Bela Hamvaš (Béla Hamvas) - Strana 4
Strana 4 od 5 PrvaPrva ... 2345 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 46 do 60 od ukupno 70
  1. #46

    Odgovor: Bela Hamvaš (Bla Hamvas)

    Poezija je čulna pojava nevidljivog i večnog u jednom trenutku.Vidljivo:načinjeno od nevidljivog;vreme:načinjeno od bezvremenog,trenutak:načinjen od večnog;čulna pojava:načinjena od nepoznatog.Poezija ne govori o svetu i ne znači svet,ne-poezija je sačinjena od sveta:nevidljiva je i večna:vidljiva u trenutku.Ali nikada se ne zaustavlja.Transcendencija je beskrajna,ili još bolje:zamah smrti,koji nikada nigde ne stiže,uvek samo zamah,dalje,uvek dalje.

  2. #47

    Odgovor: Bela Hamvaš (Bla Hamvas)

    Titan je verovao da je sreća kod sirene,sirena je verovala da je kod titana.I od tada svaki titan i sirena veruju do dana današnjeg da je sreća kod drugoga.I zaboravili su šta su hteli,zaboravili su beskovečnost.Svoje magije su usmerili jedno prema drugome,jedno drugo su osvajali i zavodili,i rade to od tada,i rade i danas.Bacili su se jedno na drugo,međusobno se smatraju plenom,i oboje veruju da mu ono drugo donosi sreću.A bogovi su se samo smeškali.Eto ih,grizu se i kidaju i osvajaju i čaraju i mrcvare jedno drugo-a na ostalo su zaboravili.

  3. #48

    Odgovor: Bela Hamvaš (Bla Hamvas)

    ESKVILINSKA VENERA

    6

    Da muškarci samo oplođuju, žene samo rađaju, ali ljude stvara umetnost, činjenica je koju ne treba dokazivati. Samo treba pogledati današnjeg muškarca i ženu, svi su isti: filmske zvezde. Behu vremena kada su svi hteli da liče na junake brutalne romantike, zatim je usledilo razdoblje velikog „intelektualizma“, a danas su u modi filmski junaci. Oni su primer. Model. Umetnost stvara suštinu ljudskog oblika, umetnost je onaj čarobni napitak koji neutralno biće preobražava u čoveka, biće koje nije ni životinja, niti nešto drugo. Ovaj čarobni napitak ne daje sadržaj, nego suštinu: delovanje primera uvek je najdelotvornija fizička stvarnost. Ako je neki grad pun kržljavih skulptura, one čarolijom pretvaraju u stvarnost deformisanje građana. Ovo delovanje je tako krupno da izaziva i svoju suprotnost ako laže – verovatno da je u doba izduženih gotskih skulptura zato bilo tako mnogo trbušatih ljudi, iako su oba tipa nakaradna. Film je stvorio novi tip čoveka: na svim licima se vidi osmeh zvezda; ovaj smešak preobražava mišiće, menja lice i ono što je iza lica; filmski pogled, filmski hod, filmski gest, filmsko zavođenje, uzdah filmske zvezde, tuga zvezde, suze zvezde. Izgleda da je to ono što je današnji čovek zaslužio.
    Nikada ne može biti sporno da su grčke skulpture živele: njih nije kopirala umetnost, ljudi su im se prilagođavali. Bile su tamo u onim trenucima kada se čovek otvorio i bio spreman da prihvati večne suštine sveta. A suštine su zaposele čoveka u obličju skulptura. Venera je suština lepote – zavodljiva žena. Ova suština je oplodila zemlju pod svetlošću bleska zagrljaja. Umetnost je prva faza stvaranja: stvarna pojava boga. Što se čovek menja pod čarobnim dejstvom umetnosti znači da postaje bog. Samo je jedna božanska suština skulpture Venere; činjenica da je ona oblikovala žene prema svojoj slici. Bilo je mnogo Venera ljudskog obličja, mnogo žena od živog mesa koje je skulptura, svojim užasnim božanskim pritiskom, prisilila da liče na nju.

    „...denn da ist keine Stelle
    die dich nicht sieht. Du musst dein Leben andern“
    („...jer tu nema mesta
    koje te ne gleda. Moraš život da promeniš“)
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  4. #49

    Odgovor: Bela Hamvaš (Bla Hamvas)

    Filozofija vrednuje stvari,ideje i kuje od njih pogled na svet,književnost,stvara individue i tipove,trudi se da ih pretvori u junake besmrtnih književnih dela.

  5. #50

    Odgovor: Bela Hamvaš (Bla Hamvas)

    ESKVILINSKA VENERA

    7.

    U inspiraciji eskvilinske Venere nema ničeg nerazumljivog. Skulptura je bez mistike. Potpuni nedostatak nadljudskog: ono što je na njoj sve je ljudsko, samo s božanskom čistotom i intezitetom. U čemu je ova inspiracija? Najviši oblik inteligencije: inteligencija tela. Mudrost hoda, kako se noga snalazi na tlu, kako je uvek spremna na nešto novo, novo što hoće da okuša. Bogatstvo oblika, mnogosmernost žudnje za životom koja se u njoj latentno nalazi. Jedrina, pouzdanost i solidnost. Igra tetiva, lakoća igre. Nagib bedra, genijalnost nagiba. Mnoštvo mišića, kostiju, živaca, tetiva, nešto što izvire iz najdubljeg razumevanja materije i pokreta: inteligencija rešavanja najvećih teškoća: inteligentno telo je savršena odgonetka jedinog ozbiljnog ljudskog zadatka. Kako podiže ruku, ta unutarnja prisnost međusobnog odnosa udova: ništa nije karakterističnije za inteligenciju tela od pokreta kojim ruka dodiruje sosptveno telo. Intimnost je nepristrasna dubina, prisnost žene prema sebi samoj, poverljiva saživljenost sa sopstvenim telom. Ne stid, - stid je uvek uznemirenost i nije grčki. Tako gladak dodir sebe kako se glatko i čisto umivaju mačke ili bišću ptice. Inteligencija udova pripada telu, inteligencija tela – životu: njegova neprestana žudnja za uživanjem, njegova budnost. Ljubavna inteligencija. Zagrljaj i umeće da se u predanosti lako poništava, da se pohrli, prelije, potpuno predavanje celovitosti. Svaki interes s najdubljom nezainteresovanošću, - korist sa savršenom beskorisnošću, - samoživost s potpunom predanošću svoga ja, - život s potpunom propašću u životu.
    Lice. Eskvilinska Venera ima grčki nos. O grčkom nosu Kasner veli: “Šta znači nedostatak ugla između čela i nosa grčkih bogova i heroja?...duh i duša, spiritualno i animalno je bitno, savršeno jedinstvo htenja i veštine, to da ovde nije reč o ličnosti o Ja, o individualnosti i njihovom posrednom isticanju, nije reč o odražavanju i vraćanju u sebe, nego o čistom biću, o neminovnoj sili, o nadličnom, koji su s njima rođeni, a proističu, i treba da proističu, neposredno iz jedinstva, iz misli o jedinstvu sveta.“
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  6. #51

    Odgovor: Bela Hamvaš (Bla Hamvas)

    ESKVILINSKA VENERA

    8.

    Umetničko delo je uvek celokupan svet. Zajedno sa otvorenošću i zatvorenošću sveta. Voringer veli: „Grčka plastika, ne u doslovnom, nego u prenesenom smislu, odnosno celokupno grčko mišljenje, osećanje, opažanje uvek se odnosi na jezgrovitu, čistu, određenu konkretnost, ćvrsto je i zatvoreno supstancijalno biće.“ Zacelo nije u pravu: Grk zato izgleda zatvoren jer ono što kaže jeste suština. Ali ta je suština otvorena na sve strane. Na svakoj grčkoj skulpturi nalazi se znak otvorenosti: svaka grčka skulptura ima filozofiju.
    Eskvilinska Venera je filozofija šetnje pored mora. Čovek šeta, osamljen, ili in Zweisamkeit (osamljen udvoje), kako bi rekao Gete, svejedno: na obali mora čovek je uvek sam. Porazno zuri u bezgraničnu površinu oslobođenog prostora, premišljajući o samoj bespomoćnosti zurenja i o prožimajućoj smirenosti potpuno upijenog ljudskog Ja u tom prostoru. Misao, mišljena misao, piše Džojs. U filozofiji čovek ne misli, nego je zaokupljen nečim što je više od čoveka. Ne brigom, socijalizmom, statističkim tabelama, krizom vlade, uzrujanošću i mrcvarenjem sebe, nije zaokupljen prizemnim gnušanjem i bučnim nezadovoljstvom. Šetnja pored mora na granici čvrstog tla i velike vode, na granici smirenosti i akcije, između pouzdanosti i nepouzdanosti, na liniji koja razlučuje materiju od pokreta, kao krutost koja se delom ne može oživeti, a delom je nezaustavljivi večiti pokret, - i ovo je, i ono, obadvoje, čoveka istovremeno misli kopno i voda, vetar i kamen, čelo i oblak. Tako će sve biti naročito važno: jedan samozaboravni pokret vetra koji, čini se, zatreperi lišćem, ritmično podizanje i spuštanje mora, koje „diše“, kako kaže Sofokle, zundaranje neke muve, maleni pramen od oblaka na dnu vidika, prazna školjka, oblutak, blesak zrake o naslagu soli na steni, - sve se to našlo blizu i postalo duboko značajno, tako novo, čisto i tegotno, kao da je odjednom ispalo da je sve to od zlata i čovek vlasnik ovog neizmernog blaga. Bela usijana svetlost blistavog sunca, slana para, masline, čempresi, lovori, blagi miris borova, somotni dodir vrelog i vlažnog vazduha, i jedna nečujna i razrešena harmonija: svako čulo dobija ono što najviše voli i sito se napija u svoj svojoj celovitosti. Zanos, pa ipak nije. Šetač pevuši i luta. Potom zaboravlja da pevuši i da luta. Šta radi? – postoji. Prestao je biti. Upio je u se more, bele stene, miris, mlaki talas vazduha i pošto ih je upio, izgubio se u njima, - upijen je. Sebe je podelio između onih koji su ga darivali. Odjednom je postao gospodar neizmernog bogatstva, - sve svoje je pogubio. Mogao bi sada o svemu da misli, ali ne misli ništa. Svet promišlja njega. Nema drugog posla, sem da postoji i potpuno je zasićen lakoćom ovoga neostvarljivog zadatka. Filozofija šetnje pored mora je najteže znanje sveta: tako što je najlakše: ne činiti ništa, da bi se time učinilo sve što je bitno.

    1934.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  7. #52

    Odgovor: Bela Hamvaš (Bla Hamvas)

    Da li neko od vas moze da mi kaze gde da nadjem knjigu Patam od Bele Hamvasa,ili ako neko od vas ima da li moze da je skenira pa da mi je posalje?
    Hvala vam unapred

  8. #53

    Odgovor: Bela Hamvaš (Béla Hamvas)

    ..I nema na zemlji čoveka, naroda, plemena, religije koji ne bi znali da je bivstvo patnja, da nas mrcvare nepoznate sile, da se mi međusobno čerečimo, uz mržnju, ratove, zavist, curi krv iz tela Indijanca, iz Dionisovih udova. Svako zna za stub mučenja, za jogu i za Dionisove misterije, bilo da je Australijanac, Papuanac, crnac, Eskim, Grk, Indijac, Japanac, Patagonac.
    Samo jedan Bog živi ovde na Zemlji, Bog Zemlje, Bog koji krvari- Bog Patnik- der lindende Gott - Dionysos der Gekrenzigte- O Niče, Niče, pa ti si sve znao ?

    Istorija i apokalipsa
    Never lie to someone that trusts you. Never trust someone that lied to you.

  9. #54

    Odgovor: Bela Hamvaš (Béla Hamvas)

    OGLEDALO

    Sujeta i samoživost

    Čovek se, kažu, razlikuje od ostalih prirodnih bića po tome što je samoživ. Teza je loša. Svako biće je takvo. Štaviše, čovek kao da je manje samoživ od životinje. Naravno, ne zato što je bolji, već zato što je gluplji. Bolje ovako: zato što je egoizam životinje trezven i budan. Još bolje: jer je ova samoživost objektivna. I čovek želi da ono što čini njemu bude od koristi. Ali "sasvim maleni broj ljudi ima dovoljno pameti da bi bio samoživ". Čovekov egoizam, treba priznati, jedva da je koristan. Zašto? Zato što nije trezven i budan, to jest jer: subjektivan je.
    Čovek se od ostalih prirodnih bića ne razlikuje po tome što je samoživ, nego po tome što je subjektivan. Životinjski egoizam je nepristrasan, čak toliko da se za njega može reći: samoživost je bez zainteresovanosti. Ništa ga ne interesuje izvan njega samog. "Samo imam osećaja za ono što ja jesam", kaže jedan francuski pesnik. Čovek ne želi korist, nego sebe sama. Zato nije nepristrasan. Humano par exellence nije samoživost, nego - sujeta. Svet - ogledalo.
    Samo sebe sama hoće i želi da vidi i zato jedino sebe sama ume da vidi. Nebo je plavo; ali to plavetnilo je on sam. Kad nekoga zavoli, voli jednu zamišljenu varijantu sebe sama. Ne vidi svet, nego svoje sopstvene slike. Nema odnos prema stvarnosti, nego prema sebi samom. Nalazi se pred ogledalom i tu živi.
    Ogledalo nije ništa drugo nego ugao koji je zauzet naspram sveta. Položaj životinje je takav da ona sebe stavlja među stvari, svoje Ja smešta u svet. Čak ga i ne izdvaja iz sveta, nego ga ostavlja u njemu. Zbog toga je svet životinje: okolina. Svet čoveka: ogledalo. Jer je sebe izdigao iz stvari i zauzeo položaj da kada pogleda svet, zrak pogleda se lomi i odbija s površine stvari. Zbog toga čovek umesto stvari uvek vidi sebe. Objektivnost životinje nije ništa drugo do objektivno prihvaćeno držanje, čovekova subjektivnost pak onaj je kosi ugao koji on zaklapa sa svetom. Ono što on iz toga ugla može da vidi jedino je njegov sopstveni odblesak. Čovekova je situacija u svetu - ogledalo.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  10. #55

    Odgovor: Bela Hamvaš (Béla Hamvas)

    haksli kaze da se krug tisine godisnje smanjuje za 13, 5 km. nije daleko dan kada ce tisina potpuno nestati sa lica zemlje. srecni ce biti oni koji ce u njoj moci da uzivaju na pola sata u miru himalaja ili okeana. krug intimnosti se stalno suzava.
    bela hamvas

  11. #56

    Odgovor: Bela Hamvaš (Béla Hamvas)

    Abelar i Helioza
    (božanski brak)

    1.

    Samo prolazno delo vredi objaviti; besmrtno delo može ostati u rukopisu. I posle smrti autora služavka može slobodno da rukopis skupi u korpu za rublje, da ga odnese u kuhinju za potpalu. Što je jednom napisano besmrtno, njegovo bivstvo više ne zavisi od ljudskog sećanja. To delo je negde drugde pobedilo, večno i konačno. Nije htelo priznanja, nije želelo glas, nije žudelo da poučava, nije tražilo novac, ni vlast, i nije želelo da se dopadne. Čemu glas, novac, moć, slava, priznanja? Svako delo se negde zbiva i u svakom delu se nešto zbiva. Gotovo svako delo se zbiva ovde na zemlji, između čoveka i čoveka. Želim da nekoga ubedim, želim da zabavim, da poučim, da se borim, da raspravljam, da osvajam, da zadivim. Besmrtno delo se ne zbiva ovde. Negde više. Negde dublje. I ono što se nalazi u njemu, zbiva se između čoveka i Boga. Zbilo se. Čak i onda ako to niko ne zna. I Bog će ga se sećati u srcu kada hartije već budu izgorele, onako kao kad se neki porfirni obelisk pretvori u prah, kao pesak. To više nije stvar knjige, njoj ne treba čitalac. Ne treba joj istoriograf. Gotovo sva besmrtna dela su izgorela, a za onaj maleni broj, koji nam se sačuvao, niko ne zna gde je, šta je, ko je pisao, niti šta. O gubitku niko ne može ni da ima pojma, kao što niko ne može znati šta je mislio onaj koji se na osamljenom čunu zavezao na okean i nikada se više vratio nije.

  12. #57

    Odgovor: Bela Hamvaš (Béla Hamvas)

    Abelar i Helioza

    2.

    Abelar i Helioza su se zavoleli. Njihova prepiska u onom obliku kako nam se sačuvala iz srednjeg veka, verovatno nije verodostojna. O toj vezi se mnogo pisalo i govorilo. Ali kakva je bila, ne zna se. Sasvim izvesno je da je neko kasnije prepisao pisma. I taj neko je mnogo dodavao i ostvario jedinstvo u zbrkanom materijalu koji je, sasvim verovatno, bio prepun protivrečnosti. Obrnut slučaj od onoga koji se zbio s Homerom. Homer je mnoštvo malenih junačkih priča sklopio ujedno, i mnogo izvornih imena autora rapsoda utopilo se u njegovo ime. I pisma Abelara i Helioze prikupilo je ovakvo homerovsko biće, ali mu se ime izgubilo, samo su preostali junak i junakinja. Eto bezimene besmrtnosti koja je pripala skupljaču pisama. Nije bilo neophodno da ostane sećanje na njegovo lično Ja. Svoj posao je sredio, ali ne sa čovekom, kome ni svoje ime nije saopštio. Bog u svom srcu dobro zna ko je bio, mada njegovo ime ni on ne smatra važnim. Ono što je ispisao na ovim hartijama, ljudska je uspomena, nezavisna od slave. Od svih živih ljudi jedino je on razumeo ženu, ljubav i brak.

  13. #58

    Odgovor: Bela Hamvaš (Béla Hamvas)

    Abelar i Helioza

    3.

    Ne mogu da gledam očima Boga; ženu mogu da vidim samo sopstvenim muškim okom. A muškarac je i nehotično ženu smatrao i smatra bićem koje je ovde nerazumljivo i iracionalno. Kada se žena pojavila na svetu, sve je bilo završeno; možda je zakasnila, eventualno se ubaštrala. Ali bilo kako bilo, ona se nije nalazila u prvobitnoj zamisli sveta. Stigla je kasnije; da možda dopuni nedostatak; da spreči neku opasnu mogućnost; možda da je otkloni. Kao da se u svetu zbila negde neka kobna zaboravnost, a moguće je i ozbiljna i velika greška, koja je pretila da surva celokupno bivstvo. Tu, na ovoj pogrešnoj tački, na ovom opasnom i pretećem nedostatku, tu se pojavila žena da bi sve to popravila.
    Ali kako to obično biva, ono čime se greška naknadno ispravlja, nikada se bez ostatka ne uklapa u prvobitnu zamisao. Malo proviruje; nosi na sebi pečat docnijeg nastanka. I kao što obično bez izuzetka biva, upravo zbog toga što je nastala kasnije i što se ne prilagođava ostalome, greška se ne može ni ukloniti, niti sakriti. Rešenje je manje-više dobro, ali je samo rešenje. Ona nije organski srasla u celinu u kojoj se našla. Zato se iza žene uvek može osetiti prvobitni, opasni propust, neka praznina ili tama, ili provalija. Žena čoveku nije ono što je životinji ženka; jer ženka pripada životinjskom svetu, i od samog početka je bila u njemu, i iz njega ne proviruje. Žena štrči. Žena dvostruko obespokojava: po svom mestu u svetu, jer skriva opasnost od čoveka, i po svom biću, jer nije istodobna i istobićna sa čovekom. Kao da je u zidu kuće negde ostao otvor, i da je kamenom naknadno zakrpljen, pa se više nije mogao prilagoditi ostalima.

  14. #59

    Odgovor: Bela Hamvaš (Béla Hamvas)

    MAĐARSKI HIPERION- Drugi deo



    PRVO PISMO



    Čekaju me sada spori i dugi dani u ovoj gustoj, mirisnoj i dalekoj tišini, duboki i osamljenički dani.Više nemam nekoga koga je teško ostaviti. I moji bezbolni, nenatmureni, čisti, gotovo sazreli slatki dani protiču dalje tako da je u njima skupa sve što ovaj skupoceni život samo ume da dadne. Bezazlenost deteta, ali ima u njemu znanja. Vatra mladosti, ali ceo čovek gori. San i igra, vino i ljubav, divlja snaga avanture i misao, sve je skupa, sve, ali ne više u zanosu i groznici, već poput smeška koji ne mogu da vidim, jer sam to ja sam.
    Niko me nije ostavio, i nisam se izgubio.Prijatelj? Ljubav? Porodica? Država?-Ćutim.I kažem ti da je to ovako na svom mestu. Ovako. Ćutim. Zato nisam postao prijatelj, ni ljubavnik. I nemam porodice, kao što nemam i nisam ni imao države. Ćutim kao što ćuti nebo, i planina , more, zvezde, i kamenovi, kao što ćuti sve u čemu postoji znanje. Jer postoji jedan zakon- ko ga je doneo? Ne znam. Zakon: ne izreći. Ne razdvojiti da od ne. Ne imenovati. Nikad ne izreći. Teško. Znati, a nikad ne izreći. Tako je teško da verujem kako su od ove težine tako teški kamenovi, i prži ovo znanje pa verujem da se od ove vatre žare dani. Šta je to što postoji, i kako, čak i bogovima je zabranjeno da iskažu. Veliko iskušenje: izreći. Tako zavode bezimene sile onoga u kome nema težine kamenova i vatre dana. Onaj ko ćuti, večit je. Ko proslovi, izgubljen je. Tako od palih bogova postaju ljudi, i tako od ćutljivih ljudi ponovo mogu postati bogovi. Ne izreći, ne imenovati, ne, nikada ne povrediti skrivenu tajnu ovoga sveta prekrivenu nevinim velom. Neka ovako ostane, tajna. Onako kako je skrivena. I kako i treba da ostane skrivena, jer samo ovako, s dubinom, tajna je istinita, lepa i veličanstvena, samo je ovako radost, osmeh i beskraj. Neka ostane poezija, san, prpricanje, slutnja. Neka ostane ono što imena nema.

  15. #60

    Odgovor: Bela Hamvaš (Béla Hamvas)

    Abelar i Helioza

    4.

    Muškarac obično oseća da je polovina bića žene; ali oseća i da je žena iracionalni elemenat u svetu. Mnogi zastupaju prvo shvatanje, a i drugo. Danas je običaj da se prihvati prvo. Samo jedan muškarac i jedna žena čine celog čoveka, kaže Kant, po svemu sudeći on sledi Svedenborga.
    Svi znaju za Platonov mit da su ljudi u drevnlm vremenima bili bića s dva lica, četvororuki, četvoronogi, ali tako snažni da su ih se bogovi plašili i zbog toga su ih raspolutili. Tako su nastali muškarac i žena. Bogovi se više nisu plašili, čovek više nije pomišljao da zavlada svetom, jer je celog života tragao za svojom odsečenom polovinom.
    Svedenborg priča da na drugom svetu nema posebno muških i ženskih bića, nego stopljeni brakovi, i u jednom takvom braku stopljeni muškarac i žena mogu da ostvare jedno jedino duhovno biće. Po Velkišu, današnjem Svedenborgovom učeniku, muškarac i žena su blizne duše (Dual-geist); veoma se retko zbiva da se blizanci susretnu i na svetu, ali se moraju sačekati na drugom svetu i u božansko bivstvo mogu da stupe samo zajedno. Posle početne i rapsodične Vajningerove teorije i uz uputstva istočnjaka i K. G. Jung zastupa: čovek je, ako je muškarac, u svom podsvesnom biću ženske prirode, u dubini psihe svakog muškarca
    živi žena, Anima, dopuna muškarca; a ako je čovečica, u svom podsvesnom biću ona je muške prirode, u dubini psihe svake žene živi muškarac, Animus, dopuna žene. Sva ova shvatanja prihvataju nagonsko osećanje da je muškarac polovina žene i žena polovina muškarca, i samo njih dvoje skupa mogu biti zaokruženi, celoviti, savremeni, završeni i potpuni.
    Ranije nisu svi zastupali ovakvo shvatanje. Kabala priča u jednom mitu da je Bog jedne noći uništio svet pre Adama, jer čovek nije bio dvopolno biće, slično njemu, nego je bio samo muškarac. Poštedeo je samo jednog čoveka i od njega načinio i ženu. Ovaj mit zna da se prilikom stvaranja sveta, kada je Bog načinio samo muškarca, zbila greška, i nju je naknadno trebalo ispraviti. Naknadna ispravka, žena, koja se pojavila kasnije, jeste zakrpa na opasnom mestu sveta. To je mit koji govori o idumejskoj noći.
    Biblija kaže da je Adam, pre pojave Eve, živeo zajedno s više bića. Jedno i imenuje: zove se Lilit, koja je bila bajna neman. Iz odnosa Adama i Lilit rođeni su demoni. Adam, međutim, nije mogao trajno da živi zajedno s ovim čudovištem, tada se pojavila Eva. Poreklo Eve je, međutim, dvostruko. Po jednima reč znači: žena, odnosno supruga. Po drugima; Hevah znači biće koje je naopako izvrnuto.
    Po Jakobu Bemeu čovek je u raju bio dvopolan, sličan Bogu. Kada je počinio greh, on je raspolućen, u njemu postojeća božanska žena uznela se do Boga: ta božanska devica beše Sofija. Za Sofiju su inače znali već i gnostici, čak i drevni Egipćani. Kao nadoknadu za Sofiju čovek je dobio Evu, ženu od puti. Božanska devica prirodna je polovina rajskog čovekovog bića. Ali ona ne živi na zemlji. Grešni čovek, koji se stropoštao u materiju, više ne može da živi zajedno sa Sofijom, sa devicom čiste duše, nego srazmerno svom počinjenom grehu dobija Evu. Eva nije prava i savršena dopuna čoveka. Samo je zamena Sofije, neko ko je samo nadoknađuje, i to loše, ko nije duh-duša, samo meso i krv i priroda i materija.

Strana 4 od 5 PrvaPrva ... 2345 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Bela Crkva
    Autor Najgora u forumu Banat
    Odgovora: 19
    Poslednja poruka: 19.01.2013, 17:53
  2. Bela kuhinja - Ideje za beli kuhinjski dizajn
    Autor BojanicaBG u forumu Uređenje enterijera i eksterijera
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 08.05.2011, 22:59
  3. Bela Stena
    Autor Turkmenbashi u forumu Banat
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 26.06.2010, 19:40

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •