Kada dođe kraj....
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 15
  1. #1

    Kada dođe kraj....

    Kad prođe doba nežnosti i strasti, kada utihnu i svađe, kad ostane mučna tišina i velika rupa u razumevanju, kad sve ukazuje na kraj, potreban je jedan korak, vaš ili vašeg partnera, da vam donese olakšanje.

    Šta tad činite?

    Okrećete leđa, zatvarate ili tek priškrinete vrata, u tišini ili uz galamu? Ostavljate li mesta za predomišljanje ili definitivno stavljate tačku na ono što je nekad bilo lepo? Da li nekad time tek opipavate koliko drugoj strani značite i dajete mu mogućnost da traži iznova novu šansu?

    Ili čekate da neko drugi načini prvi korak, objavi kraj i da mu vi gledate leđa? Da li vam taj potez daje otvorena vrata da sva nakupljena povređenost bude izgovorena, da saspete sve iz knjige uvreda i bola nekom u lice? Da li je to samo džoker koji danas skupljate, a sutra, ukoliko se predomislite, iskoristite uz izgovor nisam ja rekao/rekla kraj, i zakucate ponovo na ona vrata koja su nekad bila vaša?

    Umete li da odete?
    Umete li da ispraćate?
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  2. #2

    Odgovor: Kada dođe kraj....

    Gledao sam da uvek odem prvi, čak i onda kada sam ja taj koji je bio suštinski ostavljan. Ne zato što sam sujetan već zato što sam jako mrzeo svađe, objašnjenja, traženje krivca...

    Kraj se dogodi, nezavisno od naših želja i kada se prepozna tu nema mesta nikakvoj priči. Zato sam uvek bio tih i malo govorljiv u takvim prilikama, a posebno ne žučan i nepristojan..,.

    Kada bolje razmislim, nikada za sobom nisam zalupio vrata. Nisam o tome u tim trenucima mislio, ali tako je uvek ispadalo i drago mi je zbog toga...

    Ali, kraj ne mora uvek da bude kraj. Međutim, to je možda za neku drugu temu...
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  3. #3

    Odgovor: Kada dođe kraj....

    Iz iskustva znam da je definitivan kraj kad prestane komunikacija!
    Najlakše je kad se prepozna da dalje nema smisla, pa gotovo.
    Najviše boli kad goriš, a nalećeš na zaledjen zid.
    Znam i za kad zajedno tonemo, pojačan adrenalin, svadje, čarke,...pa tišššina.
    Ništa ne boli kao ta tišina koja ostane posle svih nerazumevanje, svadja, uvreda.
    Kad dodje do toga da ti svejedno bude i nema više ni svadje, samo tišina...e tu je kraj.
    A moja su vrata teška i zato su uvek otvorena,...baš se teško zatvaraju.
    Onima koji se baš potrude da ih zatvore, pomognem,... okrenem se i odem,...pravim se da tako najmanje boli .
    Meni je strogo zabranjeno da stavljam te u pesmu...

    Bane Krstić


  4. #4

    Odgovor: Kada dođe kraj....

    kad odem ,otisla sm
    i nisam rekla zbogom..al' sam se lepo pozdravila ...
    ipak moja mora biti poslednja ili zadnja ,,,kako god

  5. #5

    Odgovor: Kada dođe kraj....

    ja tobož odem (tiho i nenametljivo kao što sam došla), al me duhovi proganjaju i ne ostavljaju oni mene...u vidu 'vaskrslih' na vratima - iznenadnim dolaskom, neočekivanih smsova, mailova i sl...Možda da sam malo više sirovija i surovija ne bi imali ni tu šansu, ali..valjda trebam prvo da raskrstim sa sobom, pa sa njima...Dajem ljudima šanse iznova, spuštajući neke moje granice dostojanstva i principa, a zašto ne umijem ni sebi to da objasnim..Valjda što vjerujem u ljubav i ne očekujem samo lijepe stvari u istoj..jer ko ima takva očekivanja da je ljubav uvijek i samo lijepa stvar, taj zaista nema pojma o ljubavi...
    Meni dosta treba da zauvijek i bespovratno okrenem svoje debelo prkno na praseći način..a kad to uradim, zaista mirno i čistog obraza mogu drugoj strani da poručim, da odluka nije zbog toga što ja tako hoću, nego što iz sveg priloženog tako jednostavno mora..Za Ljubav, svađu, seks, raskid je potrebno dvoje..ja sama to ne mogu..druga strana pomaže - svjesno ili nesvjesno...
    Umijem da odem i kad mi se pokažu vrata i u slučaju da sama znam 'put' do izlaska..
    Kad su 'ispraćaji' u pitanju, tu sam malo neorganizovana..tj.uvijek su se 'iskradali' nenadano i neočekivano, tako da ne znadoh što me snađe , ali sam mogla da nanjušim 'pakovanje' kofera pred odlazak...
    'Ako vam se neka ptica posere na glavu, obrišite se diskretno i pravite se ludi, kao i uvek kad su vas posrali.' - čika Dušan Radović

  6. #6

    Odgovor: Kada dođe kraj....

    Pročitavši uvodni post, setio sam se jedne teme na jednom mestu, davno, koju je otvorila friška obožavateljka salse (nije slučajno što se nešto gotive ona i MiShonja, je li), a zove se "Umete li da odete" i jednog odgovora koji mi se sve ove godine sačuvao u mislima (ponekad jesam slon, stvarno):

    Greenisgoodforeyes

    (03.05.2006. 13:14)
    Umete li da odete?

    Ne odlazim, definitivno ne, "na vreme". Odlazim tek kad i poslednji tračak nade da će moja strasna i iskrena posvećenost nekome koga volim izazvati sličan odgovor (što se, naravno, ne može desiti ako potencijal ne postoji). Ili... ima i ili

    Odlazim bez reči, jer reči presuše. Drugačije i ne može biti kada govoriš - na sve vrste govorenja mislim - a pustinja samo upija. Pa ti presuši grlo i ukoče se prsti. A nema ni smisla. A i ne želiš više ništa. Samo da nestane.

    I posle čekaš da prestane bubnjanje u ušima. Što u mom slučaju traje prilično.

    Verovatno ne umem da odem.
    Možda sam nekad bio ovakav.

    Možda sam još uvek, ponekad.

    Možda.

  7. #7

    Odgovor: Kada dođe kraj....

    Obicno (kazem sa moje tacke gledista) je bivalo da se moje nezadovoljstvo javlalo pre..nego s' druge strane...
    Onda bih danima "trpela" laskave (a meni nimalo prijatne) izjave...
    U sebi bi mislila...cemu sve ovo?!
    Zasto ne reci...da nije to TO?
    Ali...slaba sam u tom pogledu...
    Jednostavno ne volim nikoga da povredim...
    Sta onda radim?
    Postajem nemoguca....svoje ponasanje dovedem (smisljeno) do krajnjih granica koje se karakterisu sa "nemogucim"...postajem "teska" samoj sebi...i....
    Kao rezultat...ON odlazi...
    I vuk sit (tada) i oFce su na broju
    Ne da bih imala adute u rukama....vec naucila da su slabiji (i sujetniji) pol....a i sebe postedim kasnijih maltretiranja....
    Budi pametan i pravi se lud

  8. #8

    Odgovor: Kada dođe kraj....

    Ponekad,kad sam suvise loshe,kad pocinje da boli koliko je loshe,odem
    pa ipak,nista to ne znaci
    to sto odem
    to sto necu da se vratim
    to sto sam jos na nogama
    odem,jer je otisla pre mene nada
    pa iako svima izgleda kao da sam otisla,i njemu,i drugima....
    ja zapravo ostajem zarobljena,ponekad godinama...
    i nista ne mogu da promenim u vezi s tim s kod sebe
    a zarko bih zelela
    Ploviti se mora i bez broda ..

  9. #9

    Odgovor: Kada dođe kraj....

    Kod mene je bilo mešovito . Dok sam bio mlađi...većinom sam "terao do daske" iako sam bio svestan da je kraj blizu. Nisam jurio da prvi dam "korpu"...već sam želeo da probamo zajedno da savladamo probleme. I da...jako teško sam podnosio raskide, mesecima "nisam bio svoj" .
    Kasnije sam većinom ja bio taj koji je odlučivao da li je kraj jer , verovatno, nisam želeo da "trošim život" na nešto što ne smatram PRAVIM. Zanimljivo...ne pamtim da sam se ikada razišao uz svađu . Mnogo je bolje sesti i popričati...čuti ili reći šta je dovelo do te odluke. Time će svako od vas sačuvati dostojanstvo i moći lakše da napravi korak dalje.
    Ne, nisam onaj koji zauvek zatvori vrata (jer ljudi se menjaju...i nikad ne reci nikad) tako da je uvek bilo moguće da budem u korektnim odnosima sa bivšim ljubavima. Samo,sem u jednom slučaju ( pet puta smo "polazili" i raskidali)..nije se dešavalo da "pokušamo opet".
    Mišljenja sam...da treba karte staviti na sto..i time poštedeti i sebe i drugog neke agonije (jer čekati do samog kraja...iako je jasno da neće uspeti je mazohizam).
    Kada se osvrnem...sada ne pravim razliku..."ko je potegao ručnu". Važnije je da je ona potegnuta na vreme, dok još jedno drugo koliko-toliko poštujete nego kada dođete do ivice...pa je sve mnogo i teže i manje prijatno oboma .
    P.S. Nije baš tačno da onaj ko prvi ode...ne žali. On je samo birao "brzu smrt veze" umesto "mrcvarenja".
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

  10. #10

    Odgovor: Kada dođe kraj....

    A ja tih problema nemam.Ali ranije dok sam bio u fazonu jedna danas,druga sutra i tako onda vucem ih ja paralelno naravno tajno i kad osetim da to ne ide,ja obicno prvi najavim taj kraj i pre nego sto dodje.

  11. #11

    Odgovor: Kada dođe kraj....

    Citat Mish kaže: Pogledaj poruku

    Umete li da odete?
    Umete li da ispraćate?
    Lepa tema.

    Spadam u one dugoprugase,koji se vezu, vole i ne primete kad ta ljubav predje u naviku.
    Onda kad nastanu cutnje duge, preduge ...
    Kad nema mesta smehu, onom od srca, ni pogledima koji bude onaj osecaj pripadnosti, razumevanja, osecaj da je neko jednostavno tvoj, deo tebe, tad polako krecem da zatvaram vrata za sobom.
    Tiho, bez teskih reci i svadja.
    Bez optuzbi i trazenja krivca.
    Bez suvisnih pitanja.

    Odem.
    Sa poslednjom nadom.
    I treba mi vremena da prebolim.
    Da se oporavim, mnogo vremena.

  12. #12

    Odgovor: Kada dođe kraj....

    Uglavnom trpim dok ne nadjem drugog. To mi je najsigurnija varijanta da necu u trenucima samoce pozeleti da se vratim na staro. A i povredjena muska sujeta ostavjenog ne dozvoli mu da me vraca.

  13. #13

    Odgovor: Kada dođe kraj....

    S' obzirom da sam jako emotivna ....kraj protekne sa dosta suza...shto je i razumljivo verovatno zbog mojih godina...i za par nedelja nastavim normalno da zhivim kao da kraja nije bilo...mada se posle teshko zaljubim....verovatno zato i imam samo dve veze za sad...Na kraju se potrudim da ostanem u DOBRIM ODNOSIMA...mada mi to nije poshlo za rukom,prvi put....do drugog nisam josh doshla..
    Vi vidite stvari i pitate „zašto“, a ja sanjam o stvarima kojih nije bilo i pitam „zašto ne“.

  14. #14

    Odgovor: Kada dođe kraj....

    Uvek sam ja bila ta koja je odlazila mirno i tiho. Nikada svoje partnere nisam lagala, od starta se znalo šta je to u mojoj glavi, a da u srcu i nema toliko toga. Odlazila sam kada znam da počinjem da povređujem drugu stranu, a to ne zaslužuje, niko ne zaslužuje da bude svesno povređivan, i ja nemam nameru to da činim. Druge strane su razumele da je to najbolje, i puštale me bez prevelike drame. Ne znam zašto, ali te iste osobe i dan danas se sete ili rođendana ili Nove godine. Većina ih je u braku, imaju decu, al' opet se sete mene i čestitaju tako posebne datume, čak iako je prošlo po 6 i više godina. Drago mi je da sa svakim od njih mogu da porazgovaram ukoliko bih se srela na ulici. Drago mi je da sam bila čovek prema njima i da su uspeli sa nekim da nađu sreću Oni prosto nisu bili moje uzletište, a ja njima nisam bila sletište.

    I tako... uvek... sve do sada, kad sam upala u živo blato i nemam pojma kako ću da se izvučem. Menjam boje, moje živo blato je razočaranje u sebe, moje živo blato je kavez koji sam postavila svojim pticama, Pustila jednom da polete u nepoznato i zarobila ih. Pitanje je kako ću se odavde izvući i kakav će ovde biti kraj...
    kome smeta nek' eta

  15. #15

    Odgovor: Kada dođe kraj....

    Umem da odem,ali vishe volim da navedem da me "isprate"...Jer da je vredelo,trajalo bi i opstalo...
    Me Bring Da Enlightenment...

Slične teme

  1. Neocekivani kraj
    Autor Bombica u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 23.08.2011, 15:07
  2. Kraj ilegalnog downloada u Francuskoj ?
    Autor Charlie Harper u forumu Spomenar
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 06.06.2010, 07:25
  3. Ceo film sjajan, a kraj bedan
    Autor Necromancer u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 16.02.2009, 16:35
  4. Da li se vidi kraj svemira?
    Autor SQUAW u forumu Astronomija
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 22.06.2007, 18:32

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •