Nikad se nisam napila.
Naslusala sam se prica da provod nije provod, ako se ne popije koja vise i da je sa kojom casicom vise to zagarantovano.
U drustvu gde se pije, popicu i ja.
I mogu dosta da popijem, a da se nenapijem, dovoljno mi je samo, ako osetim da je dejstvo alkohola pocelo da uzima svoje,izadjem na svez vazduh i posle par minuta sam kao nova.
Ali znam svoje granice koliko mogu i kad mi je vreme da kazem dosta, presecem.
Desilo mi se jednom, pre dve godine kad mi se brat zenio,da sam malo vise popila.
Crno vino, sam pila celo vece, pa sam skoro stigla do te granice
Udara u glavu, bez najave.
Ne pijem sama i ne pijem cesto.
Prosle godine sam bila kod drugarice u HR,ispred nas flasa dunjevace.
Nas tri, malo kroz pricu, slistimo flasu za cas.
Posle smo otisle na neku zivu svirku i tamo nastavile, mislila sam da necu sutradan glavu moci dici sa jastuka,ali nikakvih simptoma nisam imala
Osim sto sam bila za nijansu ludja i jezik malo vise fercerao, a posto sam inace veseljak,
niko primetio nije.
Do one prave granice pijanstva jos nisam dosla, sto ne znaci da necu