Upravo gledam u dva priveska koja nosim oko vrata, i razmišljam kako oni imaju jedan poseban značaj, po jedno divno podsećanje na ljude i događaje koji me čine ili su me činili onim što jesam.
Jedno je, oni koji me znaju će se nasmejati, krst. Kršten sam, a kuma beše jedna divna gospođa po imenu Evangelia (Ευαγγελία). Neko je u temi pomenuo osobu koja zrači toplinom i saosećanjem, dobrotom. To je ona. Svetionik.
Drugo je malo dublje i tužnije. Nosim privezak sa početnim slovom mog imena. Isti onakav kakav je moj otac nosio ceo život i jedino što je posle njega ostalo... a ni to nije sačuvano. Ono je sećanje, ono je opomena. To je drugi svetionik.
Imate li vi svoje svetionike? Tu mislim pre svega na predmete koji predstavljaju uspomene na drage osobe ili značajne događaje iz života za koje ste posebno emotivno vezani. U kom obliku se nalaze i šta vam znače? Nosite li ih, ili ih ljubomorno čuvate na nekom specijalnom kutku vašeg univezuma?