Osećanje ponosa
Prikaz rezultata 1 do 11 od ukupno 11
  1. #1

    Osećanje ponosa

    Osećanje ponosa je u vrlo tesnoj vezi sa osećanjem stida u regulaciji sopstvenog samopouzdanja u interakciji sa socijalnim okruženjem.

    Ponos se različito shvata pa i interpretira. Pa tako Jens León Tiedemann o ponosu kaže:
    "Osećanje ponosa povezuje nas sa drugim ljudima i dozvoljava nam da se pokažemo kao kompetentni, voljeni i cenjeni. Osećamo se kao član društva, da pripadamo, želimo da se pokažemo. Nasuprot tome osećanja stida nas izoliraju od drugih, osećamo se nekompetentni, slabi, prljavi i mali. Na osnovu ove osovine stida-ponosa procenjujemo da li smo se približili našem ličnom ich-idealu, da li možemo da smanjimo razliku između ideala i ega."

    U svakom slučaju, ponos je samozadovoljno osećanje, kada čovek uradi nešto bitno, ili je učestvovao u nečem posebnom. Misli se da je najjači oblik ponosa onaj koji osećamo kao pripadnici nekog naroda. Koliko smo samo ponosni kada čujemo da je „naš čovek najbolje na svetu uradio ovo ili ono“ ili, još bolje, da je „naš čovek prvi koji je napravio nešto“. To osećanje je toliko jako da nekada čoveku zamagli rasuđivanje o dobrom i lošem, pa smo tako često svedoci prilično neverovatnih situacija da neko konstatuje kako je ponosan što je, na primer, pripadnik njegovog naroda izvršio neku od najvećih pljački u istoriji ili slično.

    Pa tako, nažalost, kada se neki zločin uradi iz mržnje, počinilac je gotovo po pravilu ponosan na to.

    Sve ovo ukazuje da je ponos, ipak, negativno osećanje, suštinski destruktivno i sebično koje vrlo uspešno trasira put do uobraženosti, arogancije, oholosti i sujete...

    Šta mislite o osećanju ponosa? Da li ste ponosni i kada?
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  2. #2

    Odgovor: Osećanje ponosa

    Retko kad se ponosim,nekako ne volim da uzmem tu privilegiju,jer ja nisam niko ko sudi ,ako uradim neshto lepo za sebe,neki svoj maleni cilj,ja se osecam ponosno na to ostvarenje a ne na samu sebe shto sam u tome uspela,kako bi to inache trebalo. Evo npr. napravim kulu od karata visine 3 metra,gradim je citav dan sa puno strpljenja,kada je zavrshim divicu se tome kao kuli,a ne tome shto sam je napravila svojim rukama....Milsim da je ponos za ljude koji su slabi,pa se iza njega kriju,dokazuju se na taj nacin,neka svako ima svoj nacin.Shtetan je ponos za dushu,truje je i budi najnize strasti u coveku,pogotovo nacionalne prirode.
    I can wash dishes faster than mashina


    http://fliiby.com/folders/289899/my_music.html

  3. #3

    Odgovor: Osećanje ponosa

    Uglavnom sam ponosan na druge.

    Retko kada na sebe.

    Inače, ponos je težak sxit kada mu svrha postane uzajamno ćutanje u "ko može duže da izdrži" trci. Tako sam izgubio najboljeg druga.

    Ipak, ponekad ga se moramo držati da ne bismo ispali totalni beskičmenjaci.

    E, da mislim da to što sam ponosan što sam Srbin ne može nikako da šteti, može samo da koristi.

  4. #4

    Odgovor: Osećanje ponosa

    gledam borka dok spava... to bebeche lice na telu mladicha... kad ga pokrijem do brade josh uvek se vidi ona moja beba.... i tako ponekad podigne ruke iznad glave kao kad je imao shest meseci.... i ponekad cokche kao kad povuche cuclu... i tad sam bash bash ponosan na sebe..... kako je lepo videti ochima da je neko miran zashtichen bezbedan negovan i voljen...... i za to sam samo ja zasluzzan.
    & underpaid......

  5. #5

    Odgovor: Osećanje ponosa

    Nema potrebe ponos proglašavati nečim negativnim.
    Na primer....zašto ne biti ponosan na to što nisi podlegao nekim "trendovima" i ostao dosledan sebi i svojim kodeksima ? Zašto bi to bilo loše...distancirati se od nečega čemu su mnogi podlegli ? Verujem da smo mnogi od nas "bili ponosni" na svoje potomke ako su nešto uradili baš kako treba jer shvatamo da "nismo džabe krečili" ?
    Kako god...ponos ipak može da pokaže da imamo neke granice, skrupule i dovoljno samopoštovanja da ne uradimo nešto loše. Uostalom, zar na ovim prostorima baš taj divlji ponos i inat nisu pomogli da tako maleni uradimo nešto što mnogo veći nisu bili u stanju ?
    Ne kažem da ponos upotrebljen kada "ne treba" ne ume da nas distancira od voljenih...i da pokaže da "čuvamo naše doope i krunu" umesto da pokušamo da razumemo. U redu je biti "čvrst kao stena" kada je to potrebno (a ponos ume da pripomogne u tome) jer će nas to sačuvati od iscrpljujuće agonije.
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  6. #6

    Odgovor: Osećanje ponosa

    Ja sam ponosan sa sebe.Zavrsen fakultet prosek 9.30,uspesno upravljam firmom,imam lepu dobru i pametnu devojku,cestite,postene i bogate roditelje....To ja smatram deo mene sto i jeste .

  7. #7

    Odgovor: Osećanje ponosa

    Онај прави, чисти понос се врло често брка са још неким појмовима, па му отуд и та негативност..
    Прво се повезује са инатом, пркосом и то је као неки понос..кад терамо контру и то је као из поноса..па оно чувено кад не дамо на себе..и то многи зову понос..многи поносом зову и кад неће да кажу волим те, ни да покажу осећања..такав "понос" доноси нервозу, бол, мржњу..

    Нема ништа лоше у томе да будеш поносан на свој рад, на својих руку дело..нити да будеш поносан на успех своје деце јер ипак си бар мало у томе учествовао..диван је осећај бити поносан на пријатеља, рођака, колегу или кад помогнеш неком без икакве користи..
    Е то је понос који доноси задовољство и осмех на лице..
    Osmeh je kriva linija koja ispravi sve..skoro sve..


  8. #8

    Odgovor: Osećanje ponosa

    Potaknut temom na kojoj pišu ponosni i manje ponosni Novosađani i Novosađanke (a i ostali, naravno) kao i još nekim stavovima iznesenih na ovoj temi o ponosu bih još napisao i sledeće...

    Naše predstave o ponosu mogu biti različite. Međutim, postoji iskustvo, u konačnom i nauka koja se zove psihologija. Ponos jaste suštinski negativno osećanje koje svi ponekad osetimo, pa i ja, naravno. Manifestacija ponosa je pre svega ispoljavaje svoje (iracionalne i lično doživljene) superiornosti koja sama po sebi podrazumeva nečije omalovažavanje. Sam čovek ne može biti ponosan, on je ponosan pred drugima i zbog drugih...
    U delu Thoughts of Gold Words of Silver, ponos je opisan kao “večno poražavajuci porok. On upropašćava osobu, ostavljajući malo toga dostojnog divljenja”.

    Takodje, ponosna osoba ne vidi realno sebe, ne vidi da je ponosna…itd

    Ali, da ne bi bilo zabune, nije ovde samo u pitanju ponos kada pobedi klub za koji navijamo, ili reprezentacija naše države, odnosno kada nama draga osoba pobedi na nekom takmičenju, recimo, ili neka slična životna situacija, mada se tragovi i koreni negativnosti mogu i u tome uočavati. Ova osećanja ponosa su srazmerno kratkotrajna i najčešće nemaju negativnih posledica...

    Ponos se izražava i u svakodnevnim situacijama. Jednostavno, postoje ljudi koji su ponosni zbog razloga koji drugima nisu razumljivi. Zato što su belci, hrišćani, članovi neke sekte, visoki, rodom iz nekog određenog kraja, itd, itd... Kod takvih osoba je ponos kao negativna karakteristika lakše uočljiv, mada mu je matrica ista kao i u prethodnom, da kažem, benignom slučaju...

    Dakle, siguran sam da se ne temi o ponosnim Novosađanima ustvari kriju više osećaji sreće, zadovoljstva, ljubavi.... nego samog ponosa.
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  9. #9

    Odgovor: Osećanje ponosa

    "Osecanje ponosa"... ne moram svoj ponos deliti sa drugima ili ga isticati pred drugima. Takodje, svoj ponos ne poredim sa drugima, ne ogranicavam ga. Ovo osecanje postoji u meni i samo u meni, i dovoljno je samo meni.
    I tesko je objasniti bilo kome drugom, da je taj ponos pokretac svega ostalog, da me on vuce kroz zivot i pomaze da krcim prepreke, savladavam poraze, prihvatam gubitke...
    neunistiva zlojebaba!

  10. #10

    Odgovor: Osećanje ponosa

    Citat memento kaže: Pogledaj poruku
    (...)
    Manifestacija ponosa je pre svega ispoljavaje svoje (iracionalne i lično doživljene) superiornosti koja sama po sebi podrazumeva nečije omalovažavanje. Sam čovek ne može biti ponosan, on je ponosan pred drugima i zbog drugih...
    (...)


    Da, bas tako ti je to sa tim ponosom.
    I posto nam je svasta nesto genetski kodirano, iznad svega nagon za opstankom koji podrazumeva isticanje "jacih/boljih/flexibilnijih/brzih/brzoumnijih etc" dok bude ljudi bice i ponosa. Mada ce se nacin manifestacije i prihvacanje tog isticanja tekovinom vremena menjati kao sto je to i do sada regulisao takozvani civilizacioni "napredak". Sto je pre 100 godina bilo "in", danas je "out". Sto je danas "in", sutra ce vec biti "out", a za sto godina sasvim sigurno.

    Mudri ljudi tek negde na zalasku zivotnog sunca budu u potpunosti dovoljni sami sebi - tad im i ponos postane bespotreban. A dotle moramo trcati...sve pocasne krugove maratonaca....



    P.S. Upravo sam skuvala kukuruz i to perfektno sa ponosom.
    Pazi, ovaj moj to ne ume, pa cik neka mi neko sada kaze da nemam razloga za ponos!
    Dabome da cu se istaknem, koja bi mi fuMkcija inace pripala u ovom haos domu???
    Poruku je izmenio triViALna, 17.08.2010 u 00:42 Razlog: attachment
    Never confuse movement with action.

  11. #11

    Odgovor: Osećanje ponosa

    Citat memento kaže: Pogledaj poruku
    Ali, da ne bi bilo zabune, nije ovde samo u pitanju ponos kada pobedi klub za koji navijamo, ili reprezentacija naše države. Ova osećanja ponosa su srazmerno kratkotrajna i najčešće nemaju negativnih posledica...

    Ponos se izražava i u svakodnevnim situacijama. Jednostavno, postoje ljudi koji su ponosni zbog razloga koji drugima nisu razumljivi. Zato što su belci, hrišćani, članovi neke sekte, visoki, rodom iz nekog određenog kraja, itd, itd... Kod takvih osoba je ponos kao negativna karakteristika lakše uočljiv, mada mu je matrica ista kao i u prethodnom, da kažem, benignom slučaju...
    Malko su mi uvek bili čudni ti ponosi koji su povezani sa stanjima ili događajima na koje
    ponosni nosilac ponosa nije imao nikakvog uticaja
    Recimo neko kaže "Ponosan sam što sam meksikanac" Uuuu jbt. pa jel si ti napravio
    taj Mexiko pa da budeš tako ponosan.
    Ili ponosan sam što je FK. Veliko Prdište za koji navijam pobedio. Uuuu jbt. pa jel si ti
    trener ili selektor ili koji da si....
    Onaj ko nema iz sopstvenih resursa materijala za ponos, taj nađe sebi neki instant ponos.
    Moje skromno mišljenje je da one vrste ponosa koje proizilaze iz sopstvenog rada,
    dostignuća ili napora gone čoveka da bude još bolji i produktivniji a one vrste ponosa
    koje uživamo pred TV-om sa pivom u ruci ili u kafani naslonjeni na šank u stilu
    " Auuu al sam ja ponosan što sam Peruanac" to je samo uteha za one koji nikada
    neće imati zapravo čime da se ponose.
    Ja sam ponosan što mi je paradajz ove godine lepo rodio.
    Đubrio sam ga, kidao zaperke, zalivao, mazio-pazio...baš sam ponosan kad mi kažu
    "ala ti je dobar paradajz" . Ne verujem da je to sada negativno ...ili grešim?

Slične teme

  1. Parada Ponosa
    Autor Lilith_021 u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 1008
    Poslednja poruka: 06.09.2022, 01:37
  2. Oslobađanje reči
    Autor kohili u forumu Filozofija
    Odgovora: 26
    Poslednja poruka: 03.06.2014, 20:00
  3. Crkveno venčanje
    Autor Aiko u forumu Religija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 20.05.2011, 01:15
  4. Bežanje od kuće
    Autor Mish u forumu Tinejdžerski kafić
    Odgovora: 16
    Poslednja poruka: 28.09.2010, 20:00
  5. Mešanje roditelja
    Autor Mish u forumu Porodica
    Odgovora: 19
    Poslednja poruka: 30.10.2009, 21:15

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •