Alkoholizam u porodici - Strana 6
Strana 6 od 6 PrvaPrva ... 456
Prikaz rezultata 76 do 79 od ukupno 79
  1. #76

    Odgovor: Alkoholizam u porodici

    stvara velike probleme koje se odnosu prvenstveno na okolinu,tj. svoje bliznje kojima se tegobe i patnje nanose,treba ih razumeti i pomoci,savetima,lepim recima,podrsci...,tesko je ali se moze postici rezultat

  2. #77

    Odgovor: Alkoholizam u porodici

    Citat Panta Ray kaže: Pogledaj poruku
    Alkohol je veliko zlo i treba ga izbegavati. A kad se pojavi u porodici, bilo da se radi o ocu ili majci, puno stradaju deca. Deca treba da rastu okružena roditeljskom ljubavlju i to je jedini put da postanu valjani ljudi, koji će sutra stvoriti novu zdravu zajednicu (porodicu).

    Postavlja se pitanje da li je deci bolje da nemaju oca ili da imaju oca alkoholičara. Ja mislim ovo prvo, a vi?
    ja mislim posto mi je majka alkoholicar da je bolje da je nemam nego da je tu i da mi unistava zivot.... u potpunosti se slazem sa tobom...

  3. #78

    03 Odgovor: Alkoholizam u porodici

    Citat skrozzz ocajna kaže: Pogledaj poruku
    @_baba_
    hvala baba ja joj uvek pomazem ali bas u svemu, uzasno se trudim njoj dune da joj donesem cigare u drugi kraj grada ja odem, nije mi problem, ali ona mene ne vidi gleda valjda samu sebe ne znam...al stvarno sve uradim sto ona hoce, i mislim da iz straha ili iz cega vec jednostavno ne mogu da dreknem na nju jer je mnooooooooogooo gadna kad se napije......i ja zivim s tim vec 17 god e baba,baba, poz te i kazi mi nesto o svojoj situaciji utesi me..



    vrsac14 svi su mu rekli da ti se obratim jer izgleda da imamo slican problem, ja imam sa kevom, ovo da pije svakodnevno na neki nacin jeste tacno da ne moze da zivi bez toga...samo sebi to ne priznaju, pazi ona je bila na lecenju i opet pocela ali je pricala 'ja to mogu da kontrolisem ja pijem iz dosade ....bla bla bla onda kad je pocela od skoro da pije dnevno 2l vina ja sam joj rekla da ima mene da se ne truje tako, bla bla i ona meni kaze znam moram da pocnem da se skidam,,,, e sad zasto toliko lazu sami sebe? gde je tu logika? '
    Sigurno da je neophodno lečenje TU MORA DA IMA ŠIRU PODRŠKU PORODICE I OKOLINE.Ali pre svega jaku volju za lečenjem.Uloga pacijenta u lečenju od alkoholizma je značajnija nego kod drugih bolesti. Uloga pacijenta u lečenju mora da bude aktivna: alkohol njemu smeta, on je odlučio da se leči, on bira između dve mogućnosti: da bude alkoholičar ili da ne pije.


    Evo nekih primera-zabluda ka tom putu.
    Neke zablude i činjenice o lečenju

    Neke zablude o lečenju:
    1. Često poznanici i prijatelji pacijenta, komentarišu njegovu odluku na sledeći način: Pogrešio si! Nisi dotle doterao! Znaš li da od onih lekova može da se poludi? Posle te strpaju u Kovin, Vršac... Što sam nisi ostavio?
    2. Mnogi pacijenti dolaze na lečenje uplašeni, očekujući podsmeh, prezir, grdnju, vređanje, ponižavanje. Strah je ponekad vrlo intenzivan. Od dobronamernih i obaveštenih kafanskih prijatelja su upozoreni da sem neprijatnosti od terapeuta treba da očekuju i nezgode od drugih pacijenata.
    3. Pasivan stav alkoholičara i njegovo mišljenje o lečenju ogleda se u sledećoj rečenici pri prijemu i prvom razgovoru: Odlučio sam, došao, a Vi sad radite šta znate! Lečite me! 4. Najraširenija zabluda je pogrešno verovanje da se pacijent lečenjem osposobljava za umereno pijenje. Pretpostavlja se da lečenje potpuno oporavi organizam, očisti ga i da se stvara sposobnost kontroliranog pijenja.
    5. U alkoholna pića mnogi ne ubrajaju pivo. Ne samo da dolaze na lečenje sa takvim ubeđenjem, nego i ostaju sa njim uprkos svih informacija koje im se pružaju.
    6. Lečenje mnogi ne smatraju dugim procesom, već očekuju čudo.
    7. Pogrešno je mišljenje da alkoholičar tokom trajanja bolesti nauči sve o alkoholizmu, pa ne treba više ništa o njemu učiti.

    Istine su drugačije:1. Od lekova koji se primenjuju u lečenju alkoholičara ne nastaje ludilo. Alkoholizam, koji uzrokuje brojne komplikacije, može da izazove mnoge poremećaje duševnog zdravlja. Svi lekovi koje pacijent uzima po savetu lekara, služe isključivo u cilju oporavljanja, smirenja, popravljanja sna i apetita, otklanjanje drhtanja ruku i povraćanja.
    2. Kada primaju pacijenta, terapeuti se trude da ga razumeju što bolje, da ga medicinski ispitaju što detaljnije (laboratorijske analize krvi, mokraće, snimanje srca, itd.), i primene takvo lečenje, koje će mu biti najkorisnije. Svi drugi pacijenti su u sličnoj situaciji i nikakve nepristojnosti od njih ne treba očekivati. 3. Uloga pacijenta u lečenju od alkoholizma je značajnija nego kod drugih bolesti. Uloga pacijenta u lečenju mora da bude aktivna: alkohol njemu smeta, on je odlučio da se leči, on bira između dve mogućnosti:a) da bude alkoholičar ili
    b) da ne pije.
    Zato proces lečenja smatramo saradnjom. Bolesnik i terapeut zajedno rade na tome, zajedno rešavaju problem pijenja, ali rešavaju njegov (pacijentov) problem. Neophodno je uzajamno poverenje, poštovanje, trud. Nijedan terapeut nije više biće, nije ni učitelj, ni roditelj, ni starešina. On je stručnjak, a zajednički cilj – da pacijentu bude bolje, može da ostvari samo ako se i pacijent trudi.
    4. Nijedan alkoholičar ne može da pije umereno posle lečenja. Ili nastavlja da pije kao i ranije, čak i više, i to ne zato što se lečio, nego zato što je stariji, što piće manje podnosi, što mu se bolest pogoršava vremenom; ili postaje doživotni apstinent.
    5. Pivo je alkoholno piće. Postoje alkoholičari koji piju isključivo pivo.
    6. Lečenje traje najmanje 2 godine.
    7. Istina je da bolesnik tokom pijenja stiče neka znanja, ali ona su od male koristi za uspešno lečenje. On ima pogrešnu sliku o alkoholizmu i o njemu zna uglavnom ono što ne bi trebao znati. Kod svake bolesti bolesnika treba upoznati s njenim osnovnim karakteristikama. Tako se tokom lečenja alkoholičari upoznavaju sa glavnim karakteristikama ove bolesti. Edukacijom treba obuhvatiti i članove porodice. Učenjem se stiču sledeća znanja: šta je alkoholizam, posledice alkoholizma, promene ponašanja alkoholičara, lečenje alkoholizma, klub lečenih alkoholičara i samopomoć i uzajamna pomoć alkoholičara.
    Zablude o nekorisnosti lekova u lečenju od alkoholizma

    Postoji mišljenje da lekovi ne pomažu, da su mnogi uzimali te lekove, primali injekcije, pa su opet propili.
    Tačno je da ne postoji lek čije je dejstvo takvo da se može postići brzo izlečenje bolesnika u odvikavanju od alkohola. Postoji lek koji može mnogo da pomogne.
    Nijedna bolest ne može biti izlečena, ako se lek ne uzima onako kako to lekar preporučuje.
    Alkoholičar koji se leči je dužan da se strogo pridržava uputstva koje je dobio od lekara. Ne može se izlečiti bez učešća samog bolesnika.
    Svaki prekid u lečenju može imati velike posledice.
    Ponovo uzimanje alkohola (posle lečenja) dovodi do još izraženije slike alkoholizma, nastajanje većih i dužih duševnih izmena nego što su bile pre lečenja.
    Poruku je izmenio vrsac14, 25.10.2009 u 22:14
    Nikad ne raspravljajte s budalom, ljudi možda neće primjetiti razliku.

  4. #79

    03 Odgovor: Alkoholizam u porodici

    Lečenje od alkoholizma, kao i od mnogih drugih bolesti, može se sprovoditi ambulantno dispanzerskim putem, ili stacionarno- ležanjem u bolnici.
    Koji će način biti primenjen, zavisi od više faktora.
    Jedan od najvažnijih faktora jeste stepen u kom su nastupile telesne i duševne posledice koje alkoholizam obično sobom donosi. Razume se da što je više komplikacija i što su one teže, to je bolničko lečenje potrebnije, pa čak možda i neophodno. Alkoholičari koji tih komplikacija nemaju ili ih imaju samo u manjoj meri, mogu se lečiti i ambulantno dispanzerski.
    Treba priznati da i neki drugi faktori, sem ovih čisto medicinskih, utiču na donošenje odluke o načinu lečenja.
    I rodbina alkoholičara a i oni sami mahom imaju više poverenja u stacionarno lečenje, mada to nije sasvim opravdano. Nekako se smatra da bolnički zidovi daju neku garanciju protiv svakodnevnih iskušenja koja pruža redovni život i da nadzor lekara i medicinskog osoblja ne može biti ničim zamenjen. Tu ima i nešto istine, mada brojke ubedljivo govore protiv apsolutiziranja ovakvog stava, jer su se hiljade i hiljade alkoholičara uspešno izlečile od alkoholizma, a da nisu ni videli bolnicu.
    Nije nikakva tajna, štaviše, to treba i naglasiti, da je glavno oružje za pobedu protiv bolesti i glavna garancija za uspeh u lečenju volja pacijenta da se oslobodi od alkoholizma, njegova saradnja sa terapeutima i doslednost i disciplinovanost u održavanju postignutog uspeha.
    Ponekad lekari imaju zahteve specifične vrste koje moramo ovde posebno razmotriti i objasniti.
    Naime, rodbina vrlo često vrši pritisak na lekara da pristane da u bolnicu primi alkoholičara koga bi oni silom ili na prevaru doveli, po pravilu, razume se, iskoristivši njegovo stanje pijanstva, ...pa ga vi onda zadržite u bolnici i nikako ga nemojte puštati više napolje sve dok se ne izleči...!
    Međutim, ljudi zaboravljaju da niko ne može biti lišen slobode bez sudske odluke. Prema tome, lekar bi mogao krivično da odgovara ako bi na tako nešto pristao. No nezavisno od krivičnopravnog i građanskopravnog aspekta ovakvih zahteva, oni i sa čisto medicinske i praktične strane ne dolaze u obzir.
    U svakom slučaju, lekari u bolnici bi pijanog čoveka možda i mogli da tretiraju kao društveno obolelu ili drukčije rečeno privremeno duševno poremećenu osobu, no ako bi se on sutradan, rastreznivši se, suprotstavio lekarima i odbio svaku pomisao na lečenje ili dalji boravak u bolnici, lekarima ne bi preostalo ništa drugo nego da ga puste kući.
    Razume se, druga je stvar ako alkoholičar, sem samog alkoholizma, boluje i od neke duševne bolesti koja komplikuje alkoholizam (delirium tremens, alkoholna halucinoza, alkoholna paranoja i drugo), jer tada postoje dovoljne zakonske osnove za prisilno zadržavanje u bolnici.
    Svakako da je najbolje kada alkoholičar prilikom javljanja na lečenje nije alkoholisan. To je uslov koji se može i mora postaviti netoksikomanskim alkoholičarima, ali sa toksikomanima je znatno teže, jer oni, čim ne naliju ili ne doliju svoju dozu alkohola, odmah dospevaju u subjektivno i objektivno neugodno stanje koje medicinski zovemo apstinencijalni sindrom.
    U dispanzerskim uslovima primenjuje se medicinska terapija: pacijentu se daju lekovi za smirenje, detoksikacija: intravenozne injekcije glukoze sa vitaminima, i peroralni vitamini i minerali.

    U bolničkim uslovima se pored ovih metoda primenjuje princip terapijske zajednice, okupaciona terapija, radna terapija i rekreativne metode.
    Kad pacijent uspostavi apstinenciju, uzima Tetidis ili se implantira Esperal.
    Pored medikamentozne terapije primenjuju se i psihoterapijske metode: individualna, grupna i porodična psihoterapija.
    Završna faza lečenja je rehabilitacija i resocijalizacija koja se odvija u Klubu lečenih alkoholičara.
    <<Lečenje alkoholizma
    Prvi kontakt sa terapeutom>>


    Prvi kontakt sa terapeutom

    Prilikom dolaska na lečenje alkoholičari ne mogu da zamisle budući život bez alkohola. Misle da će lečenje trajati kratko i da će posle toga piti kao i pre, ili će piti kontrolisano. Lečenje služi da bi se sistem u kome žive vratio u ravnotežu, da bi se izvukli iz gužve u koju su se uvalili pijenjem.
    Alkoholičar dolazi sa nagomilanim problemima, čije rešenje zahteva odmah. Pri tom primenjuje dve suprotne tehnike. Ili potpuno prepušta svoju sudbinu u ruke drugih, ili zahteva da mu se problemi odmah reše. U oba slučaja od sebe ne očekuje ništa. U početku je spreman samo da dobije, da traži, da uzme. On ne prihvata sopstvenu odgovornost u lečenju.
    Istovremeno počinje i proces konfrontacije pacijenta sa sopstvenim alkoholizmom. Konfrontacija podrazumeva otklanjanje ili razbijanje odbrane pacijenta, posebno poricanje, racionalizaciju i projekciju, sagledavanje štete koju alkoholizam nanosi pacijentu i članovima njegove porodice, i naročito, usmeravanje pacijenta na preuzimanje odgovornosti za sopstveno ponašanje kroz prihvatanje lečenja.
    Pritisak za lečenje i konfrontacija služe da mu se ukaže da je na putu prema dnu. Istovremeno se pokazuju i povoljne perspektive koje proizlaze iz lečenja, kao kontrast alkoholičarskom propadanju.
    Mnogi pacijenti dolaze na lečenje u stanju većeg ili manjeg pijanstva. Nerealno je u takvom stanju od njih očekivati sagledavanje situacije. Zbog toga se zahteva da alkoholičar dođe trezan.
    Samo ono lečenje, koje pacijent prihvati, može da deluje. Prvi razgovor terapeuta sa pacijentom može u velikoj meri da utiče na pacijentovo prihvatanje lečenja.

    Uloga porodice u rehabilitaciji

    Uloga porodice u rehabilitaciji lečenog alkoholičara je veoma značajna, čak odlučujuća.
    Na početku lečenja je važno da članovi porodice bolesniku pruže podršku, pokažu svoju ljubav i ukažu na to da žele da on ponovo postane član porodice. Moraju primetiti ako dođe do krize i da mu maksimalno pomognu u njenom prevazilaženju. Tu je od izuzetne važnosti edukacija saradnika.
    Najvažnije je redovno ići na terapiju kod neuropsihijatra, a zatim u klub. Potrebno je vreme da bi se stekla navika redovnog odlaženja na kontrole i u klub. Saradnik mora tako da isplanira svoje slobodno vreme i svoje obaveze, da uvek bude slobodan u to vreme. Ako se jednom izostane sa kontrole, sledeći put je već teže otići. A kad se neredovno ide, brzo dolazi do recidiva. Pored navike redovnog odlaženja u klub, potrebno je i uključiti se u njegov rad. Aktiviranje u životu kluba rezultira promenom ličnosti na bolje, početkom društvenog života.
    Sa prelaskom na lečenje, izostaju prijatelji po čaši, a oni drugi prijatelji su već ranije izostali, zato porodica ostaje izolovana. Prvi korak je izgraditi novi odnos prema rođacima, susedima i prijateljima. Trebamo kazati da je on/ona lečeni alkoholičar i da se sve od sada menja. Više ne držimo alkohol u kući i zbog toga goste poslužujemo sa kafom i sokom. Mnogima se to neće svideti, jer su imali više koristi dok je on/ona pio/pila. Možda će probati i da sprečavaju napredovanje u lečenju. Bez obzira na teškoće, cela porodica treba da ide u zacrtanom smeru. Članovi porodice treba da pruže podršku jedni drugima.
    U isto vreme potrebno je početi konverzaciju i kod kuće, u porodici. Može se početi razgovorom o nevažnim stvarima, kasnije o klubu i klupskim problemima, zatim malo po malo preći na ličnije stvari. Tu je mnogo važno da porodica bude dovoljno strpljiva i ne očekuje rezultate preko noći. Treba apstinentu ukazati na to da ima ženu/muža i decu i da je krajnje vreme da preuzme svoje obaveze, jednu po jednu. Treba mu ukazati da je vreme da doprinese finansijskoj stabilnosti, da zarađen novac uloži u napredak porodice. Na taj način počinje da brine o sebi i o porodici, a zbog nekih izdataka mora da se posavetuje sa ostalim članovima porodice.
    Mora da preuzme i svoju ulogu oca/majke u vaspitanju svoje dece. To je naročito važno ako su deca ušla u pubertet ili adolescenciju. Zbog dugogodišnje navike da se deca, kad imaju neki problem, obraćaju majci/ocu, oni to i dalje čine, bez obzira što otac/majka više ne pije. Tu je zatim i bojaznost. Deca se boje da priđu ocu/majci zbog mogućeg odbijanja ili nerazumevanja. Majka/otac treba da odluči koje će probleme sama/sam rešavati, a sa kojim problemima će decu poslati kod oca/majke, na rešavanje. Tako će, vremenom, ona i sama početi da mu/joj se obraćaju sa svojim problemima. A to je jako važno, kako za decu, tako i za apstinenta. Neće se više osećati kao stranac, nego će da uživa u ukazanom poverenju i u poštovanju.
    Rešavanje porodičnih problema zahteva smiren zajednički rad uz puno obostrano razumevanje. To sve počinje razgovorom, otvaranjem sebe prema porodici, skidanjem ljušture u kojoj su se članovi porodice nalazili godinama.
    Čitava porodica mora menjati svoje ponašanje prema alkoholičaru, kao i alkoholičar prema članovima svoje porodice.

    Pošto znamo da u kući ima mnogo stvari za koje je potrebno zasukati rukave, a znamo da je samo jedno od supružika obavljalo poslove kod kuće, vreme je da apstinentu ukažemo na to, da je potrebno da i sam/sama nešto od kućnih poslova preuzme i uradi. Dobro će mu doći, da za promenu oseti odgovornost i lepotu plodova svog rada. Na taj način će deo svog slobodnog vremena utrošiti na korisne stvari.
    Sa prestankom pijenja apstinentu ostaje mnogo slobodnog vremena, koje ne zna kako da iskoristi. Tu mu porodica može mnogo pomoći. Apstinent može da se angažuje više oko dece, da sa porodicom ode u šetnju, da čita, da gleda televiziju, da se bavi raznim hobijima, da pomaže drugima, itd.
    Na ovaj način, uključujući se u život i rad kluba, apstinent menja svoje navike, u svakom pogledu se menja na bolje. A u isto vreme i članovi porodice se menjaju i počinju da se drugačije ponašaju. Tek sada možemo govoriti o ozdravljenju porodice, kao celine. Ali, da bi se sve to postiglo, potrebno je mnogo strpljenja, ljubavi, truda i vremena.
    I, ne zaboravimo, da je najvažnije da se svi članovi porodice dobro i sigurno osećaju u svom domu.
    Klikni na Link za vise informacija

    ALKOHOL, ALKOHOLIZAM, ALKOHOLIČAR
    Poruku je izmenio little fairy, 26.10.2009 u 19:22 Razlog: dvaput isti link
    Nikad ne raspravljajte s budalom, ljudi možda neće primjetiti razliku.

Strana 6 od 6 PrvaPrva ... 456

Slične teme

  1. Ko je u Vašoj porodici "glava" kuće?
    Autor makilli u forumu Porodica
    Odgovora: 52
    Poslednja poruka: 18.08.2017, 21:28
  2. Nasilje u porodici
    Autor Mish u forumu Porodica
    Odgovora: 30
    Poslednja poruka: 08.08.2012, 00:58
  3. Olakšice za treće i četvrto dete u porodici
    Autor Mish u forumu Spomenar
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 22.02.2010, 19:49

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •