec jako davno , zadrzala sam svoje prezime
dragi mi nije imao nista protiv i eto , zivimo mi vec ihahaj godina u braku sa razlicitim prezimenima i nista nam ne fali
a naslednica nosi njegovo prezime , on je napravio
i evo sad sam sigurna da moja rodbina jos uvek ne znam kako se ja prazivam
Mislim da bi samo budala, kada je u pitanju moje prezime, dodavala to na svoje, jer bi joj sa imenom, devojačkim i mojim prezimenom trebalo pola sata da se potpiše.
Najgora je uš što iz opanka iziđe.
ja nemam nista protiv da uzmem njegovo i da budem Niki el Cigala....
Ploviti se mora i bez broda ..
Imala sam u srednjoj skoli jednog predavaca koji je dodao zenino prezime jer je ona jedinica aliii i on ima samo zensku decu
elem
to : da nastavi lozu , mislim citam juce u blicu svaki treci koji trazi DNK analizu nije otac
stoga zakljucak izvedite sami
a ja , udala sam se u pristojnim godinama i ko zna da li cu ziveti toliko godina da se naviknem na tudje prezima , mislim , kad sam se udavala on mi nista sem ki*e nije dao , prezime bi me bas ucinilo