Ono što hoću da kažem je da Crkva danas,
de facto, jeste korporacija. Korporacija kojoj Isus, Gospod, Apostoli, Svete tajne i ostali bakrači predstavljaju proizvod, osnov za zgrtanje novca. Kao i svaka rastuća korporacija, i Crkva u određenom momentu poseže za sredstvima sa onu stranu morala i zakona, kako bi zaštitila sebe i svoje. Kako bi očuvala izvore prihoda, moć, uticaj na svetsku i državnu politiku, itd. Ta korporacija ima i nešto što ostale korporacije nemaju - monopol na sveto, da tako kažem. Crkvi se ne prigovara, ona se ne proverava. Jer, za ime Boga, oni su posrednici između Zemlje i nebesa, naslednici svetog Petra, čuvari trona, oni koji odlučuju za i protiv Carstva svakom pojedincu, pa čak i daju oprost umesto Boga. Ko njima sme zaviriti u džep?