"Ne idem naokolo tražeći radost. Takođe ne idem naokolo tražeći melanholiju. Nemam program. Nisam na arheološkoj ekspediciji.
-------
Pesimist je onaj ko čeka kišu. Ali ja sam već pokvašen do kože.
-------
Oduvek sam bio vani. Moja me majka običavala ostavljati vani na snegu, zimi u Montrealu. Običavala bi me odenuti vrlo toplo i onda me samo ostaviti vani.
Nikad nisam mogao ući unutra, a te su montrealske zime bile gadne.
-------
Običavali su reći da bi se s mojim albumima trebali deliti žileti.
-------
Osećam se teskobno dobrim delom vremena. Ne znam je li moja teskobnost intenzivnija nego kod drugih, mislim da nije.
Ali, postoji takođe zbrka između depresije i ozbiljnosti. Slučaj je da ja volim modus ozbiljnosti. Smiruje me i opušta biti ozbiljnim.
-------
Postoji mjesto za moju vrstu glazbe, premda ona nikad ne može biti mainstream. To je utočište za mene i za ljude koji je mogu tako koristiti. Tako je ja koristim, kao utočište.
-------
Rekao bih da pišem pesme za ljude koji se nalaze u nesrećama u kojima se ja nalazim. Mislim da je to velik broj ljudi. Okvirno ih možemo zvati ljudima slomljenog srca."
Odlomci iz knjige Leonard Cohen In His Own Words