Jovan Dučić - Strana 3
Strana 3 od 5 PrvaPrva 12345 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 31 do 45 od ukupno 66
  1. #31

    Odgovor: Jovan Ducic

    Mala princeza


    Mala princeza, čije su kose imale boju mesečeve svetlosti, čiji je pogled bio modar i čiji je glas imao miris žutih ruža - mala princeza je umorna od života i ona je tužna.
    Ona je na svojim širokim mramornim teracama nad morem, pored ogromnih vaza u kojima su mirno umirale njezine krizanteme, plakala kradomice u duge mutne večeri. Nejasna nostalgija i neizvesna tuga umarale su njenu krv i njeno telo, koji su bili isti onaki kao krv i telo ljiljana.
    I u tople noći, kada je vazduh pun zlatne zvezdane prašine i dok na zračnim zidovima spavaju mirni paunovi i kada svi cvetovi otvaraju svoja srca, otvaralo se i srce male princeze. Zato su te noći bile tako pune tuge i toplote.
    A kada je umrla, nečujno i spokojno kao što su poumirale njezine krizanteme, dugo su sa ktedrale pevala stara zvona, a glasovi tih zvona bili su mirni i svečani kao glasovi davno pomrlih sveštenika.
    Ili ne pokusavaj, ili dovrsi!

  2. #32

    Odgovor: Jovan Ducic

    K R A J


    Hocu u tvom srcu, posle tamnih jada,
    Da ostavim jednu nostalgiju dugu:
    Pa sve kada prodje, da osecas tada
    Sa bolom na srecu, s radoscu na tugu.

    Hocu moja ljubav, kad sve jednom padne,
    Da u tebi umre, kao u dan sivi
    Sto mre grmen ruza: miris koji dadne,
    To je bolna dusa koja ga nadzivi.

    I kad ovi dani za svagda prohuje,
    I kad opet htednes cuti moje ime,
    Hocu da se ono u tvom srcu cuje
    Ko sapat poljupca i uzdisaj rime.

  3. #33

    Odgovor: Jovan Ducic

    Ljubavna pesma - Jovan Ducic

    Ti si moj trenutak i moj san
    i sjajna moja rec u sumu
    i samo si lepota koliko si tajna
    i samo istina koliko si zudnja.

    Ostaj nedostizna, nema i daleka
    jer je san o sreci vise nego sreca.
    Budi bespovratna, kao mladost.
    Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca.

    Srce ima povest u suzi sto leva,
    u velikom bolu ljubav svoju metu.
    Istina je samo sto dusa prosneva.
    Poljubac je susret najlepsi na svetu.

    Od mog prividjenja ti si cela tkana,
    tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
    Ti bese misao moja ocarana,
    simbol svih tastina, porazan i leden.

    A ti ne postojis, nit' si postojala.
    Rodjena u mojoj tisini i cami,
    na Suncu mog srca ti si samo sjala
    jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.
    " Ljude treba suditi samo po njihovim vrlinama , a ne po njihovim manama; medjutim,po vrlinama nas ocenjuju samo nasi prijatelji, a nasi neprijatelji nas ocenjuju samo po nasim manama."

  4. #34

    Odgovor: Jovan Ducic


    Prava žena nikad ne poljubi prva; pravi tip žene sve čeka od čoveka; prvu reč, prvi poljubac, prvu žrtvu, prvi primer. Retko kad žena prva kida sa nesrećnom ljubavlju; ali jednom odvojena, prva zaboravlja, ili se prva baci kamenom na prošlost.
    .....................

    Sve što znamo o ljubavi znamo od pesnika. Da nije bilo pesnika, o ljubavi bi se znalo manje nego o mržnji.


    Blago cara Radovana
    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  5. #35

    Odgovor: Jovan Ducic


    Jovan Dučić





    Odrastao je u Trebinju i Mostaru.
    Diplomatsku karijeru započeo je 1907. i ostatak života proveo je u Carigradu, Sofiji, Rimu, Atini, Madridu, Kairu, Bukureštu...
    Umro je u Americi 7. aprila 1943. godine.
    Život u tuđini budio mu je nostalgiju za zavičajem koja se odražava i u njegovim pesmama.
    2000. godine, pesnikovi posmrtni ostaci su, po njegovoj želji, preneseni u Trebinje.



    Na brdu u sred grada podignuta je crkva u kojoj se nalaze posmrtni ostaci velikog pesnika.




    Sama crkva zadužbina je Branka i Radmile Tupanjac.




    Ljubav

    Je li ovo ljubav, ili bolna jedna
    Potreba da ljubim? Ova želja plava,
    Je li želja srca moćnoga i čedna?
    Ili napor duše koja malaksava?

    Je li ovo žena koju ljubim, zbilja?
    Il' sen na prolasku preko moga puta,
    Tumaranje misli bez svesti i cilja,
    I sve delo jednog bolnoga minuta!

    Ne znam; no na međi toga sna i jave,
    Vidim moje srce da čezne i pati.
    I suze kad dođu, rane zakrvave -
    Ja ni onda od tog ništa neću znati.



    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  6. #36

    Odgovor: Jovan Ducic

    BOGU

    Nikad se nisam na Te bacio kamenom,
    Niti u svome duhu Tvoj sjaj odricao;
    I svoj put pređoh ceo sa Tvojim znamenom,
    Svugde sam Tebe zvao i svud Te klicao.

    Iz sviju stvari Ti si u mene gledao,
    Tvoj gromki glas sam čuo u morskom ćutanju...
    S bolom pred noge Tvoje svagda se predao,
    Samo za Tvojim žiškom sledio putanju.

    A od Tebe se nikad nisam odvajao,
    Stoga i ne beh samac u dnu svih osama...
    Zbog Tebe sam se kleo i za Te kajao,
    Kad padne gorko veče po gorskim kosama.

    U mašti sam Ti bele svud crkve zidao;
    I za molitve sam Tvoje u zvona zvonio;
    Za Tvoga blagog Sina i ja sam ridao;
    I đavola sam crnog s Tvog krsta gonio.

    A Ti što sazda sunca i plod oranice
    Bio si samo Slutnja, bolna i stravična:
    Jer svaka Istina duha znade za granice,
    Jedino naša Slutnja stoji bezgranična.


    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  7. #37

    Odgovor: Jovan Ducic

    NA OBALI NERETVE

    Na škrtoj ovoj grudi i suvoj podini,
    Gde raste samo trnje i stena rapava,
    Nema ni mrava da dođe u gladnoj godini,
    Ovde i ljuta guja od gladi skapava.

    Na obali se ovoj u kletvi grcalo,
    I sve molitve nikle u suzi patnika;
    Ali ti, sveta reko, tu beše zrcalo
    Svakome našem plugu i štitu ratnika.

    I silazeći hučna sa crne planine,
    Spirala znoj sa čela i krv na sečivu;
    Šumila pesmu carstva i priču davnine;
    Hladila kosovsku ranu još neizlečivu.

    Ti ljubičicu pojiš u šumi skrovitu.
    I kaplju rose rađaš u žednoj latici.
    I sav je svod nebeski u tvome koritu
    I sva zvezdana kola na tvojoj matici.

    A danas sva rumena od krvi detinje,
    Tečeš u more pesme i mit o carima;
    Zajedno streljahu ovde ljude i svetinje,
    Trag su brisali ovde novim i starima.

    Zemljo najlepšim suncem koja si zlaćena,
    Ni žižak više nemaš od tvojih svetila!
    Novom krvniku svome sada si plaćena,
    Ali i zavetom novim opet posvetila.

    Na gladnoj obali ovoj kuda smo patili,
    I od prvog se dana sa bedom spojili,
    Najpre su izrodi tvoji blatom te blatili,
    A izdajice tvoje krvlju obojili.

    Krvave zore sviću po praznim selima,
    Krvavo izgreva sunce u divljim hajkama,
    A još ti predačkih koplja ima po ždrelima,
    O sveta stara reko slavna u bajkama.

    Ti vučeš sad ovud sunčane odore,
    I sramne vrte podlih i krivokletcima;
    I krv nevinih nosiš kroz strašne prodore -
    A pevaš napev slave o našim precima.

    Nikad u more gorko tvoj mlaz ne uvire,
    Već kao Mlečni put sjaji sa suncima!
    Niti pod nebom strašnim kap srca umire
    Što daje povest zemlji i mit vrhuncima.

    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  8. #38

    Odgovor: Jovan Ducic

    JABLANOVI

    Zašto noćas tako šume jablanovi,
    Tako strasno, čudno? Zašto tako šume?
    Žuti mesec sporo zalazi za hume,
    Daleke i crne, ko slutnje; i snovi.

    U toj mrtvoj noći pali su na vodu,
    Ko olovo mirnu i suvu, u mraku.
    Jablanovi samo visoko u zraku
    Šume, šume, čudno, i drhću u svodu.

    Sam, kraj mutne vode, u noći, ja stojim
    Ko potonji čovek. Zemljom prema meni,
    Leži moja senka. Ja se noćas bojim,
    Sebe, i ja strepim sam od svoje seni.

    When life hands you lemons, ask for tequila and salt

  9. #39

    Odgovor: Jovan Ducic

    U sumraku

    Odvela me tuga i misli zloslutne
    U polje, daleko. Trava puna rose.
    Tužno stoje vrbe iznad vode mutne,
    Hladni vetri mrse zelene im kose.
    Na zapadu negde polumrtav bleska
    Ugašenog dana zadnji bledi plamen.
    Nema je nada mnom širina nebeska,
    Mrak zasipa šumu, reku, cvet i kamen.
    Evo jedno groblje. Tu leže seljaci,
    Do suseda sused, drugar do drugara;
    A dok se u svodu brišu zadnji zraci,
    Pobožno kapela stoji kraj njih stara.
    I dole u selu zadnji ognji zgasli -
    Noć, i tu se spava... A ko sablast čudna,
    Međ grobljem i selom još krivuda staza,
    Sva bela i gola, kratka, večno budna.


    Padanje lišća

    Koračaše nema, hladna pored mene,
    Bez srebrne suze u mutnome oku;
    Kraj nas behu mrtve ruže i vrbene,
    Padalo je veče na vodu široku
    Stare jedne reke. Njen je korak bio
    Ko korak samoće, nečujan i setan.
    Besmo tako tužni. Nas tištaše tio
    Isti jad bez suza i bol istovetan.
    Mrak bolesne noći zasipaše prahom
    Platane po vrtu, jezero prozirno;
    Naša srca behu ispunjena strahom
    Tuda, gde sve tako umiraše mirno.
    I kad u to veče što se većma mrači,
    Približismo usta što ledeno ćute,
    Vaj, mi osetismo, s užasom, da znači
    I svaki taj poljub smrt jedne minute.
    Svaki udar srca, smrt nečeg što živi!
    Svaka želja strepi da će nešto strti!
    U ovaj novembar čamotni i sivi,
    Ne postoji Život drugde neg u Smrti.
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  10. #40

    Odgovor: Jovan Ducic

    O sujeti

    Ljudi su većma vezani među sobom njihovim manama nego njihovim vrlinama. Zato je i sujeta jedan od prvih osnova na kojima počiva društvo. Sujetni ljudi najviše se sastaju i najviše se međusobno vezuju, iako takvi sastanci i takve veze nikada nisu ispunjene nikakvom ljubavlju prema nekom drugom, nego samo slabošću prema samom sebi. Čak je vrlo retko da se ljudi puno zbližavaju po vrlinama, pošto vrline ne traže nikakvu ekspanziju, i dovoljne su same sebi. Ljudi se obično zbližavaju prema istim manama svoga karaktera, makar što bi se trebalo prema njima, naprotiv, jedan od drugoga odalečavati. Za mane bi se moglo reći sasvim protivno nego što se govori za vrline: mane nikada nisu same sebi dovoljne,i, za nesreću, traže ekspanziju. Tako čovek koji je naklonjen kocki, prvo će upoznati sve kockare u svom gradu, kao što će dobar naučnik upoznati najpre sve dobre naučnike, a dobar umetnik, sve dobre umetnike. Ženskaroši traže ženskaroše, koliko i same žene. Ogovarač traže one koji vole ogovaranje i intrige. Stoga ako ljudi ne traže uvek sebi ravne, oni neizostavno uvek traže sebi slične....

    Odlomak iz "Jutra sa Leutara"

  11. #41

    Odgovor: Jovan Ducic

    Akordi

    Slušam u mirnoj ljubičastoj noći
    Gde šušte zvezde; i meni se čini
    Da često čujem u nemoj samoći
    Pevanje sfera na toploj vedrini.
    I čujem tiho u osami tako
    Večiti šumor iz zemlje i svoda;
    I slušam dugo, nemo i polako,
    Te reči lišća i taj govor voda.
    I ja razumem te glase što huje,
    Taj jezik Bića i taj šapat stvari...
    Često sve stane, još se samo čuje
    Kucanje mog srca. No isti udari
    Čuše se šumom, mirno zakucaše
    Udar za udarom, iz stabla; i jasno
    Kucnu iz crne rogozi i šaše -
    Duž celog polja ... Najzad, mnogoglasno,
    Dole, pod zemljom! Negde u dubini
    Jednakim ritmom, kao muklo zvono,
    Ogromno srce začu se u tmini:
    Udari mirno, tiho, monotono.

    Poznanstvo

    Kada je poznah, nebo beše mutno,
    Vrti su mreli s bolnim nestrpljenjem;
    Jesenje vode šumile zloslutno,
    I sve očajno žurilo za mrenjem.
    I mladost moja nije više znala
    Za dane strasti i trzanja njina:
    U moju dušu njena sen je pala,
    Bleda i hladna, kao mesečina.
    Glas njezin beše ko muzika tuge:
    I zato mišljah, u slušanju mnogom,
    Samo na prošlost, na jeseni duge,
    Na hladna neba, i na tužna zbogom.
    Poljubac njezin beše tih i ledan,
    Mramorni poljub; a kosa joj plava
    Odisala je setan miris jedan
    Bokora ruža koji docvetava.
    I mnogo puta, u jutra, bez moći,
    Prenem se kao iz olovnih uza:
    Ja ne znam šta sam snevao te noći,
    Ali mi oči mutne, pune suza.
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  12. #42

    Odgovor: Jovan Ducic

    Tišina

    Zaboravljen predeo u proplanku dugom,
    Obale pod teškom tišinom i travom
    Tu večernje vode huje tihom tugom,
    A žalosne vrbe šume zaboravom.
    U zelenoj jasnoj pomrčini granja,
    Tu nađem Samoću, u ćutanju večnom,
    Bledu, pokraj reke; tu sedi i sanja,
    I ogleda lice u modrilu rečnom.
    Ko zna otkad tako. No u nemom dolu,
    Glas pane li samo u ta mesta čista,
    Sva tišina teško uzdahne u bolu;
    Refren patnje ode od lista do lista.

    Jedne večeri u suton

    Nebesa behu mutna i razdrta,
    Studen u nemoj sobnoj polutami;
    I dopiraše iz samotnog vrta
    Muzika kiše. Mi smo bili sami.
    Hujaše negde vetar oko vile
    Pesmu o tuzi. I ja gledah tako
    Na njenom čelu i licu od svile,
    Gde mutno veče umire, polako.
    Mi besmo nemi; ali mi se čini
    To veče da smo u ćutanju dugom,
    Sami i tužni u hladnoj tišini,
    Svu povest srca rekli jedno drugom.
    I tajne misli bolne i zloslutne,
    I strah od patnja kojih nema više...
    Slušajuć tako te večeri mutne
    Vetrova pesmu i muziku kiše.
    Ko je mene poznavao, ni pakao mu neće teško pasti.

  13. #43

    Odgovor: Jovan Ducic

    Refren

    Snevaj,da uvidis da prolazni snovi
    Jos najblize stoje postojanoj sreci;
    Da ne pitas nikad,zasto jadi ovi,
    A ne koji drugi,a ne koji treci.

    Ljubi,ljubi silno,uvek istovetan,
    U ljubavi samo ti ces jasno znati:
    Kako malo treba da se bude sretan,
    I sto puta manje da se vecno pati.

    I umri,da spases verovanje cisto,
    Da si kad god stao pred istinom golom:
    I da u zivotu nisi jedno isto
    Jednom zvao srecom,a drugi put bolom.
    I'm floating on air..

  14. #44

    Odgovor: Jovan Ducic

    PESMA TIŠINE

    Zborim ti nestaloj, dok žalosno plavi
    Mrtvi sjaj mesečev na planinskoj rti.
    Ti si još uza me: vrata su ljubavi
    Uvek otvorena, kao vrata smrti.

    Reči neslušane, vi lepote čiste,
    Istine u zračnom neporočnom ruhu!
    Reči u samoći očajanja, vi ste
    Setni govor s Bogom, njegov glas u duhu.

    Iz smrti u život neprekidno hodiš:
    Za moj san umrla, živiš u mom bolu;
    Mreš u mojoj veri, u sumnji se rodiš;
    Bednu, a kroz suzu ja te vidim holu!

    Iz mog blagoslova prešla si u kletvu,
    I bol odricanja: tvoj vek svagda traje...
    Večno seme sprema svoju večnu žetvu,
    Ljubav se zariče i kada se kaje.

    Tako se obnavljaš večna, nesavladna,
    I novorađana u mojoj samoći...
    Dok zvučni sutoni padaju i hladna
    Svetlost prvih zvezda, ti se tkaš od noći.

  15. #45

    Odgovor: Jovan Ducic

    STARI ZAPIS

    More će ti govoriti o Beskrajnosti, nebo o Čistoti, a mračni čempresi o Tuzi. A ti ćeš reći moru i nebu i čempresima: ''Moja ljubav ima u sebi i vašu beskrajnost, i vašu čistotu, i vašu tugu. Jer zato što vas je moja duša obožavala, ona se sazdala od onog što je obožavala.''
    Zvezde će ti govoriti o Večnosti, a zore o Svetlosti. A ti ćeš odgovoriti zvezdama i zorama: ''Iz moje ljubavi se rađaju mlečni putevi i nebeska kola, i mirna svitanja na planini. Jer vaša večnost i vaša svetlost nisu drugo nego atributi ljubavi.''
    Večernji sutoni govoriće ti o Smrti, a tišine o Zaboravu. A ti ćeš odgovoriti sutonima i tišinama: ''Ima nešto što ne umire za ljudsko srce, a to je nerasudna ali nenadmašna vera u nerealno i nemogućno. I ima nešto što stoji iznad sudbine čoveka, a to je Ljubav koja je, kao i Smrt, uvek slepa moć prirode, a ne cilj čovečje sreće ili nesreće.''
    "....svet kakav zelimo,treba izgraditi u sebi...."

Strana 3 od 5 PrvaPrva 12345 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Jovan Sterija Popović
    Autor DrinChe u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 11
    Poslednja poruka: 07.02.2014, 13:50
  2. Jovan Jovanović Zmaj
    Autor yige_gui u forumu Srpska poezija
    Odgovora: 51
    Poslednja poruka: 31.01.2014, 13:46
  3. Gimnazija Jovan Jovanovic Zmaj u Novom Sadu
    Autor thekutko u forumu Obrazovanje
    Odgovora: 36
    Poslednja poruka: 10.08.2011, 17:33
  4. Jovan Dučić
    Autor Turkmenbashi u forumu Književnici
    Odgovora: 3
    Poslednja poruka: 12.09.2009, 02:41
  5. Poslednji Srpski Car - Jovan Nenad
    Autor plemeniti vitez u forumu Istorija
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 27.05.2007, 16:24

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •