Ajaoj gde je ova tema otisla,sada cemo da raspravljamo jacini svetlosti koja usustini ne postoji jer koliko dugo gledam u tu svetlost,ona ce da nestane kao i moje oci A dokazi o Bozijem prisustvu? Aha ,jel oseti to neko ili su to samo moje carape?
Ma evo o temi nema problema, dakle bog ne postoji jer niko nije dokazao da postoji..sasvim jednostavno
Svaka cast ser-u moram da mu cestitam na upornosti,kao sto davno rekoh vernika je ne moguce pretvoriti u ne vernika,isto tako i obrunuto,ma koliko argumenti bili cvrsti,osnovani i jaki. Tako to bivaaa a mene zanima strucno misljenje ser-a onaj kako se manifestuje bozije prisustvo i da li pravi vernik mozda i ne vernik to na neki nacin oseti?
Pa nije baš tako.
Imaš veliki broj primera i svedočanstava kada su nevernici postajali vernici...
Sa druge strane imaš jako jako malo primeraka obrnute varijante...
Božije prisustvo se oseti kroz sam ŽIVOT!
Neko to spozna pre, neko posle...a ima i onih zadrtih koji do samog' kraja ne žele da vide...
Onaj koji uporno traži nekakvo čudo kao dokaz Božijeg postojanja, neka malo razmisli o čudu zvanom - ŽIVOT!
Život je najveće čudo ikada!
Poznati Boga moguce je samo u sebi...Dok ga ne nadjes u sebi,neces ga naci nigde....Nema Boga za onoga ko ne zna da ga nosi u sebi...Bog voli usamljenost..On ce uci u nasa srca samo onda kada u njemu budemo mi sami,kada budemo mislili samo o njemu jednom...
Bog postoji....Nije nam potrebno da to dokazujemo..Dokazivati Boga to je -huljenje...Odricati ga-bezumlje...Bog zivi u nasoj savesti,u svesti celog covecanstva,u vasioni koja nas okruzuje...''Odricati Boga(Macini...) pod svodom zvezdanog neba,kod groba dragih nam pokojnika ili pri radosnoj smrti mucenika moze samo ili veoma jadan ili veoma pokvaren covek''...
Poruku je izmenio dankaBg, 09.10.2010 u 23:43 Razlog: slovne greske
nista nema tako ostar vid kao ljubav
Eto kako bi izgledalo kada bi vi *pobožni* učestvovali u vlasti i delili pravednost...Ser...Ajd ti lepo u zemlju Indiju, kupi šator...
Zemlja nije centar univerzuma. A separatisanje na njoj je još primitivniji oblik razmišljanja..
Gde god da odeš ne možeš pobeći od toga ko si i šta si...
Podele na ove i one jesu umetnute od onih koji znaju ko su u svojoj suštini.
A kako u našem dualnom univerzumu postoji podela, jasno je da se oni dele na one koji to žele da podele sa drugima i one koji to žele vešto da sakriju zarad lične koristi...
Jedna od tih metoda skrivanja jeste postojanje boga u onom smislu koji se oseća u vazduhu kod svih naroda. To je kolektivno mišljenje koji svaki pojedinac kreira za sebe, svojom voljom ali na osnovu *dobronamerne sugestije* koja služi samo da ti da putokaz izvan sebe , tj spolja...
Veoma mali broj ljudi traži postojanje i značenje boga u sebi..
A moje lično iskustvo govori da se on tamo nalazi..
A gde si ti u celoj toj priči?Mrak..dakle bog ne postoji jer niko nije dokazao da postoji..sasvim jednostavno
Da li neko drugi treba da dokaže da bog postoji ili ne postoji pa da ti klimneš ili odbaciš glavom????
Ako te ne zadovoljavaju zvanične priče o bogu, zašto ne tragaš dalje?
Probaj da uđeš u suštinu.
Bog od čoveka ne traži ništa!!!!Ser..Bog od čoveka ne traži pamet, nego mudrost..
Samo jednu stvar....da ga ovaj prepozna...
Sve drugo je paravan i plodno tle za zastrašivanje naroda...
Kao što rekoh, nije teško prepoznati takvo razmišljanje..Ser..Kada je Marija Magdalena trećeg dana po raspeću Hrista otišla da obiđe njegov grob, njoj se ukazao Anđeo, pa nije ostatak života provela vegetirajući.
Ako ti je čovek rekao...
A...usput jel ti znaš nekoga kome se anđeo pokazao u svoj svojoj raskoši pa sada vegetira...?
Dokle više taj strah...dokle...
A što se tiče brukanja o Adamu I Evi mislim da treba da znaš razliku između sanskritskog i hebrejskog jezika.
Hebrejski jezik je afro-aziski jezik koji je pretrpeo ogromne promene 7.vekova pre Hrista.
A azijski se zove samo zato što je Judeja u Izraelu koristila taj jezik..
Sanskritski jezik vuče poreklo od staro indijskog jezika i bio je zvaničan jezik velikog dela Azije i onog dela Izraelaca koji pripadaju severnim plemenima a odakle je Isus poslat u Jerusalim...
Ono što ne primećuješ je da se značenje Eve (Heva) slaže..
Majka svim živima....ili....sve što postoji..
A šta je mrtvo ser_gogsy???
Dok Adam(Adame) predstvalja svest o svesti koja je sve to kreirala...
Šta izvrćeš, i šta se buniš sada? Pa ti si taj koji obožava malog debelog budu i zemlju Indiju!
Ja sam ti samo dao prijateljski savet, da svako ko voli ide tamo gde mu je srce, ili trbuhom za kruhom...ako ti je srce u Indiji a ne u pravoslavnoj Srbiji, onda bi ti verovatno tamo bilo mnogo lepše, nego ovde...meditiraš, reinkarniraš se...ma milina bi ti bilo...
Živi bili pa videli
Otidji do obližnje psihijatrije, pa ćeš upoznati mnoge što imaše bliske susrete s onim drugim andjelima...
Provedi malo vremena s njima (dan-dva-tri...a možeš i duže ako si tvrdji ), pa ćeš i ti upoznati - strah...
Daj nauči me 'leba ti,
Nisam mog'o da pomislim
Da će mi tol'ko trebati...
Sloboda volje se definiše kao sposobnost izbora između dve ili više mogućnosti. Bez otkrivenja istine koje nam Bog otkriva preko razuma i savesti, a uz pomoć Svetog pisma, čovek nema slobodu jer je ograničen svojim iskustvom i svojim grešnim motivima. Da bi čovek ostvario kvalitativno uzvišenije iskustvo od onoga koga već ima u svom iskustvu, on ne sme svoje ideale uniziti i ograničiti onim što već ima u svom iskustvu. Zato nam je potrebno Sveto pismo da bismo mogli da razumemo i zatim ako to hoćemo - shvatimo princip nesebične ljubavi, koji nije svojstvo naše pale grešne prirode.
Kada iz najnesebičnijih motiva učiniš nego dobro delo, druga osoba, koja nema ljubavi u sebi, biće sklona da protumači tvoje motive na loš način, jer ljubavi nema, pa će razumeti da si dobro delo učinio iz onih motiva iz kojih bi ih ona učinila. Ako ta osoba ima nečistu savest zbog svojih greha, može pomisliti da si ti dobar iz krivice, jer bi onda to delo učinila samo iz krivice. A ako je gorda i ponosita, pomisliće možda da si ti dobar iz gordosti i ponositosti. Ako je pokvarena osoba, sklona da nešto ućari i prevari, pomisliće da si dobro delo učinio iz koristoljubivosti. A ako je pokrenuta sebičnim sentimentom, pomisliće da si ti to dobro delo učinio da bi se sam lepo osećao zbog njega, a ne iz nesebične ljubavi prema drugoj osobi.
"Telesni čovek ne razume šta je od Duha Božjega; jer mu se čini ludost i ne može da razume, jer treba duhovno da se razgleda." (1.Korinćanima 2,14)
Eto koliko je veliki problem čoveku da shvati ono što nema u sebi. Da bi mogao da shvati uzvišenije iskustvo on mora da upotrebi razum, a da bi razum koristio razgraničeno od sopstvenih motiva, potrebno mu je otkrivenje istine kroz Sveto pismo. Razumevanjem smisla istine koja mu je otkrivena kroz Pismo čovek prepoznaje istinu na osnovu njenog smisla. On kroz Sveto pismo upoznaje Božji karakter ljubavi. Bez Svetog pisma, on bi bio sklon da projektuje svoje sopstvene atribute Bogu, a u tom slučaju ne bi mogao da ostvati nikakvo uzvišenije iskustvo od onoga koje već ima. Čovek nikada ne može ostvariti više iskustvo od onoga koje je sebi zacrtao. Ako su naši ciljevi i ideali ograničeni onim što već jesmo, onda nema napretka.
Dakle, kako je čovek grešan (i njime već prosto nasilno vlada greh), njemu je potrebno otkrivenje druge mogućnosti, da bi imao slobodu izbora. Istina se čoveku otkriva da bi mu pružila slobodu izbora, a ne da bi mu se ona oduzela.
Kada bi čovek koji nije izabrao da živi ispravno, imao ogromnu svetlost istine, i kada bi bio lišen mogućnosti da bude u zabludi, tada bi on bio lišen slobode izbora. Iz toga razloga čoveku istina jeste jasna samo onoliko koliko mu je neophodna da bi imao slobodu izbora, a ne toliko da bi je tom istinom izgubio. Kada je čovek u iskušenju tada mu istina isto toliko jasno govori koliko i zabluda, da bi sam čovek izabrao po svom htenju ono što on hoće: ili istinu koja ga poziva da ostavi greh ili zabludu koja je izgovor za njegov izbora greha. Bog ne želi da kroz iskušenje testira čovekovo poznanje istine, već čovekov izbor. I zato, da ne bi čovek tražio Boga iz interesa, zato što mora jer zna istinu, njemu istina nije sasvim jasna, sve dok on sam ne krene da živi po onome što mu već jeste dovoljno jasno da bi mogao da donese odluke za dobro, a ne za zlo. Tek kada čovek u iskušenju izabere da živi po istinu koja mu je otkrivena, onda posle toga dolazi blagoslov velikog poznanja istine, jer ga tada ta istina neće opteretiti, jer je on već odlučio da po njoj živi.
Tačno je da ljudi pokušavaju da se oslobode od odgovornosti kroz religiju, kao i kroz bilo koju drugu autoritarnu idelogiju koja mu pruža autoritete koji misle i odlučuju umesto njega samog, i koja mu pruža dežurne krivce umesto njega samog. Međutim, ako postoji i jedna ideologija ili religija koja zahteva sve suprotno, onda je to religija Svetog pisma. Umesto da te uljuljka u samozadovoljstvo svoje neodgovornosti, ona baš na tebe stavlja odgovonost da se boriš. Zbog svoje pale prirode čovek je sklon da pokušava sam sebe da spase (jer to godi njegovim slabostima, gordosti i oholosti), i da se istovremeno oslobađa od odgovorosti svoga izbora. Dakle, čovek treba na sebi da ponese odgovornost izbora (ne da čeka da njime i njegovim osećanjima ovlada neka natprirodna sila koja će ga osloboditi odgovornosti izbora), ali ne treba da pokušava da sam sebe promeni, jer će ga taj pokušaj odvesti pravo u licemerstvo. Čovek nije u stanju da promeni svoje motive ponašanja bez Boga, jer ne može da sam sebi zadovolji žeđ svoje duše i da se tako oslobodi od unutrašnjeg nezadovoljstva koje je izvor svakog grešnog motiva. "Može li Etiopljanin promeniti kožu svoju ili ris šare svoje? Možete li vi činiti dobro naučivši se činiti zlo?" (Jeremija 13,23) Čovek bez Boga može samo da bude licemer koji će da promeni svoje ponašanje ili svoja osećanja, ali njegovo srce može samo Bog da promeni:
"Ja ću vas očistiti od svih nečistota vaših i od svih gadnih bogova vaših. I daću vam novo srce, i nov ću duh metnuti u vas, i izvadiću kameno srce iz tela vašega, i daću vam srce mesno. I duh svoj metnuću u vas, i učiniću da hodite po mojim uredbama i zakone moje da držite i izvršujete." (Jezekilj 36,25-27)
> Poslušajte pažljivo svoje srce i pronaći ćete Boga u sebi
Moram da primetim da naslov ove teme sadrži shvatanje koje je suprotno temeljima hrišćanske vere. Ako se neko ne slaže sa ovom mojom tvrdnjom, raspoložen sam da je u tom slučaju objasnim.
Ako tebi tvoj otac kaze da ne cinis zlo, a to prezres savet svoga oca i ucinis zlo, ko je kriv, da li tvoj otac ili ti?
Možda smatraš da je otac pogrešio što je dozvolio iskušenja?
Da li ti možeš da ceniš ljubav svoje supruge, ako ona nikada nije imala iskušenje da te prevari i da pođe sa drugom osobom? Naravno da ne. Ti ćeš je ceniti ako je ona mogla da pođe sa drugom osobom, ali je odlučila da pođe sam tobom. Tada ceniš njen izbor, i njen brak sa tobom, vredi, jer ona svojim htenjem i izborom stoji iza njega.
Tako isto i čovek, samo ako pobedi iskušenja, njega Bog može da ceni u njegovom izboru.
Kada zbog nekog zlocina izadjes na sud, da li ti pomaze pozivanje na Boga da je Bog stvorio zlo? Ne, nego se prosudjuje da li si bio pri cistoj svesti. Ako si namerno učinio zločin, onda ideš u zatvor. A ako nisi kriv, nego nei uticaji jače deluju na tebe, od tvoje sopostvene volje, onda ideš u duševnu bolnicu.
Šta ti misliš lično za sebe? Da li ćeš za svoje grehe u dan suda moći da okriviš Boga zato što nisi sposoban da se odupre grešnim iskušenjima, ili ćeš ipak priznati da si mogao da se odupreš, ali nisi hteo?