dobra noc.ima vere u tebi,procitaj nesto od Sv.Vladike Nikolaja Velimirovica.
Poruku je izmenio euridika, 23.10.2007 u 22:23 Razlog: ve
Bog????
Koji???
Mozda Abraksas
Covek je sinteza beskonacnosti i konacnosti,prolaznog i vecnog, slobode i nuznosti, kratko: sinteza.
Ne znam da li Bog postoji... nikada niko to nije dokazao. Mi "obicni smrtnici" se oslanjamo na svoja verovanja u Istog. Ovde se spominju crkve, kao svete kuce, ali je moje pitanje: da li, ako verujem da Bog postoji, MORAM ici u crkvu da bih se pomolila.
Ako On zaista postoji, on ce cuti moju molitvu, gde god da sam. Vaspitana sam da verujem i da postujem ... Ja to i cinim. Svi smo mi u Bozijoj basti isti, i svi cemo jednoga dana otoci... mozda cemo tek tada saznati pravu istinu - da li cemo se sresti s Gospodom, i kuda dalje...
neunistiva zlojebaba!
Crkva je Hram Božji i potrebno je ići u nju jer su vernici u njoj najbliži Bogu, i njihove molitve su takođe najbliže Bogu. Ja sam generacija koja je odrasla u socijalizmu u Srbiji, gde se negovao takav stav da je to nepoželjno, bespotrebno, bezveze, pa često izvrtano i ruglu, i normalno da sam u to doba vrlo retko odlazio u crkvu. Dosta mi je trebalo da to prevaziđem, uvek nalazeći opravdanje, pogotovu što je to najčešće nedelja i vikend. Međutim nije bitno kog dana će te otići u crkvu, dovoljno je kad hoćete i koliko god se zadržali to je Vaše!
In vinas veritas
Neki kazzu da je vera ugradjena u choveka, da on prosto ne mozze bez nje... Tj kada bi recimo izolovali grupu dece, na pustom ostrvu, bez ikakvih prethodnih ssaznanja o religiji, kod njih bi se postepeno razvilo neshto shto bi barem lichilo na religiju, te da bi to chak bio dovoljan dokaz da jednostavno treba biti religiozan... jer je sve drugo otklon od sopstvene prirode...
Po tome, relgioznost kod choveka bi bio poriv ugradjen u gene kao bilo koji atavistichki refleks... (inache neki stvarno urodjeni reflexi su zapravo dokaz teorije evolucije)
Takodje, tvrdi se da smo svi na kraju, u poslednjem chasu, vernici...
NAravno, kao i svaki religiozni argument i ovaj ima cyclic dependency loop, sam sebe podrzava jednom postavljen, a mozzda samo na osnovu mashte...
Ali ok, recimo da boga ima, da su prirodne sile i zakoni fizike, evolucija i sve ono shto nauka prouchava, njegov prst delovanja. Ko mozze da dokazze suprotno? Niko. Ali ta moguchnost se u crkvenom svetu, dozvoljava samo u glavama slobodoumnih crkvenih ljudi. Svi gorenavedeni nauchnici su bili religiozni. Bez obzira kako se crkva odnosila prema njima. Niko nikada nije rekao - nema boga. Rekao je samo da nije bilo kako pishe u bibliji.
Mnogi ljudi funkcionishu na principu - ili ili ... ili chu da slepo verujem jednom ili chu prihvatiti potpuno drugu opciju i negirati svaku suprotnu moguchnost. Ali, vechina je srechom oprezna... I ima neko svoje mishljenje.
Medjutim, prava nauka ne postavlja sebi granice i ne iskljuchuje teorije koje nisu proverene, niti prihvata teorije kao postulate bez dokaza i provere.
Ja ne iskljuchujem postojanje boga. Nisam vernik, ali nisam ni fanatichni ateista ... I to nikako nije odbijanje da se opredelim. To jeste opredeljenje izvan moguchnosti koje se pruzzaju u tom nekom dualistichkom sistemu . Ja poshtujem pravoslavnu crkvu, chak i nehotice poshtujem i neka pravila (pored bozzijih zapovesti)- ne gradite sebi idola niti im se klanjajte... i ako vam neko kazze bog je tamo ili ovde ne verujte mu.... yup, bog je svuda podjednako ... ako uopshte uzimamo Isusa kao pouzdanog svedoka. U suprotnom, sve je lakrdija jer obozzavamo nekog chije rechi ne slushamo. Koliko se ja secham, Isus nikada nije rekao da che imati svoje izaslanike na zemlji... Za njim su ostali apostoli da prenose uchenje, a posle toga prepisivachi...
Bog je u crkvi koliko i na vrhu neke planine i u shahtu i u shumi (i u bunaru) ...ali, ako vam je lakshe da mu se posvetite na nekom odedjenom mestu, tj ako mislite da je prostorno vezan za neku lokaciju... I ako vas odlazak tamo ispunjava i smiruje, onda idite tamo. Ali, nemojte se smatrati boljim od onih koji to rade na drugi nachin, jer je to gordost, a gordost je greh.
Lakshe je chitati bibliju, nego sve one silne knjizzurine nauchne... znam ja to... Sve jedno, hochu da kazzem da saznavanje o prirodi meni sasvim zadovoljava duhovne potrebe gde god da sam.
Crkva kao Hram Božji je za vernike mesto neposredne duhovne veze Boga i čoveka vernika. Opušta, smiruje i ne izaziva gordost.
Neke opaske sam shvatio kao dilemu ili pitanje pa sam bio slobodan da dam i svoje mišljenje o tome!
In vinas veritas
Lično nisam vernik. Moji jesu i mnogo im se divim na tome - najiskrenije . Što se mene tiče, ne smatram crkvu nekim 'duhovnim' objektom već više istorijskim.
Ako Bog stvarno postoji ( niko to ne može da dokaže, zar ne?) onda je stvarno svejedno da li se neko moli kod kuće, na ulici ili u crkvi ? Bitna je vera ? Ili možda nije ? Mojoj baki (kad je umrla) koja je bila vernik su 'naplatili' svaki gong na crkvi i jоš su uštedeli par komada. Šta - bio je umoran zvonar ? Nije zaslužila više? ...
Ako Bog postoji - kako mu je ime?
Manitu? Bog? Alah? Buda? ...
Svako ima svoju verziju 'priče' , zar ne? Konfuzno - mnogo konfuzno...
Zar je zaista vera i odanost bogu ono što ne dozvoljava da se nastavljaš na
takve (u svakom slučaju neukusne) provokacije?
Ili je potrebno i malo urođene sklonosti ka razdvajanju, dobra od zla.
Nemoj me pogrešno shvatiti ovo je samo teoretski:
Ako nekom čoveku koji je ispunjen zlom, samo strah od neke natprirodne
kazne ne dozvoljava da ispolji svoju pravu prirodu, koliko je to onda opravdano
pred bogom?
A sa druge strane, ako imamo jednu osobu koja ne veruje u boga, ali se ponaša sasvim intuitivno sa božijim zapovestima jer oseća da je tako ispravno,
kako onda na njega gleda bog?
Da si ti na mestu boga, koja od ove dve osobe bi ti bila simpatičnija?
Ja inače nisam pripadnik ni jedne vere ali poštujem sve vernike koji zaista
žive sa svojim uverenjima.
Upravo je to sjajno u svim verama što onim osobama, koje je priroda uskratila
osećaja za dobro, postavlja pravila koja ne dozvoljavaju da zlo iskipi napolje
i povredi ostale.
Nažalost to ne funkcioniše savršeno.
Što se tiče naslova teme... da ne bude opet, kako sam promašio temu
Postojanje nečega što je indukovalo početak vremena iz nulte tačke i postavilo takva pravila u univerzumu koja dopuštaju ovo neverovatno usložnjavanje nekoliko elementarnih čestica... jednostavno mora da postoji. Ali to će vam Steeven Hoking bolje objasniti.
U svakom slučaju bog je sjajan matematičar i ja se nadam da mu je formula ispravna.
Za sve one koji apsolutno negiraju postojanje boga, jedno pitanje.
Da ste vi bog, gde biste postavili potpis na svoje delo?
Na neku kamenu tablu? na nebeski svod? ...sve je to prolazno.
Potpis mora ostati do kraja vremena...razmislite malo -tu je pred nosom.
Ja kao vernik sam i dužan da pokušam da pomognem ljudima ma koje vere ili nevere bili jer su po mom mišljenju na lošem putu, ta pomoć se sastoji u priči i ukazivanju da je to loše po tu osobu. Ili malo plastičnije, kada vidite da neko čini neko nedelo greh je prećutati i ne reći za to, pa makar i imali posledice zbog toga. Ako u životu ne ide ništa kako treba ili se određeni planovi i zamisli neispunjavaju, normalno u skladu sa realnošću i mogućnostima, tu treba razmisliti šta je to što mi neda da idem napred, gde ja to grešim, to je bila poenta mog odgovora, jer mi je svaki čovek drag i pomažem i pomoćiću uvek koliko možem i kad mogu, oni koji me znaju lično to mogu potvrditi.
Kad se tiče zla i pretnje sankcijama za nameru počinjenog zla, to se jednostavno objašnjava: Mi smo svi ljudi Bogom stvoreni, grešni smo i pravedni, manje smo grešni onoliko koliko imamo strah za sankcije, ako činimo nešto što je greh. Pa šta mislite kjom bi brzinom išli automobili da nema ograničenja i kazni. Tako je i u veri nemoj da prelaziš dozvoljeno, ako pređeš bićeš kažnjen, a ako se i na to ne obazireš poginut ćeš, možda ne bukvalno, ali moralno i materijalno svakako!
A što se tiče osoba koje ne veruju u Boga, a žive u skladu sa načelima vere, svesno ili nesvesno, pa sigurno da su mnogo bliže veri i Božjoj milosti, nego suprotni , i kad tad spoznaće Boga.
In vinas veritas
Totalno pogresno.
Vidi se da je odrastanje u komunizmu ostavilo traga, i to prilicnog. Vidis, mojima Tito nije smetao da budu pravoslavci...i da postuju sve obicaje, do najsitnijih detalja.
Ja ne volim pravila. Narocito kada se ticu mojih ubedjenja, osecanja ili verovanja.
U jedno sam, ipak, siguran sto posto.
Crkva nije hram Bozji.
Hram Bozji je covekovo srce.