Jelena Lengold
Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 30
  1. #1

    Jelena Lengold

    Jelena Lengold

    Jelena Lengold, pesnikinja, pripovedačica, romansijerka.

    Knjige pesama: Raspad botanike (1982), Vreteno (1984), Podneblje maka (1986), Prolazak anđela (1989), Sličice iz života kapelmajstora (1991).

    Za knjigu pesama Sličice iz života kapelmajstora dobila je nagradu “Đura Jakšić”.

    Knjige priča: Pokisli lavovi (1994), Lift (1999), Vašarski mađioničar (2008, 2009) i Pretesteriši me (2009).

    Za knjigu priča Vašarski mađioničar dobila je nagrade "Žensko pero", "Biljana Jovanović" i "Zlatni Hit Liber".

    Roman: Baltimor (2003).

    Proza i poezija Jelene Lengold prevedeni su na engleski, italijanski, danski, francuski, bugarski, rumunski, ukrajinski i češki jezik. Priče Jelene Lengold zastupljene su u više antologija i panorama savremene srpske književnosti objavljenih u Srbiji i svetu.

    Jelena Lengold je desetak godina radila kao novinar i urednik u redakciji kulture Radio Beograda. Sada radi kao projekt-koordinator Nansenskolen Humanisticke Akademije iz Lillehammera u Norveškoj, na predmetu konflikt menadžment.

    Živi u Beogradu.

    izvor: arhipelag

    JELENA LENGOLD - BALTIMOR

    Ustajući tog jutra iz kreveta, čekajući da voda za čaj provri u kotliću, gledajući kako senke igraju kroz zavese i pokušavaju da dotaknu bočice sa začinima koje im svakog jutra nepovratno izmiču, pomislih: “Može se dogoditi da uskoro dođe starost i da u nekom momentu, svakako prekasnom da bilo šta promenim, ustanovim da sam sve uradila pogrešno”.
    Ovo dalje pretpostavlja barem nekoliko stvari. Pre svega, da postoji ispravan i pogrešan način. Zatim, da mi odlučujemo o tome koji od ta dva načina će dobiti oblik koji se zove naš život. I još dalje, pretpostavlja da postoji isključivost na relaciji dobar način – loš način. A možda je svaki od načina pomalo i dobar i loš?
    Tako sam se tešila dok sam pila čaj, ali strah je ostajao tu. Nisam ga mogla odbaciti kao kesicu “Erl Greja” u đubre. Stajao je tu, natapao se, pojačavao crnilo. Niste ga mogli zasladiti. Niste ga mogli razblažiti mlekom. Niste mogli odlučiti da ga ne popijete. Strah je obuhvatao moje jutro na dobro poznat način: pojavio bi se iznenada negde duboko u stomaku, učinivši da mi sve unutra neprijatno zatreperi, i onda se lagano penjao uz dijafragmu, negde u grudi, tamo bi mi za trenutak zaustavio srce, tek da pokaže koliko je moćan, i taman kad bih pomislila da me je dokrajčio, stuštio bi se u grlo i stegao bi me za vrat.
    - Dobro – rekoh mu. – Šta očekuješ od mene? Kuda odavde, iz ovog jutra, idemo ti i ja?
    Strah je ćutao i gledao u mene. Obožavao je da odmah izjutra postavi hijerarhiju stvari za taj dan. Moram znati šta mi je najvažnije. I ko vlada. Izvan toga, on mi dopušta da sama odlučujem o manje važnim stvarima. Njega zanimaju samo strateška mesta. Kao na primer: hoću li preživeti i ovaj dan?
    Šta ako u poslednjim danima života shvatim da sam ostala na pogrešnom mestu onda kada je trebalo ići dalje? Šta ako me je nešto čekalo baš tamo gde me je mrzelo da prođem? Šta ako bi sve bilo drugačije i neuporedivo bolje da sam se u pravom trenutku setila prave rečenice, jedinog mogućeg odgovora na postavljeno pitanje? Šta ako nisam okrenula glavu kada je trebalo i ako nisam ugledala nešto što je neizostavno bilo namenjeno meni?
    Ponekad znate da je vaš život zaista vaš život i čini vam se da mu pripadate. Ponekad, međutim, jasno znate da je on samo jedan od vaših mogućih života. I svi ovi drugi životi odjednom vas peku kao tek narasli plikovi.
    - Da li ti to pokušavaš da mi kažeš – upitah ga – da imam izvesnu obavezu prema tim drugim životima u koje nikada nisam provirila?
    Moj strah se lukavo smešio na mene, glave nakrivljene na stranu, sležući ramenima, glumeći nekoga ko meni prepušta da izvedem zaključke, donesem odluke, postupim onako kako želim… Kakav podlac! Neko sa strane mogao bi još da pomisli da zaista imam nekakav izbor!

    Poruku je izmenio Cecara, 11.04.2010 u 21:25 Razlog: izvor & kodovi

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće priÄati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  2. #2

    Odgovor: Jelena Lengold

    PESMA PLETILJE

    Pretvoriti
    divlje neprohodne parkove u pustare
    moj frak papagajskih boja u odoru redovnice
    nebesku provaliju u jamu prizemnu i plitku
    pretvoriti čak vazduh u metaforu bez mirisa
    kikot vavilonski u zvuk srama i kajanja
    pomeriti uporednike ponovo nagore, ka severu
    na ruke vratiti rukavice
    otpustiti uslužne i ćutljive arapske dečake
    krvotok opomenuti kratkom rečenicom
    ne pisati više pozivnice vođama varvarskih plemena
    izmestiti ovaj kamen
    ne govoriti o tome nikom.
    Kako mnogo od mene zahtevaš,
    ljubavi,
    i daješ mi premalo vremena
    da ispletem toliki šal.
    Poruku je izmenio Cecara, 25.04.2010 u 02:52 Razlog: boja

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće priÄati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  3. #3

    Odgovor: Jelena Lengold

    Jelena Lengold



    Objavila je osam knjiga, pet knjiga poezije, dve knjige priča i jedan roman. Zastupljena je u nekoliko antologija poezije i priča, a prevedena je i na više stranih jezika (engleski, italijanski, danski, rumunski, bugarski). Za knjigu pesama Sličice iz života kapelmajstora dobila je nagradu “Đura Jakšić”. Takođe je objavila više prevoda savremenih danskih pesnika u domaćoj književnoj periodici. Sa romanom Baltimor ušla je u najuže izbore za sve značajne književne nagrade u Srbiji. Baltimor je preveden i objavljen u Bugarskoj.
    Jelena Lengold je desetak godina radila kao novinar i urednik u redakciji kulture Radio Beograda. Sada radi kao projekt-koordinator Nansenskolen Humanisticke Akademije iz Lillehammera u Norveškoj, na predmetu konflikt menadžment. U svojoj trenutnoj profesiji bavi se temama kao što su: dijalog, inter-etnička tolerancija, diskriminacija, pregovaranje, ljudska prava i mirno rešavanje sukoba.
    Knjige: Raspad botanike, poezija, Pegaz, 1982; Vreteno, poezija, Nolit, 1984; Podneblje maka, poezija, Nolit, 1986; Prolazak anđela, poezija, Nolit, 1989; Sličice iz života kapelmajstora, poezija, Prosveta, 1991; Pokisli lavovi, priče, Srpska književna zadruga, Biblioteka Savremenik, 1994; Lift, priče, Stubovi kulture, Biblioteka Minut, 1999; Baltimor, roman, Stubovi kulture, Biblioteka Peščanik, 2003
    Zastupljena u sledećim antologijama: Arhipelagul Dantelat, Colestia revestie Lumina (antologija srpskih pesnika na rumunskom jeziku), 1988; Zvuci i komešanja, novije pesništvo u Srbiji, Miljurko Vukadonović, Istraživačko-izdavački centar SSO Srbije, 1989; Love Poems by Women, by Wendy Mulford, Fawcett Columbine, New York, 1991; Moderno srpsko pjesništvo, Stevan Tontić, Svjetlost Sarajevo, 1991; Čarobna šuma, srpska erotska priča, Vasa Pavković i Dejan Ilić, Radio B92, 1996; Najlepše ljubavne pesme srpskoga jezika, Danilo Jokanović, Medijski centar Marko, 1998; Na tragu, srpska krimi-priča, Vasa Pavković i Dejan Ilić, Knjižara Prota Vasa, Pančevo, 1998; Mačke ne idu u raj, antologija savremene ženske poezije, Radmila Lazić, Samizdat FreeB92, 2000; Antologija ex Yu kratkih priča 1990-2000, Goran Janković, KUD France Prešern, Ljubljana, 2001; Antologija pripovedaka srpskih književnica, Rajko Lukač, Zepter Book World, 2002; Casablanca Serba, Racconti da Belgrado a cura di Nicole Janigro, Feltrinelli, Milano, 2003; Ženski kontinent, antologija savremene srpske ženske priče, Ljiljana Đurđić, Prosveta, 2004; Frrrrr, ženska erotska priča, Ljubica Arsić, Gramatik, 2004; Najlepše ljubavne priče srpskih pisaca, Danilo Jokanović, Gramatik, 2006.
    Poruku je izmenio Cecara, 25.04.2010 u 02:54

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće priÄati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  4. #4

    Odgovor: Jelena Lengold

    PESMA KOJU JE VOLELA MOJA MAJKA

    U toj pesmi telefoni su prestajali da zvone
    zaustavljali su se tramvaji i brodovi
    muve su sklapale krila
    događale su se neobične pojave
    čudotvorci su postajali tihi i skromni
    obustavljalo se disanje čitave jedne ulice
    i sama pesma je umirala
    lagano obložena glasom moje majke.
    Bila je to pesma o prestanku ljubavi
    u velikoj crvenoj knjizi
    toliko velikoj da sam je mogla obuhvatiti
    jedino očima, gledajući odozdo.
    Mislile smo, i ne znajući šta nam se sprema,
    kako je ugodno prelistavati tuđe tuge
    pored toliko lepe, žive ljubavi
    oko nas.
    Poruku je izmenio Cecara, 25.04.2010 u 02:52 Razlog: boja

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće priÄati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  5. #5

    Odgovor: Jelena Lengold

    PASSION

    On mi je priznao da noću zatvara mačku u lift.
    Krici njeni, očajni, besni,
    udaranje u zidove, a najviše divlji mjauk,
    podseća ga, kaže, na mene.
    Čitavu dugu noć mirna plava ženica kraj njega spava.
    On sluša: mačka u liftu, već luda,
    glavom se zaleće u staklo
    kandžom raspara sebi kožu besna zver
    vrišti džungla niz kičmu nakostrešenu
    glavom u zid, sitnim kostima šape ravno u zid!
    I tačno onda kad mačka ispušta poslednji strašni jauk
    on u mraku zadrhti, krišom, pod jorganom.
    Rano u zoru, pre svih, moj voljeni vuče me za mrtvi rep
    i baca na đubrište.
    Poruku je izmenio Cecara, 25.04.2010 u 02:52 Razlog: boja

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće priÄati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  6. #6

    Odgovor: Jelena Lengold

    Opis dramatičnih žena
    kakve se dopadaju kapelmajstoru

    Ovde sada misle da se nešto može završiti drugačije
    Osim smrću
    Kakvo užasno izbegavanje lepote
    Kakva gramzivost
    Žena koju ću voleti od rođenja je prozebla kao kip
    Moram je naći
    Biće predivna kao kuga
    Umesto očij imaće dva ubrzana časovnika
    Po njima ću uvek znati kako zlokobno brzo protičemo
    I ona i ja
    Umesto ruku imaće dve grozničave njihalice
    Tik-tak govoriće njeni prsti, pobeđuje nas elipsa
    Tik-tak, okupaj se ljubavi
    Čistoća je korak dalje od zla
    Žena koju ću voleti umeće divno da peva psalme
    I, gle, vreme će se tako ponekad zaustaviti samo zbog nas
    U piramidi na koju će ličiti njeno telo.

    Tik-tak, reći će mi ona posle ljubavi,
    Otvori novine da vidimo
    Kako su besmislene njene brige.


    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće priÄati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  7. #7

    Odgovor: Jelena Lengold

    Intervju: Jelena Lengold
    Glancanje sopstvenih života

    Lepa je nostalgija sa merom, ali je opasna svaka nostalgija koja prerasta u rigidnost, kaže dobitnica nagrade „Biljana Jovanović”
    Glancanje sopstvenih života
    Jelena Lengold

    Nagrada Srpskog književnog društva „Biljana Jovanović” za 2008. godinu dodeljena je Jeleni Lengold za knjigu priča „Vašarski mađioničar”, u izdanju „Arhipelaga” iz Beograda. U saopštenju žirija kojem je predsedavao Božo Koprivica posebno je naglašena uverljivost pripovedanja i istančana psihologija u pričama Jelene Lengold. „Obazrivo i nenametljivo, a istovremeno potresno i erotski intrigantno, Jelena Lengold analizira slike iz života žene, istražuje tegobne teme starosti i smrti, iščeznuća lepote i gašenja emocija. U poetičkom ključu bliskom Biljani Jovanović, autorka pripoveda o mogućim, a pukim slučajem izbegnutim, tugama i ljubavima, o odlaganom samoubistvu, o neizlečivoj usamljenosti u okruženju bez obeležja…”, stoji dalje u saopštenju žirija.

    Kako svoje stvaralaštvo vidite u odnosu na ono što je pisala Biljana Jovanović?

    Ne želim da govorim o književnoj srodnosti pre svega zato što svaki pisac, i živ i pokojni, imaju pravo na svoju unikatnost i autentičnost. Ali, zato mogu da konstatujem srodnost u borbi za slobodu izraza i u specifičnom učešću u mirovnim akcijama. Nansen dijalog centar, organizacija u kojoj radim već deset godina i čiji sam trenutno direktor, bavi se stvarima koje bi se, skoro da sam sigurna, veoma dopale Biljani. Nansen dijalog mreža u koju spada i naš Centar je ove godine nominovana za Nobelovu nagradu za mir; to je činjenica koja u našim medijima još uvek nije bila poznata do sada, i na koju sam ponosna jednako koliko i na nagradu koja nosi ime Biljane Jovanović. I, nekako, vrlo mi je logično da se obe stvari dogode u razmaku od nekoliko dana. Sve to ima neke svoje neuhvatljive uzroke i veze.

    Kako se u Vašim delima manifestuju gradovi i kakva je veza između gradova i Vaših likova?

    Grad je neizbežan u mojim knjigama. Čitav život sam provela u gradovima, i u Beogradu, ali i u gradovima Evrope u koje me je posao odvodio. Ipak, mislim da ne spadam u one pisce kojima je grad glavni junak. Ima takvih pisaca, i ja ih veoma volim, jedan od njih je i Mihajlo Pantić, recimo. Kao i legendarni Momo Kapor. U mojim knjigama grad je više neka tiha pratnja junaku i njegovim zbivanjima. Čini mi se da je za moj književni grad, koji je Vladislava Gordić divno nazvala Lengoldlendom, tipično jedino to da bi mogao biti bilo koji grad na svetu. Valjda zato što verujem da je svuda sve isto i da je iluzija da nas na drugom mestu čeka nešto mnogo bolje ili mnogo opasnije. Sve što nosimo je u nama. Gradovi su mojim junacima samo mizanscen, ali ne i sudbina.

    Uočavate li kako se promene Beograda, u duhu grada i njegovoj spoljašnjosti, odražavaju na ljude, u odnosu na devedesete, ili čak i pre njih?

    Naravno da uočavam promene. Promene su takođe neizbežan deo života. Smešni su mi svi ovi ljudi koji se vajkaju nad promenama Beograda i pričaju kako je nekad sve bilo lepše, bolje, čistije... Ta mi priča zvuči i nadmeno i neukusno i konzervativno. Lepa je nostalgija sa merom, ali je opasna svaka nostalgija koja prerasta u rigidnost. Ja se trudim da u životu nikakve različitosti ne vrednujem kao bolje ili lošije, već jednostavno da ih prihvatim kao deo sveta. Inače bismo stalno išli naokolo i glancali sopstveni život, umesto da ga živimo.

    Pišete o „oneobičenim” ljubavima, neminovnim rastancima, usamljenosti, neutoljivoj čežnji… Da li je moguć istinski potpun, dijaloški i duhovni odnos među polovima, ili je sve samo u težnji ka tome?

    Zaista, ne znam odgovor na ovo pitanje. Ima trenutaka kada mislim da je to moguće, da postoji univerzalni jezik kojim možemo objasniti sebe drugome i upiti drugoga u sebe. A onda, opet, dođu momenti kada shvatim da je to bila iluzija i da su ljudi toliko zatvoreni svetovi da možemo dopreti samo do njihove površine i ni pedalj dalje. I ne bih ovo ograničavala samo na nerazumevanje između žena i muškaraca, mislim da to važi bilo za koja dva čoveka na svetu a, nažalost, i za bilo koja dva društva. Ipak, na nama je da stalno tragamo za tim putevima razumevanja. O tome ja pišem, o tom traganju.

    Kada pišete o teškim temama, ponekad to činite iz perspektive muškog lika. Znači li to da patnju treba „muževno” podnositi?

    Ima mnogo više teških tema o kojima sam pisala iz ženskog lika. A beg u muški lik je stvar neke spisateljske znatiželje. Ne vidim razlog zašto bih sebe kao pisca ograničavala samo na junakinje. Ipak, mislim da kod mene nema te podele šta koji pol može i treba da podnese. Duboko su emotivni i ranjivi i jedni i drugi. Ja samo pokušavam da zamislim kako je to biti neko drugi, i kako svet izgleda iz te perspektive. I začudo, nije mi to nimalo teško. Kad pišem, mogu biti bilo ko i u tome je najveća čar pisanja.

    Kako pristupate erotici, šta je za Vas intimnije u priči, nagoveštaj erotskog ili sam njegov čin?

    Najintimnije je, valjda, predavanje sebe drugome. Bez obzira na to da li je ispisano kroz ljubavni čin ili samo kroz želju. Kao piscu, meni je ta čežnja mnogo intrigantnija i zanimljivija za proučavanje, nego realizacija želje. Pa, ipak, čini mi se da sam tek načela pisanje o erotici. Treba razumeti sebe, treba prevazići stid, treba biti veoma jak da bi se o tome pisalo kako to ljubav zaslužuje. Ja se nekako nadam da ću napisati još bolje erotske priče kada jednom budem bolje razumela samu sebe.





    izvor Politika

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće priÄati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  8. #8

    Odgovor: Jelena Lengold

    PROLAZAK ANĐELA
    doušnicima, uhodama, dostavljačima...
    Anđeo putuje noću, dok sam u najdubljem snu.
    Pod njim je vazduh malen i suv.
    U dosluhu je sa vidovitim sovama.
    Zveri za njegov prolazak dugo odlažu drago kamenje.
    U njega je zaljubljeno jedno jezero i nudi mu svoje strašno biserno dno. Ali se anđeo na to i ne osvrne: samo meni nosi počinak, san i smrt,
    samo meni, tamni svoj odraz u ogledalu mirnih voda, mitološko tvrdo more prinosi mi, da uronim.
    Anđeo putuje noću, dok sam u najdubljem snu.

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće priÄati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  9. #9

    Odgovor: Jelena Lengold

    SEPTEMBAR

    Ima nešto crnje od podočnjaka moje
    N. privremeno zaposlene u Nebraski, u kineskom teatru senki. Svake večeri ona pokupi stolice sa pozornice neodgonetnuta, najlakša među
    senkama. Ima nešto trulije, mršavije od moje
    N. Septembar, zatvorena ostrva, činjenica da nas već više nedelja
    niko nije ljubio kraj vikenda u kome razgovaramo o
    infantilizmu je li to zbog naših očeva? pita N. je li to zbog naših turobnih majki? je li to strah od novorođene dece
    smežuranih lica? lako bi nam na ovo odgovorila kasirka lako i tvoja frizerka, ljubljena
    mnogo i dugo od likvidatora ali već devojka iz putujućeg cirkusa ali već naše nesrećne prijateljice ali već svi ti pesnici, dostupni u
    zoru već bi se oni zamislili nad mojom, kao nad svojom, bolešću. Moja N., iza koje ostaju odlomci, opušci, fragmenti,
    jednog popodneva u septembru otegnuto je čitala Poeziju.
    Za to vreme na igralištu muškarci su jurili za loptom
    muškarci su se znojili
    muškarci su se snažili
    oni su bili ludi za sportom
    njih se nije ticalo.

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće priÄati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  10. #10

    Odgovor: Jelena Lengold

    SLOVO O SAMOĆI
    Važno je to reći bez patetike:
    ja sam sam u beloj svetlosti
    i sam u mraku.
    Ničeg naročitog u ovom čamcu
    u ovoj sobi
    kutiji
    grobu.
    Uprkos tome, osećam se kao hiljadu mogućnih ratova
    pokatkad kao muzej
    uprkos tome oplovio sam svet
    i govorim sve akcente.
    O ljubavi znam sve što može znati usamljenik.
    Niko nikoga nije dotakao onoliko nežno
    koliko nežno ja umem dotaći sebe.
    Rusije, severi, Ekvatori,
    sve me je samo okrznulo
    drugi su ljudi nemoguća prostranstva
    nesavladive knjige.
    Gostovao sam u tuđim samoćama
    dok me ne bi izbacila plima.
    Sada sam miran kao kaktus
    i nadrealan kao bog.



    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće priÄati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  11. #11

    Odgovor: Jelena Lengold

    AMAZONSKA

    Mir je oko nas, Tezeju, i mesec – dinja, smeran međ zvezdama,
    o tebi sanja.
    Sve moje sestre već rodile su tvoju
    decu tek ja te držah na nišanu zaklonjena stenom. Na streli mojoj još samo ljuspice su stare krvi. Mir je, Tezeju, i svoju dojku preostalu kroz vazduh poturam ti.

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće priÄati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  12. #12

    Odgovor: Jelena Lengold

    devedesetih sam je slusao na 202-jci,mislim da je vodila emisiju cetvrtkom...posedujem nekoliko audio snimaka tih emisija

  13. #13

    Odgovor: Jelena Lengold




    PROZA DANAS - Jelena Lengold, Vašarski mađioničar; Arhipelag, 2008.

    Formiranje autentičnog književnog glasa najvažnija je stvar za pisca, jer se bez njega utapa u ono što svako od ljudi koji se bave pisanom reči pokušava da izbegne, u besmislene redove štamparskog otiska na papiru, u mnoštvo koje nalikuje Danteovoj pretpaklenskoj gomili. A kada se radi o spisateljicama, pred njima je zadatak dvostruko teži, s obzirom na činjenicu da se u ovdašnjoj književnosti posprdno gleda na žensko pismo.



    Ovakav stav književnog establišmenta ne treba da iznenađuje, ako se zna da se u medijima Ljiljana HabjanovićĐurovićpromoviše kao naša najveća spisateljica i prava predstavnica ovog paralelnog toka književnosti, čiji je neprocenjivi značaj prepoznat svuda u svetu. Na sreću, postoje knjige i autorke koje će svojim delanjem svaki put iznova dokazivati da je žensko pismo živa i dinamična struktura i time čitaoce primoravati da obrate pažnju na svu složenost ženskog doživljavanja i poimanja sveta, kao i na autentične umetničke mehanizme kojima se ono aktualizuje.

    Knjiga pripovedaka Jelene Lengold Vašarski mađioničar, uz Mango Ljubice Arsić, svakako je najbolja ženska knjiga koja se pojavila u protekloj godini, bez obzira na činjenicu što se u nekoliko pripovedaka kao naratori javljaju muškarci. Ovih dvanaest (žigosanih) pripovedaka tematski su povezane jer se bave životom zrelih žena i kao takve predstavljaju uvid u postljubavni život, pri čemu ne mislim da je to život bez ljubavi, većda se u njemu ova neugasiva životna energija preobražava u sasvim drugačiji kvalitet, obogaćen gorko slatkim iskustvom i ironijskim uvidima u sopstveni položaj u privatnom i društvenom.

    Čak i one, dakle, pripovetke koje pričaju pripovedači imaju za cilj da osvetle žensku stranu sveta, samo što se autorka veoma pažljivo i mudro čuvala upada u banalno i/ili patetično. Da je, na primer, u pripoveci Aurora Borealis, priču o gubitku deteta ispričala kroz žensku perspektivu, bila bi u opasnosti da sklizne u patetiku iz koje se ne bi lako iščupala, jer u ovom društvu postoji čitava tradicija povezivanja pojma žene sa gubitkom, dok balkanski dečaci, po pravilu, ne plaču. Isto tako, da se usudila da naslovnu priču zbirke ispripoveda iz ženskog ugla, morala bi da se suoči sa problemom seksualnosti, što je takođe klizavo tlo na kome opet caruje muška, dakle, nasilna logika otimanja. Ovim, naravno, ne želim da kažem da Jelena Lengold ne sme da igra na takvom negostoljubivom terenu (vidite sjajne priče o seksualnosti i senzualnosti poput Love me tender, Zugzwang ili Ofelijo, idi u manastir). Konačno, jedna od najboljih pripovedaka u knjizi, Senka, morala je da se ispriča kroz mušku vizuru upravo zato da bi ono što čini priču, dakle ono neiskazano, moglo da se odigra.

    Nastajući na fonu mopasanovsko-čehovljevko-karverovske poetike, pripovetke Jelene Lengold upravo uspevaju najviše da govore kroz cezure, kroz ono što se ne vidi i ne priča i kroz autentičnu atmosferu koju se u njima stvara. I taj pokret ka spolja, to, da slikovito kažem, napadno mahanje rukama da bi se sakrila unutrašnjost - mesto na kome se priča uistinu odigrava - baš to služi da se na tako stvorenoj pozadini jasnije uoče oni neiskazani, a naslućeni motivacijski mehanizmi koji pokreću postupke i psihologiju junaka. Ipak, i pored svoje sklonosti ka stvarnosnoj prozi, Jelena Lengold ume da se poigra s književnim tekstovima. Duhovita konverzacija sa tekstom Mihajla Pantića nije tek omažprijatelju, većpre svega polemički intonirano tumačenje koje za rezultat ima ozbiljno postavljanje pitanja o rodnoj ravnopravnosti i položaju žene u popularnoj i visokoj kulturi.

    Najlepša priča čitave zbirke, po mom mišljenju, jeste Love me tender, u kojoj se kroz suludu mešavinu životnih energija čita priča o veri, nadi i samozavaravanju. I za sve one koji misle da je bilo koji lik u ovoj priči naivan, imam savet da je pročitaju ponovo. Ovo, naravno, važi i za ostalih jedanaest pripovedaka.
    Vladimir Arsenić, Danas

    izvor



    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće priÄati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

  14. #14

    Odgovor: Jelena Lengold

    Onima koje voli kapelmajstor uvek kuva
    jelo sa mrtvačkim začinom


    Bosiljak i tamjan
    Draga, ne gledaj me tako zastrašeno
    Biber, mirođija, mošus
    Tako dobro, tako gipko barataš nožem
    Agavin prah, zatim prevuci sečivo po nadlaktici
    I samo dve-tri kapi draga, najbolja je jutarnja krv
    Zaklaćemo i zeca, nevinog, belog i glupog
    Zaklaćemo i srnu, zatvoriti njene dosadne dobre oči
    Crna rabota draga, ti ćeš igrati po vatri oko lonca
    Poskakivaće ti grudi
    Ljute paprike i repovi pustinjskih škorpija
    Ja ču dobiti kopita i razjareni sluh
    Tako dobro barataš iglama, tako sigurno
    Strelama koje ne promašuju
    Skuvaću ti sazvežđe koja sam noćas ulovio na nebu
    Rastopićemo sve te zvezde u ljutom sirćetu
    I više nas neće plašiti daljine
    Svetlosne godine isparavaće se u našem ručku.

  15. #15

    Odgovor: Jelena Lengold

    Metamorfoze

    O sebi govorim
    koja sam prvo bila samo kljun
    a pogledajte
    šta mi sve treba da sad preživim.
    O sebi, naravno, govorim
    jer sam u sopstveno grlo poprečno stala
    ko nekad davno u majci
    a ako je njoj verovati
    to boli, od toga se i umire.
    Sa bezbrojnim pridevima, sa rastinjem
    valja se moje ime uvećano za preobražaj,
    ta stvar se može i ovako sročiti:
    treba pronaći tvorca
    pa kad me ni on ne prepozna
    jednostavno - skočiti.

    Uskoro ni o meni ni o tebi niko neće priÄati niti znati,neki drugi ljudi živet će ovde...mi nećemo nikome nedostajati

Strana 1 od 2 12 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Jelena Jankovic vs Ana ivanovic sta mislite?
    Autor BLue stAR u forumu Sportska centrala
    Odgovora: 13
    Poslednja poruka: 22.03.2012, 15:41
  2. Jelena Karleuša se kandiduje na izborima
    Autor Necromancer u forumu Spomenar
    Odgovora: 10
    Poslednja poruka: 24.08.2011, 09:58
  3. Jelena Jankovic
    Autor irnik u forumu Sportska centrala
    Odgovora: 22
    Poslednja poruka: 26.06.2011, 18:48

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •