...poklon broj 2...
"Nisam institucionalno religiozna, zato sto su te religiozne institucije u smislu bitisanja krojene ljudskom rukom, vodjene ljudskom rukom, shvacene ljudskom pamecu, izmanipulisane...i podlezu ljudskim slabostima.
I kad sve saberes i oduzmes pri samom vrhu - em dirnes u TABU, em ugnjuris u profitnu organizaciju...na tome se sve zavrsava.
ALI...
...naucila sam da postujem tradiciju...
...naucila sam da je smestim tamo gde joj je mesto...
...naucila sam da jedno apriori ne iskljucuje drugo...ne uvek..
Nikada ideja o necemu nije bila kriva za realizovanu varijantu necega, nego oni koji su je po svojim (ljudskim i nesavrsenim) premisama realizovali...
Mogla biH ja sada rat i mir, ali...ispisali ste ga vec uglavnom na prethodnim stranicama...
Mogla biH i neka naucno-filozofska izlaganja koja po definiciji ne priznaju Boga - ne MOGU da ga priznaju u formi u kojoj se servira - ali...who knows really?
Ne znam ni ja, ali mi preostaje da verujem ili ne verujem u NJEGA - i ne moram da se pridrzavam nekih serviranih pravila "verovanja", ne moram da se slazem sa tumacenjem tamo nekih starih, novih i skrivenih zaveta&jevandJelja, ne moram da praktikujem "verovanje" kako neko smatra da se "praktikuje", i ne moram da zivim skladno nekim pravilima. Nisam sigurna cak ni da je ON dostupan kroz "davanje i zrtvovanje", vise mi se svidja ideja da je u MENI, u svakome...kao hologram.
Da, verujem u Boga. Verujem da postoji neka visa sahovska tabla. Verujem da se smeje i place...i da mi je ispred nosa kada nosim pogresne cvikere. Verujem da je uvek tu...na domak, ali nedodirljiv.
Pravda-nepravda, dobro-zlo, sve sam to JA, sve je to ON, sve smo to MI. Truth is not out there...da citiram nekoga.
I verovacu u njega dok god verujem u ljude.
Dok verujem u sebe i sebi.
Dok verujem zbog vere.
triViALna "