Povrće
Prikaz rezultata 1 do 14 od ukupno 14

Tema: Povrće

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Povrće

    fali tema o povrchu... hochu neshto vazzno da kazzem o:




    paradajzu

    Zbog svoje energetske, hranljive i lekovite vrednosti, paradajz je postao redovna salata, hrana i preliv. Pored toga, paradajz pomaže u sprečavanju i lečenju mnogih bolesti.

    Paradajz je poreklom iz Srednje Amerike, a u Evropu je donet posle kolonizacije Amerike. U početku se koristio kao ukrasno bilje i na njega se gledalo sa sumnjom, jer se mislilo da je otrovan. Od 18. veka koristi se u zemljama Evrope, a najviše ga u ishrani koriste Italijani i mediteranski narodi.

    Razlikujemo sledeće vrste paradajza: goveđe srce, kruškasti pardajz, paradajz bez semenki, sitan paradajz (u grozdu), žuti paradajz, zeleni paradajz, "jabukar"... Paradajz je sezonsko povrće (maj - oktobar), ali se na našim pijacama i u piljarama može naći tokom cele godine, pre svega zahvaljujući plastenicima i staklenicima. U novije vreme dosta se i uvozi iz primorskih zemalja.

    Sastav

    Paradajz raste kao stabljika sa crvenim plodovima okruglastog oblika. Ima malo kalorija, a dosta hranljivih sastojaka:
    belančevine
    beta-karoten
    biljna vlakna
    biljne masti
    vitamin A
    vitamine B
    vitamin C
    vitamin D
    vitamin K
    gvožđe
    zeaksantin
    likopen
    kalijum
    kalcijum
    karotenoid
    lutein
    magnezijum
    mineralne soli
    natrijum
    proteine
    ugljene hidrate
    kofeinsku kiselinu
    hlorogensku kiselinu
    ferulinsku kiselinu
    flavonoid
    fosfor

    Pored toga, paradajz u manjim količinama sadrži: bakar, mangan, bor i kobalt.

    Korišćenje

    Paradajz se u ishrani koristi sirov (kao salata...), kuvan (supa ili čorba), pržen, kao pire ili kao dodatak kuvanim jelima. Sve više se koriste sok od paradajza, konzervirani paradajz (u flašama), kašasti paradajz, kečap za prelive i sosove. U toku zime se koristi paradajz konzerviran na razne načine: Paradajz se u ishrani koriste sirov (kao salata...), kuvani (supa ili čorba), prženi, kao pire ili kao dodatak kuvanim jelima. Sve više se koriste sok od paradajza, kašasti paradajz kao i kečap za prelive i sosove. U toku zime se koristi paradajz konzerviran na razne načine: konzervirani paradajz (u flašama), kiseo u teglama, kiseo sa drugim povrćem... Paradajz se preporučuje za jačanje odbrambenog sistema organizma, ali i za dijetalnu ishranu zbog toga što je hranljiv a niskokaloričan. Za lečenje čireva, bubuljica i nekih kožnih oboljenja kriške paradajza koriste se kao obloge za bolno mesto.

    Dejstvo

    Paradajz u sebi sadrži dosta lekovitih materija, ima antioksidansko i antiseptičko dejstvo, čistač je organizma i diuretik. Dokazano je da veoma povoljno deluje u borbi protiv sledećih bolesti:
    alergija
    anemija
    artritis
    astma
    bolesti srca i krvnih sudova
    bolesti zuba, usne duplje i ždrela
    bronhitis
    giht
    ekcem
    impotencija
    imunodeficijencija
    istegnuća mišića i legimenata
    katarakta oka
    lečenje raka
    makularna degeneracija
    migrena
    neplodnost
    opekotine od sunca
    osteoporoza
    osteoartritis
    povišeni holesterol
    prehlade i grip
    kožne bolesti
    katar creva i želuca
    regulisanje krvnog pritiska
    regulisanje varenja
    regulisanje prekomerne težine
    reumatoidni artritis
    sinuzitis
    sprečavanje raka prostate
    uganuća
    umor i iscrpljenost
    hemoroidi
    herpes
    hipertireoza
    čirevi i bubuljice
    šećerna bolest

    Način delovanja

    Ispitivanjima je utvrđeno da ovo povrće ima jako antioksidantsko i antiseptičko dejstvo. Paradajz je povrće koji se gaji i koristi u velikim količinama u gotovo svim zemljama sveta, a pomaže u očuvanju zdravlja. Pored toga što povoljno deluje na organizam, treba voditi računa i o tome da se uzimanje paradajza ne preporučuje za pojedine bolesti, kao i da postoje osobe koje su i alergične na paradajz, pa se paradajz njima ne preporučuje.


    izvor
    Poruku je izmenio maski, 24.03.2010 u 21:21
    & underpaid......

  2. #2

    Odgovor: Povrće

    Sem "istekle" sličice, veoma poučno i krasno, ali uz jednu ispravku.

    Paradajz je voće.

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  3. #3

    Odgovor: Povrće

    ispravila sam link ka sliKi....
    a onomad na roditeljskom sastanku smo se dogovorili da je paradajz povrche jer se deca bune da nemamo pojma i da uchiteljica daje keca....

    nego, imash li ti neku omiljenu povrchku?

    add:

    Paradajz spada u voće, ili preciznije u bobice. Kako nije sladak kao plodovi koje nazivamo voćem, sa kulinarske tačke gledišta se posmatra kao povrće i najčešće se služi kao salata ili se koristi u kuvanju, a ne kao desert, što je slučaj sa većinom voća.....

    +

    Postoje mnoge zablude da je lubenica voće, jer se koristi najčešće kao poslastica i veoma je slatka. Jednostavno pravilo koje govori da se radi o povrću je to što se radi o plodu jednogodišnje biljke, što je pravilo povrća. Svi plodovi koji se koriste kao hrana i koji se moraju saditi svake godine su povrće. Voće je plod višegodišnjih biljaka, koje se ne mora saditi svake godine. To je elementarna razlika između voća i povrća, uz činjenicu da je lubenica samo jedna vrsta tikve koja je u svakom slučaju povrće.

    aj sad kad smo kamen spoticanja uklonili s puta... cheraj dalje.
    Poruku je izmenio maski, 24.03.2010 u 21:36 Razlog: Voće ili povrće?
    & underpaid......

  4. #4

    Odgovor: Povrće

    ZnaJo sam da je lubenica povrce

    VolEm sve povrcke, sa posebnim akcentom na luk Beli luk, crni luk, mladi luk (posebno ono zeleno od mladog luka), praziluk, crveni luk, you name it. Jedini problem je sto ga retko jedem. Beli luk zbog niskog pritiska, a crni zato sto mi bude lose posle njega. Al' zato kad ga do'vatim, cepam ga za sve pare.
    Paradajz mi je pod must have na leto, ne mogu da zamislim obrok bez njega. Krastavce nisam volela, al' ga sad tamanim kao blesava.
    Kupus Mogla bih da zivim na kupusu i volim ga u svakoj varijanti, osim kiselog kupusa.
    Cvekla Zimi mi to bude spas kad ima malo raspolozivog sezonskog.
    Paprika, bilo koja. Mislim da sam negde procitala da je ona najbogatija vitaminom C, bogatija i od kivija i od limuna.

    Ako nekome ne treba povrca, neka mi se obrati na PP, ja sve tamanim.
    Krek, krek.. Ne gudra

  5. #5

    Odgovor: Povrće

    Citat maski kaže: Pogledaj poruku
    ispravila sam link ka sliKi....
    Ala ga ispravi, svaka joj čast. Od sada te zovem Đenka.

    a onomad na roditeljskom sastanku smo se dogovorili da je paradajz povrche jer se deca bune da nemamo pojma i da uchiteljica daje keca....
    E, lažeš, ba.
    Ovo ti ne verujem.
    Ti da si se utopila u gomilu i popustila pred jednom neobaveštenom učiteljicom?!?

    nego, imash li ti neku omiljenu povrchku?
    Imam. A što pitaš?
    Ako sada očekuješ seminarski iz botanike. Šipak. Nema.
    Ali evo par reči o meni i toj povrćki.

    Radi se o papriKi.

    Ima jedan zanimljiv momenat vezan za odnos mene i paprike. Možda je i za neka psihološka istraživanja i naučne radove. Malo je reći da mi je omiljena, ili da je volim. Ja je obožavam. Ali...

    Ujedno, pored tog obožavanja ja je i mrzim! Ali baš mrzim. / Doktore, pomozite. /

    Volem i crvenu i žutu i zelenu i baburu i šilju i somborku i feferonku i slatku i ljutu i sušenu i svežu i mlevenu i tucanu i ... Ima li još kak'a?!?
    E da! Umalo zaboravih caricu salata. Obožavam pečenu papriku. 'Nako sa belim lukom i uljem.

    Pa u čemu onda problem?!?
    E, u kožici. Ne podnosim termički obrađenu kožicu od paprike. Sveža može, ali kuvana ili pečena mi se gadi?!?

    Punjene paprike sam kao klinac uspevao da "odradim" odvajajući fil od paprike, ali đuveč i slične špecije?!? Koliko sam samo puta bio udaljen od stola (da drugima ne gadim), dok nisu shvatili da stvarno ne mogu i prestali me nutkati i terati da jedem.

    Zanimljivo je da mi se miris kuvane paprike u raznim jelima toliko uvukao pod kožu da ni kada mi domaćice od mog poverenja naprave nešto sa paprikom, koju su, samoinicijativno, mene radi, blanširale i ogulile, ne mugu da jedem. Jednostavno ne mogu da progutam.

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  6. #6

    Odgovor: Povrće

    celer (danas opet za ruchak potazz od celera)



    - Celer sadrži androsteron, hormon za koji se smatra da privlači žene.
    - Postoji verovanje da je za ljude teško da svare celer, da ima 'negativne' kalorije jer varenje troši više kalorija nego što izvlači, i mada je ovaj učinak zanemarljiv, celer je i dalje važan satojak u mnogim dijetama.
    - Dr. Brown's proizvodi bezalkoholno piće sa ukusom celera pod imenom Cel-Ray, koje se prodaje uglavnom u Njujorškoj oblasti.
    - Zečevi jedu dosta celera. Ali ne gube na težini jer bakterijska flora koja se nalazi u njihovom slepom crevu uključuje i mikro organizme koji mogu da razgrade celulozu iz celera u oblik koji životinja može da apsorbuje.
    - Anafilaksija izazvana vežbanjem se može pogoršati jedenjem celera
    - Veoma srodna celeru Apium bermejoi sa ostrva Minorka je jedna od najređih biljaka u Evropi sa samo 60 preostalih jedinki.
    - Jestiva drška celera ne predstavlja njegovo stablo kao što se često misli, već je u stvari peteljka lista.
    - Na filmu lomljenje drški celera uz mikrofon se koristi za oponašanje zvuka lomljenja kostiju.
    - Celer je zabranjen na Gilinghemovom Pristfild stadionu 1996. nakon što se golman žalio da ga je pogodio celer koji su bacali navijači.
    - Kod određenog broja ljudi konzumiranje celera izaziva utrnuće jezika.

    Celer je povrće koje se može nabaviti tokom cele godine i dobro ga je uvesti u redovnu ishranu jer povoljno deluje na zdravlje. Ima samo 7 kalorija, magnezijuma 320mg , folata 16 mcg na 100g korena.

    Reč celer potiče od latinske reči celeri, koja znači brzo delovanje, i zaista brzo povoljno deluje na zdravlje. Lišće i koren su bogati osnovnim mineralima, vitaminima i nutritijentima kao i esencijalnim uljima koji biljci daju snažan i karakterističan miris. Ova ulja imaju dejstvo na nervni sistem i deluju smirujuće.

    Naučnici su dokazali da celer sadrži ftalide - supstance koje deluju relaksirajuće na arterije i omogućavaju im da se šire, takođe smanjuju količinu hormona stresa koji takođe utiču na kontrakciju krvnih sudova. Potvrđeno je da deluje na smanjenje koncentracije lošeg holesterola.

    Lišće celera je dobar izvor vitamina C, koji pomaže da se smanje simptomi prehlade i poboljšava reakciju imunog sistema.

    Korisan je obolelima od artritisa zbog visokog sadržaja natrijuma koji pomaže da kalcijum i magnezijum ostanu rastvoreni. Da bi imao optimalno dejstvo treba koristiti sok od korena i listove u salatama. Pomaže i kod reume i kostobolje.

    Celer ima antispazmolitično delovanje pa je koristan obolelima od astme, bronhitisa, tuberkuloze.

    Redovnim korišćenjem celera, ljudi skloni stvaranju kamena u bubrezima ili žučnoj kesici može sprečiti njihovu pojavu.

    Celer sadrži fitoelemente nazvane kumarin koji uklanjaju slobodne radikale i sprečavaju ih da oštećuju ćelije, takođe potstiču bela krvna zrnca koja napadaju i eleminišu potencialno štetne ćelije, uključujući čelije raka. Utvrđeno je da jedan od sastojaka celera - acetileniks, zaustavlja umnožavanje ćelija raka.
    & underpaid......

  7. #7

    Odgovor: Povrće

    Njeno veličanstvo zelena salata

    Zelena salata štiti od suvišnih kilograma, ali i od onkoloških bolesti, zaključili su onkolozi sa Teksas Univerziteta.

    Konzumiranjem četiri tanjira salate nedeljno moguće je sprečiti pojavu raka pluća, svedoče rezultati istraživanja.

    Na osnovu istraživanja, kojim je obuhvaceno 3.800 ljudi, teksaški naučnici zaključili su da zelena salata sadrži materije koje blokiraju ćelije raka ili usporavaju razvoj bolesti u disajnim putevima. Posebno aktivan pozitivan uticaj zelene salate zapažen je kod pušača.

    Lekari su uvereni da vegeterijanska jela sa salatom ne samo da smanjuju rizik od formiranja tumora, već i umanjuju štetne uticaje zagađenog vazduha i alergena prašine.

    Najbolja zaštita pluća postiže se kombinacijom salate i umerene fizičke aktivnosti.

    Zelenu salatu je teško zaobići, jer je jedna od retkih vrsta povrća koga ima preko cele godine (a da nije iz staklenika). Za to se može zahvaliti činjenici da postoji mnogo različitih sorti zelene salate i da će bar neku od njih biti lako uspešno uzgajiti u bilo koje doba godine, čak i zimi. Dobro je što je tako, jer je zelena salata jedna od najzdravijih namirnica kojima možete počastiti sebe i svoje najmilije. U sebi ima mnogo minerala (najviše kalcijuma i gvožđa, dosta magnezijuma, joda, mangana, kobalta, nikla, silicijuma i bakra) i dosta vitamina (C, beta-karotin, skoro sve vitamine grupe B i vitamin E).

    Ukoliko ste pomislile kako, zbog toliko hranljivih sastojaka, možete držati dijetu samo na zelenoj salati, nije tako - umrle biste od gladi, jer se zelena salata sastoji uglavnom od vode i kao energetski izvor je beznačajna (kilogram salate u sebi sadrži 150 kalorija, a zdravoj ženi je potrebno oko deset puta više). Naravno, kao dodatak ishrani je dragocena i dobro je što češće je imati na jelovniku, može i u kombinaciji sa drugim salatama.

    Zelena salata bila je slavna još u antička vremena, zbog svog mlečnog soka, koga ima najviše u korenu, lisnim rebrima i mladim stabljikama. Ovaj mlečni sok naziva se i laktukarijum i deluje pomalo kao opijum, osim što je neškodljiv. U medicini je potvrđeno da laktukarijum ublažava bol i nervnu napetost, te da osigurava lep san. Zato, ako imate problema sa nesanicom, probajte da pre spavanja pojedete malo zelene salate uz neke lepe začine (koriste se maslinovo, sojino ili suncokretovo ulje, vinsko, jabukovo ili alkoholno sirće, limunov sok, crne ili zelene masline, prelivi od belog luka, peršun, mirođija, majonez, a može se dodati i malo krompira, kuvanih jaja, rotkvica, cvekle...).

    Ukoliko spadate u one retke osobe koje nisu u stanju da jedu sirovu zelenu salatu, to i dalje ne znači da se morate odreći ove veoma zdrave i korisne namirnice. Trebalo bi da bude dovoljno da salatu malo propržite na puteru. Tako će se izgubiti deo vitamina C, ali će se većina ostalih sastojaka i dalje sačuvati, a salata će biti lakša za varenje.

    kristalka



    Kristalka je klasika zelenog svijeta. Najčešće je jedemo sirovu, ali zbog svoje hrskavosti, može ju se pripremiti pirjanu na masnoći. Njen vijek skladištenja dulji je ako ju držite u hladnjaku

    Korijen glavice salate nezgodan je iz više razloga.
    Nema dobar okus.
    Kada pripremate salatu za objed, morate rezati oko njega.
    Oduzima puno vremena.
    Skoro uvijek dobra salata završi u otpadu. Srećom, postoji dobar savjet koji možete slijediti cijelog preostalog dijela svojeg života u kuhinji. Uzmite glavicu salate, dobro je uhvatite i udarite njome istinski brzo o pult, korijen će se osloboditi i bit će spreman za bacanje. Ne pokušavajte to učiniti s kupusom.

    Radič (Cichorium intybus var. foliosum)



    Radič je salata zimskog perioda. Po boji lišća ga dijelimo na zelene i crvene sorte. Po obliku ga dijelimo na sorte kod kojih ubiremo lišće i one koje formiraju glavice. Većina sorti je za izravnu upotrebu, dok su neke pogodne za ˝forsiranje˝.

    Energetska vrijednost mu je praktički beznačajna jer iznosi jedva oko 60 kJ/100 g, no to nimalo ne umanjuje njegovo prehrambenu vrijednost. Sadrži do 8 % suhe tvari, koja se sastoji od bjelančevina, biljnih masti, ugljikohidrata i celuloze. Od vitamina sadržava najviše vitamina C i karotina. Sadrži i dosta mineralnih tvari kao kalij i magnezij i gorke tvari koje pobuđuju tek.

    U uzgoju nema velikih prohtjeva. Uz dovoljno vlage zadovoljava se sa skoro svim vrstama humovitog tla. No dosta osjetljiv je na visoke temperature, jer onda odlazi u cvat.

    Pogodan je za spremanje preko zime. Izvađen prije prvih jačih mrazeva zajedno sa grumenom zemlje i stavljen u tegle ili plastične čaše može se u hladnoj prostoriji držati do sredine proljeća.

    Endivija (Cicorium endivia)



    Endivija pripada rodu salata ali ona je u stvari oplemenjeni oblik cikorije. Kod nas se endivija javlja kao ˝zimska˝ salata jer joj je ponuda najveća zimi, kada su u deficitu salate glavatica (ledenke i puterice).

    Energetskom vrijednošću znatno nadmašuje salatu. Sadrži gorke tvari koje pospješuju probavu, a kako sadrži i inulin, ima posebnu vrijednost u prehrani diabetičara. Važan je izvor vitamina C, karotena, kalcija, fosfora i željeza.

    U kulinarstvu joj je primjena znatno šira nego salate.

    Što se uzgoja tiče je manje zahtjevnija od salate, a otporna je i na slabije mrazeve.

    Poznata su dva tipa: Batavijska, sa širokim i ravnim lišćem i mahovinasta sa tamnozelenim vrlo kovrčavim lišćem.


    Zelena salata je biljka koja prati nase jelovnike gotovo citave godine.
    To mozemo zahvaliti velikom broju njenih sorti, koje se jednako uspesno uzgajaju u rano prolece, leti, pa cak i preko zime.
    Njen najveci deo, cak do 95 odsto cini voda.
    Medutim, iako je salata kao energetski izvor gotovo beznacajna (100 grama salate sadrzi 63 kJ ili 15 kcal), to nimalo ne umanjuje njenu hranljivu vrednost.
    Naprotiv, ona obiluje dragocenim mineralima i vitaminima.

    Od mineralnih sastojaka najvise ima kalcijuma (24 mg%) i gvozda (0,5 mg%), znatne kolicine magnezijuma, joda, mangana, kobalta, nikla, silicijuma i bakra. Od vitamina najbogatija je vitaminom C (24 mg%), karotinom (0,12 mg%) i gotovo svim vitaminima grupe B, te vitaminom E.

    Uzgajivaci zelenu salatu razvrstavaju prema cetiri glavne odlike to su:

    -salata glavatica ili puterica,
    -hrustava kristal-salata,
    -lisnata salata za branje i
    -lisnata salata za rezanje, koje se dalje dele u mnostvo podvrsta i varijeteta.

    Kod nas su svakako najprosirenije i najomiljenije prve dve vrste: puterica i kristal-salata.

    Najvredniji lekoviti sastojak salate je njen mlecni sok koji sadrzava tzv. laktukarijum.

    Najvise ga ima u korenu, lisnim rebrima i mladim stabljikama.
    Taj neskodljivi sastojak deluje kao opijum, i upravo je on pribavio slavu salati jos u anticko vreme.
    Danas su te stare tvrdnje i potvrdene: pouzdano se zna da laktukarijum ublazava bol, nervnu napetost i osigurava spokojan san.

    Mnogi evropski narodi, poput Spanaca, Portugalaca pa i Francuza, gotovo svakodnevno imaju na jelovniku zelenu salatu, ali ne kao prilog jelu, vec kao predjelo.
    Takvo predjelo od sveze, sirove salate pripremljeno je, odnosno zacinjeno s mnogo mastovitosti i kulinarskog umeca. Kao zacin koristi se suncokretovo, sojino, bucino i maslinovo ulje, vinsko, jabukovo ili obicno sirce, limunov sok, zelene i crne masline, razni prelivi od luka, belog luka, persuna i ostalih zacinskih trava i mirodija, gorusice i slicno, a dodatak mogu biti i krompir, tvrdo kuvana jaja, cvekla itd. To samo potvrduje izuzetno svojstvo salate kao aperitiva.

    Sto se tice zacina, valja upozoriti da zelenu salatu treba uvek zaciniti i smesati u poslednji cas, neposredno pre iznosenja na sto, da bi ostala cvrsta i sveza.

    puterica je krsh. ako birate salatu za dekoraciju preporuchujem lolo roso i lolo bjanko a za klopu iskljuchivo kristalku.
    & underpaid......

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •