Sad se stvarno preslišavam.. gde sam tu ja? Ima li me uopšte među ujedenima i među ujedačima..
za dušu?!
Nema.
Ujedali me doduše jesu.. za nogu, za ruku, ondak za mozak, za srce, za želudac.. za većinu unutrašnjih organa..
ali, kad sve saberem.. ipak nekako najviše za ud-
ove
Ne, stvarno me nisu ujedali za dušu.. mada su neki čini mi se probali. Nisu je našli, jer nisu znali tajnu... sirotani
- Kako diše (miriše) i funkcioniše moja umetnička, miroljubiva i nežna duša.. slovenska.
Nije dostupna, uvek je negde "daleko".. leprša, luta, crta, mašta, radi, šeta, sedi.. i svoja posla gledi.
ALI
ako neko pokuša, ili me stvarno ujede
po otisku zuba ću ga tražiti.. i naći,
i onda može da računa s'tim, da će mu kroz zube moja šaka u usta ući i da će mu kroz iste pola utrobe izvući..
i ako je baš strvina, usput mu otkinuti i neki komad mesa.
Kakvo ujedanje.. grickanje, glockanje.. i jezikom palacanje. Naravno da to ne radim. Nemam ja za to vremena... ni potrebe.
A ni živaca.