Na razne kreativne naine ... vriştanjem , upanjem kose , slanjem telegrama podrşke , paljenjem vatre i igranjem , masiranjem ili tuşiranjem
Na razne kreativne naine ... vriştanjem , upanjem kose , slanjem telegrama podrşke , paljenjem vatre i igranjem , masiranjem ili tuşiranjem
Ko je za jednu voznjicu
Ja nisam tako kreativna, kod mene se sve vidi na licu i kad sam i kad sam i kad sam i kad sam, pa i Neumem da se foliram, mada u odredjenim situacijama zadrzim prisebnost i dostojanstvo, a posle dodje do izliva emocija. Retko padam u vatru, mada ne volim licemerje, nadmenost...tada bih mogla svasta da kazem, ali ipak izbrojim do 10.
"Zivot je ono sto ti se desava dok ti pravis planove za zivot"
i kod mene se sve vidi na licu,
a ja se i ne trudim da to sakrijem...
sem lica,
efikasno, i krajnje vesto se sluzim i srednjim prstom
Uglavnom sam emotivan (paljevina jbg),
ali kad mi neko ide na nerve,
umem da budem i maksimalno 'ladan, samo ukljuchim "ignore mode". :D
Eto, sad ce dobiti kompleks...
e ja baš imam problem sa tim, a evo i zašto..
vrlo često mi ljudi postavljaju jedno isto pitanje "da li ti uopšte imaš nekih problema u životu kad si stalno nasmejana?"..
ali taj osmeh nije namešten, izveštačen, grčevit, to je stvarno osmeh..onaj kad sijaju oči i smeju se i trepavice..i nije važno što mi vrlo često nije ni do mene, osmeh je tu..ne znam kako, ne znam zašto, ali je uvek tu..i još pride imam i rupice na obrazima, da taj osmeh začine..
i onda kad kažem da mi je loš dan, da sam besna, nervozna, neispavana, tužna, povredjena, niko mi ne veruje..i niko me ne shvata ozbiljno..
eto, muke su to sa tim osmesima..
Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..
Emocije ...
Eh ... od njih satkana.
Ne znam da ih pokazem ponekad.
Ne onako kako srce govori da treba.
U meni je vecito neki zid, ograde sa svih strana.
Kad sam srecna, samo me oci odaju.
Sijaju.
Kad sam tuzna, niko ne zna.
Cutim i gutam dok mogu.
Kad dodje do neke granice koja preliva casu,
isplacem se, razbijem tu casu i krenem dalje.
Dostojanstveno...a opet nekako naivno - dječije...
'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović
Pa.... u zadnje vreme emocije koje dolaze u klimakteričnim naletima , uglavnom izražavam vikanjem , bekeljenjem iza ledja , lupanjem vratima, šerpama, loncima i poklopcima, a dešava se da i tiganj radi
U svoj toj emotivno-kriznoj gužvi, najviše su zbunjeni moji kućni ljubimci
neunistiva zlojebaba!
Auh...tu umem da budem baš šarolik .
Za one koji su van "kineskog zida" (mog ličnog)...često će se desiti da neće ni pogoditi kakve bure su u meni tada. Imaće "osmeh koji pokriva sve"..."barabu iz neke druge priče", dežurnu lutalicu koji drugima ulepša život.
Za one unutra ( a taj status je..jako redak) ništa neće biti skriveno. Ni moji strahovi, ni lutanja, ni bure osećanja emotivca, ni hladni pokreti ratnika, ni gorčina, ni porazi...
Ne volim da druge opterećujem svojim stanjima, da smetam, da im "pokvarim dan", sam svoje rane ližem...i sam sebe lečim...decenijama. Malo njih bi ikada se moglo pohvaliti...da je dotaknulo me...upoznalo.
Ali...vreme vam donese nekoga...pred kim ste drugačiji.
Tako da...sada postoji osoba koja će uvek znati kakav sam, šta me tišti, šta želim, šta me plaši, čemu težim, šta me zaboli...
Hvala joj na tome...neće joj biti lako .
Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .
Psovkama, uglavnom.
Kad nekom kažem, na primer, "idiote" može da bude siguran da ga obožavam.
THE PAST IS HISTORY, THE FUTURE IS MISTERY,TODAY IS A GIFT... THATs WHY ITs CALLED " PRESENT "
Dosta ih dugo skrivam...... ili mozda: trpim, gutam, cutim?
E.....kad nema vise gde da stane: onda sve "prokulja" - vulkanska erupcija
...i spasavaj se ko moze ...
Zavisi od vrste emocija
Ali kad ih pokažem uvek je iskreno
slicno
ako me bole usi za nekog ja ga ni ne vidim a kamoli da mu se obracam
ako gotivim onda zacikavam,provociram,tovarim.....prosto ispitujem teren,saznajem stvari na osnovu reakcija,skrecem paznju na sebe i tako to
prijateljima sam prijatelj
dete obozavam od glave do pete
i tako....
Ploviti se mora i bez broda ..
Pozitivu širim k'o Ćirilo i Metodije hrišćanstvo.
Tugu uglavnom odćutim, mada se desi da je ponekad kanališem u bes. Tada nešto polupam i mirno spavaj nano.
Šta znam...mene je nekako uvek bilo sramota da zaplačem pred drugima.
Ako mi se i omakne, to znači da je tog momenta u meni eksplodirala kašikara koju sam prethodnu noć pojela za večeru. Drugog obrazloženja nema.
Cmizdrim kad se spusti zavesa i pogase reflektori.
Jednom sam se toliko isplakala da naredna tri dana nisam morala da piškim.
Umro je Ajnštajn, umro je Tesla...a i meni nešto nije dobro
Što sam starija burnije iskazujem. Kako ljubav prema finom svetu tako i kratak fitilj kad su drkadžije u pitanju. Malo mi je još problematična ona kategorija što kolje tupim nožem a nije u kategoriji drkadžija.
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.