Bela Hamvaš (Béla Hamvas) - Strana 5
Strana 5 od 5 PrvaPrva ... 345
Prikaz rezultata 61 do 70 od ukupno 70
  1. #61

    Odgovor: Bela Hamvaš (Béla Hamvas)

    Da bi čovek u sebi mogao ujediniti muško i žensko, mora u sebi otopiti ceo postojeći svet, životinje i biljke, atome i zvezde, demone i anđele, duhove i moći - mora u sebe vratiti sve što postoji i, kao krajnji korak, mora u sebi stopiti i oba spola.
    bela hamvas

  2. #62

    Odgovor: Bela Hamvaš (Béla Hamvas)

    Abelar i Helioza

    5.

    Genijalni čovek, drevni mit i mistična intuicija jednodušno tvrde da je prisustvo žene u svetu iracionalna činjenica. Već samim tim izgleda da tome ide u prilog što se razilaze objašnjenja o metafizičkom položaju žene. Istina, postoji harmonično mišljenje koje tvrdi da je žena polovina muškarca, i da je njih dvoje skupa jedan; ali postoji i drugo mišljenje po kojem odnos dva bića nije takav kao dve polovine jedinstva. Razlaz shvatanja pokazuje da tu nešto nije u redu. Trebalo bi navesti još ceo niz kineskih, hinduskih i drugih mitova i mističnih tumačenja koji bi zastupali ili jedinstvo ili razliku. To nam sada nije cilj. Pouzdano je, počev od samog začela, u svakom čovek je postojalo i postoji neko određeno nespokojstvo: žena se bez ostatka uklapa u svet ili se ne uklapa, štrči ili ne štrči iz njega, često zbunjuje, uvek uzbuđuje, kao da svojim bićem nešto skriva, propust, kobnu opasnost, kao da to ne ume da sakrije dobro, jer njeno iracionalno biće samo pojačava opasnost, a time što je skriva, samo je čini zavodljivijom, a ona sama ne pripada celini sveta. Poreklo žene je sasvim drugačije nego poreklo muškarca.
    Zabunu još pojačava što niko nikada još nije razumeo psihologiju žene. Pokušaji koji su se preduzimali u ovom smeru, više su nego žalosni. Većina polazi od Eve, žene-supruge, ili od Lilit, bajne, ili od Sofije, božanske device, čak i od životinjske ženke. Ne primećuju da treba da uzmu u obzir neki vid ženske psihologije, a pored toga i ceo niz drugih stvari: sirenu, majku, Atinu Palas i još mnoge druge. Osnova ženske psihologije, međutim, nikada ne sme biti humana ni ljudska. Jer ako su nas nečem naučile mističke teorije i mitovi koji se odnose na poreklo žene, naučile su nas da se žena ne sme i ne može razumeti s iste osnove s koje i muškarac. Čisto psihološko shvatanje je nepogodno i za razumevanje muškarca. Kod žene je savršeno beskorisno. O njoj ništa neću saznati iz takozvanih karakterologija. Žena čak i nije biće; više je gomila bića. Palas, Lilit, Majka, Sirena, Sofîja, Eva, žena idumejske noći, Anima. I ova bića su u svim ženama istovremeno prisutna i stalno postoje i žive. Skrivene mogućnosti bivstva žene. Vidovi i praklice bivstva i bića ženske duše. Žena je verovatno prošla kroz ove stupnjeve, i ona u sebi čuva ove vidove. Arhetipovi ženske duše, rekao bi Jung. Ovom prilikom pak treba ukazati da ono što Jung naziva arhetipom još nije duša, već samo oblik ranijeg bivstva duše i uspomena koju je ona sačuvala. Arhetip je magijska formula koja se može prizvati, ali koja je, budući da je ostatak davno minulog bivstva, u današnjoj duši još samo demon, i zato je beskrajno opasno prizivati je. Tu opasnost danas priziva bilo ko koji ovakve arhetipove ženske duše, dakle ne delove, nego minule oblike bivstva brka sa samom ženom. I tu opasnost priziva i sam Jung, ukoliko arhetip poistovećuje sa ženskim bićem, i priziva je svako ko danas drži i smatra i misli i razume ženu bilo kao Evu, bilo kao Lilit, bilo kao Animu ili Sofiju.

  3. #63

    Odgovor: Bela Hamvaš (Béla Hamvas)

    Abelar i Helioza

    6.

    Svemu što su stvorili stari Grci mogu da prigovaram. Može se pretpostaviti da zbog nečega ne prihvatam njihovo pesništvo; ne prihvatam njihovii arhitekturu; njihovu filozofiju, mitove. Mogu da kažem kako je ovo ili ono bolje, savršenije, čistije, toplije, istinskije i uzvišenije. Ali ima nešto čemu uzalud prigovaram. To je grčka skulptura. Uzalud je ne prihvatam. Od grčke skulpture ne postoji viša, savršenija, ljudskija, čistija, istinskija skulptura. Verovatno je nikada neće ni biti. Jer u sve ono što je helenstvo stvorilo umešala se neka smutnja, dvosmislica, pretvornost, nasilje. U skulpturu nije. Meni samo grčka skulptura omogućava da stanem oči u oči sa božanskim čovekom. Zato na sve ono što je helenstvo stvorilo mogu da stavljam prigovore, a grčku skulpturu moram da prihvatim bez ostatka i bez objašnjenja. Neki drugi narod, doba, vreme, rasa, mogli su stvoriti istinskiju sliku o božanskom čoveku u pesništvu, u filozofiji, u svetu istorije ili javnog života. Helenstvo je jednom i zauvek i konačno i neopozivo u skulpturi sagledalo i ostvarilo božanskog čoveka. Jedini predmet celokupne grčke skulpture jeste: božanski čovek. Jedino je ostalo mesta za imitiranje ili za poštovanje, za drugo ne.
    Među grčkim skulpturama je veoma mnogo ženskih figura, devojaka, Afrodita, koje već stoje bez odeće, a negde pored njih je veo, ili se upravo razodevaju i nešto upućuje da se pripremaju za kupanje. Kupanje devojke pre svadbe nikako nije zdravstveni ili higijenski čin. Ako ništa drugo, poseban naglasak predstave uverljivo potvrđuje vanredan značaj religioznog rituala. Lako je pomisliti da devojka svoje procvalo telo želi da preda čisto prilikom prvog zagrljaja. I situacija bi zaista bila takva kada iz skulpture ne bi zračila natprirodna svetlost. Grčka skulptura nikada nije čovek, nego uvek i u svim slučajevima božanski čovek.
    Mala deca često veruju da zvezda nije Suncu slično nebesko telo, nego da kroz mali prorez tamne zavese noćnog svoda svetli svetlost drugog sveta. Kroz skulpture devojaka koje se spremaju na kupanje kao da je otvoren ovakav prorez, i da se on otvara u natprirodni svet. Svaka skulptura je poput jedne zvezde. Skidanje odeće je simbolično i religiozno; znači da devojka skida odeću pre svadbe, ne tkaninu, nego odeću koju nosi njeno istinsko biće, ona svlači prirodu. Ona svlači, odnosno spira sa sebe sve što nije ona sama.
    Da li zato da u zagrljaju zaista ona bude? Ovo objašnjenje odbacuje samu stvar. Ono o čemu je ovde reč stalno nas vraća prvoj misli. Predmet grčke skulpture je božanski čovek. Predmet skulpture devojke jeste božanska devojka. Ova skulptura je božanska devojka. I kada se ona svlači, taj magijski akt nije ništa drugo do magijski pokret skulptora kada on sa žene skida ljudsku-materijalnu zavesu, lako je odstranjuje i pokazuje božansku ženu.
    Mistično kupanje veoma liči na smrt kada psiha ostavlja svoju odeću i spira sa sebe ono što pokriva njeno biće. I mrtve treba oprati pre nego što se predaju gospodaru drugog sveta. To je simbolično kupanje. Što se prirodnosti tiče, nikakvog smisla nema kupanje mrtvaca pre sahrane kako bi se leš u zemlji raspao. Kupanje pre sahrane i pre svadbe mistični je ritual rastapanja svih velova. I mlada Grkinja, kada uzima kondir, izlazeći iz odeće da bi se oprala, odista i istinski jedan jedini put u svom ljudskom bivstvu ostaje savršeno bez odeće, ona je potpuno skinula sve što nije ona, i sprala je sa sebe sve što ne pripada njenom biću.
    U tome je objašnjenje nadzemaljske svetlosti skulptura devojaka; zato izgleda kao da je kroz skulpturu, kroz maleni prorez koji je nastao na tamnoj zavesi prirode, zablistala čista svetlost. Grčka skulptura devojke predstavlja onaj trenutak kada žena u svojoj mističkoj kupki spira sa sebe prirodu, i pojavljuje se blistava i božanska psiha. Ono biće koje je zaista ona sama, ono biće koje se sprema za svadbu, koje istinski sudeluje u svadbi, koju čeka zagrljaj muškarca? Zato tako blista skulptura, zato je takva kao zvezda, zato izgleda kao da se kroz nju vidi drugi svet? Ne. Ona svadba na koju se sprema božanska Psiha, nema nikakve veza sa zagrljajem muškarca. Nema zato što devojka ne spira sa sebe prirodu, i ne pokazuje se zato u svom božanskom biću. Smisao svadbe je sasvim drugi. Bestelesna eterska Psiha već je odbacila sa sebe tkaninu, mistična tečnost nalazi se pored nje u kondiru, i njome će sprati kosu, kožu, put, mišice, rastvoriti oblike, i od nje neće ostati ništa opipljivo. Blistava Psiha zrači iz skulpture i sjajka na njoj. Profano i podlo oko, kakvo je oko modernog čoveka, ne shvata baš šta je ta božanska svetlost koja daleko prevazilazi običnu lepotu, i zrači s ovih mramornih devojaka. Objašnjavaju je majstorstvom, ukusom, znanjem, talentom. Nikada majstorstvo, ukus, znanje, talenat nisu stvorili nešto što prevazilazi prirodu. Ono što sjajka u devojkama, to nije lepota materije, forme, čari, proporcija. Verovatno da sve to nema nikakve veze s lepotom. Oko ogrubelog čoveka vidi samo poželjnu ženu. A što je neobično, ova žena i nije poželjna. Ova žena je žena. Ova žena je Psiha, ova Psiha je žena. To je izvor žene. To je poreklo. Ovo je mogućnost uvida u nematerijalno blistanje, u drugi svet, u večnu i nebesku svetlost iz koje je žena rođena. To je onaj tren kada se čovek susretne, oči u oči, s božanskim poreklom žene. Ni trenutak se ne sme smetnuti s uma da je jedini predmet grčke skulpture božanski čovek, a Grkinja je božanska žena.
    Čarobni i zavodljivi oblik ženskog tela ovde je isto tako forma i sredstvo i materijal izraza kao i sam mermer. To je onaj kosmički i prirodni ugovoreni znak uz čiju pomoć shvatamo o čemu je reč. Ali sama skulptura nije telesna, kao što nije ni od materijala niti od mermera. Skulptura je od Psiha, i Psihe je prikazana u trenutku kada žena mističnim kupanjem sa sebe spira prirodu, i pojavljuje se u svojoj izvornoj i drevnoj božanskoj suštini, jedan jedini put u životu.
    Grčki mit priča da kraljica bogova, Hera, svake godine kupanjem ponovo stiče devojaštvo, kako bi ga svom mužu Zevsu svaki put iznova žrtvovala. Boginja Hera je znala da će ako sa sebe spere prirodu i preobrazi se u Psihu, opet postati pra-žena, pra-devica, nevina kao svetlost, kao zvezda. Vraća se svojoj izvornoj ženstvenosti, preuzima na sebe prvi oblik žene, njeno prvo biće, vraća se obnovljena i obogotvorena.

  4. #64

    Odgovor: Bela Hamvaš (Béla Hamvas)

    Abelar i Helioza

    7.

    Psiha koju predstavlja mermerna Grkinja potpuno je i savršeno drugačija od duše muškarca. Nije njegova dopuna, nije njemu odgovarajuća, nije njegov pozitiv, nije njegov negativ, nije njegova polovina. Poreklo žene je savršeno drugačije od porekla muškarca; Psiha žene je savršeno drugačija od muškarčeve. Ima onih kojima bi se možda dopalo kad bi se ova Psiha mogla nazvati emocionalnom. Žena je biće-emocija, jer ne razmišlja, ne ume da uvidi, samo voli, mrzi, oseća naklonost ili nenaklonost, brizne u plač, prasne u smeh, tuguje - povija se, menja, lebdi, kao toplota, mlakost, hladnoća, kao glas, kao osećaj, kao muzika. Ima onih koji bi voleli da kažu da ženu ne karakteriše osećanje, nego osetljivost - zato što tako brzo shvata sve što takne i odgovara tako tanano kao cvet; osetljivost nema nikakve veze sa čulnošću i čulima, osetljivost nije prirodno svojstvo, nego svojstvo psihe. I zato je žena sposobna da toliko bude istančana, ali i da ogrubi, da se toliko oplemeni, ali i da se sroza, jer proživljena sudbina dotiče osetljivije biće, i što ono proživi, sudbonosnije deluje.
    Ni emocije, ni osetljivost nisu osnovna svojstva ženske psihe. Za muškarca bilo ko mirno može reći da je misao ili akcija, ili duh, ili stvaranje. Na neki način, u aktivnom smislu, to je razumljivo. Ako i nije tačno pogođena suština, nije potpuno ni promašena. Ako se za ženu kaže da je emocionalno biće, osetljiva, ili bilo šta drugo, suština ni iz daleka nije dotaknuta. Postoji jedna jedina reč koja bez ostatka obeležava ili može da obeleži žensku psihu i biće žene, a ta reče jeste: žena. Ništa drugo. Nikako se drugačije ne može razumeti, i ova reč nema preneseno značenje, i žena se ne može nazvati prenesenim značenjem. U tome se, naravno, nalazi da u sudbini muškarca postoje i drugačije prvorazredne stvari, i sve one prethode njegovom polu. U ženi - na prvom mestu jeste pol. Ali kod žene to što je pol svet, cilj, apsolutno i sudbinsko, nalazi se u njoj samo kao i sve drugo: osećanje ili osetljivost. Žena je po svojim svojstvima mnogo viša i beskrajno drugačija. To što je ona žena ne može se ničim drugim zameniti, i ta reč se drugom reči ne može zameniti. Žena se ne može ni izvesti, ni razumeti iz muškarca, iz prirode, iz sveta, iz ženke.
    Znanje o muškom biću postoji i moguće je. Ako čovek ne uzme ništa drugo u obzir do samo ogromnu gomilu knjiga iz moderne karakterologije, i onda je to znanje značajno. Ali u celom znanju karakterologije nema ni jedna jedina rečenica o ženi. Čak iz cele psihologije celokupne svetske literature ništa ne mogu da saznam o ženi. Žena nema istoriju, nego mitologiju; u odnosu na to i njena je psihologija mnogo jednostavnija. Što znači da je neposrednija. Što opet znači da je bezgranično teža.
    Blistavo zvezdano biće mermernih Grkinja i njihova sjajna psiha znaju i to. Nema mogućnosti za zbrku. Ništa drugo ne mogu smatrati ženom već samo ono što stvarno jeste žena. I nikakvu ženu ne mogu smatrati drugim, samo ženom. Ta svetlost i to nadmaterijalno i to zaslepljujuće blistavilo, to je bestelesno biće - to je ženska psiha, u tolikoj meri čak da kad bi skulpture nestale, i njihovi se oblici rastočili, ni tada se ništa drugo ne bi moglo reći, jedino: žena.

  5. #65

    Odgovor: Bela Hamvaš (Béla Hamvas)

    Abelar i Helioza

    8.

    Reći da je ljubav sjedinjavanje raspolućenog bivstva, isto je tako pogrešno kao i da je ljubav jedan plus jedan. Ljubav nije simetrična. Nije verovatno da ispravno misle Svedenborg ili Velkiš, ili Jung kada vezu muškarca i žene zamišljaju potpuno srazmerno: ništa neobično se ovde ne zbiva, samo se, kao što piše u platonovskom mitu, susreću dve polovine bića koje su bogovi zbog ljubomore raspolutili. Misterija ljubavi jeste upravo što se savršeno drugačiji muškarac i savršeno drugačija žena, čija situacija u svetu, poreklo, priroda, figura, cilj, sudbina jesu savršeno tuđi i drugačiji, ova dva međusobno potpuno asimetrično postavljena bića, njih dvoje se susreću i stapaju u jedno. Da životinjski svet sjedinjuje u seksu bića koja su simetrično raspoređena desno i levo, gore i dole, na pozitivnoj i negativnoj strani, to je možda i moguće. Ali da ljubav kod čoveka stapa ujedno baš različite svetove i biće, to je sasvim izvesno. Jer, ako bi to bilo samo sjedinjavanje figura koje se međusobno dopunjavaju, jedva bi se domašila ona žudnja koja prožima i obuzima čoveka do njegovih metafizičkih korena, koju svaki čovek treba da proživi, i ako ne proživi, ostaje siromašniji od slepog prosjaka. Neočekivano čudo i nezamisliv tren u misteriji ljubavi upravo jeste da oni koji se stope u jedno, ni ne pripadaju i nikada nisu ni pripadali jedno drugom. Objašnjenje ljubavi u prirodi niko neće naći; u prirodi postoji samo seks. Da bi planula ljubav potrebno je božansko uplitanje, i bez njega se ne mogu susresti međusobno različita bića i svetovi.

  6. #66

    Odgovor: Bela Hamvaš (Béla Hamvas)

    Abelar i Helioza

    9.

    Sasvim je izvesno da je poreklo ljubavi drugačije od porekla seksa. Ljubav je veza božanske žene i božanskog muškarca; i u ovoj vezi dva bića koja su po poreklu, po vremenu nastanka, po metafizičkoj suštini sasvim drugačija, ne mogu se izjednačiti, niti svesti na jedan imenitelj, susreću se i stapaju u božanskoj misteriji. Nasuprot tome seks je međusobno dopunjavanje srazmerno i simetrično podeljenih prirodnih bića. Kant je u pravu, samo jedan muškarac i jedna žena čine jednog celovitog čoveka - u prirodi. Susret božanskog muškarca i božanske žene u ljubavi nije jedna celina, nego više od toga. Više za onoliko koliko je Bog više od prirode. U ljubavi su se susreli i stopili muškarac i žena, to je mistično uzajamno stapanje dve stvaralačke psihe. Iz seksa potiče novo prirodno biće; iz ljubavi potiče nova psiha. Ako se dva prirodna bića sjedinjuju bez ljubavi, onda se spajaju čisto prirodna bića. To je slučaj životinjskog sveta, možda. Ali postoji ljubav koja je susret i svadba dve psihe bez telesnog dodira. To je ljubav čiji je plod nematerijalna psiha.
    Čovek brka ljubav i seks. Često drži za nešto da je ljubav, što je samo seks, i veruje da sve bez izuzetka mora da se završi seksom. I čovek veruje da bića konačno stvara seks. Suštinu stvara ljubav, seks samo dodaje onu odeću koja je samo na teretu i koja ionako treba da se skine. Stvarati umeju samo dve psihe, i to je ljubav koja stvara i bez telesnog dodira. Kada seks potone, zaboravljen, kada drugo božansko biće potpuno obuzme dve psihe takvom snagom, kada čak i svaki dodir ili čista misao približavanja izgledaju sramne, užasne, kada drugo, strano, nepoznato biće zapali vatru koja poput munje sevne iz prirode, to je u psihi-ljubavi trenutak oplođavajućeg začeća.
    Nek niko ne poveruje da je taj trenutak redak. Svako, samo ako nije proživeo sudbinu sasvim potopljenu u tami, seća se plamenih trenutaka, noću sam u svojoj sobi ili na podnevnom suncu u šumi, ili na vrh brda, ili na moru, leškareći u letnje popodne na travi u mirisnom voćnjaku kada se božanska žena nalazila bilo na nedostižnoj udaljenosti, bilo na dohvat ruke, svejedno, toliko ga zanoseći da je nešto navrelo u njemu, a žena ga je shvatala i primala, čak i ako je bila na stotine kilometara daleko.
    Od skulpture božanske Grkinje ništa neće razumeti onaj ko nije doživeo trenutak psihe-začeća, i ne zna da se devojka priprema za ovu svadbu. Zato ona kreće u mističnu kupku da bi otopila sa sebe sve ono što bi moglo stajati na putu njenoj psihi-svadbi. Mnogo više psiha se rađa iz ovakve nevidljive, natprirodne ljubavne svadbe, nego prirodnih ljudi iz seksa-svadbe. A ove psihe nastanjuju božanski prostor sveta - prostor čija svetlost preko mramornih devojaka, kao kroz malene proreze, zasvetluca kroz tamnu zavesu.

  7. #67

    Odgovor: Bela Hamvaš (Béla Hamvas)

    Abelar i Helioza

    10.

    Prirodni akt seksa potpuno je nezavisan od ljubavi. I kada je prva psiha iskoristila susret prirodne sperme i prirodnog jajašca kako bi se i ona sama preko toga pojavila, živela i zauzela svoje mesto u prirodi - ova Prva Duša je božansku psihu-ljubav povezala sa seksom prirode i pukim razmnožavanjem, što je srozalo ljubav i ukaljalo je seksom. Stvaranje i razmnožavanje su dve različite stvari.
    Brkanje ljubavi i seksa jeste nezakonito spajanje procesa koji spadaju u dva sasvim različita sveta. Neobično je da ni jedno od tri temeljna znanja čoveka, ni genije, ni drevni mit, ni mistična intuicija, nisu posvetili pažnju ovom elementu od nečuveno velikog značaja. Ali tim pre, tim više i tim češće njegovim posledicama. Još od doba nezakonitog spajanja postoji strah od uzajamnog kaljanja u ljudskoj ljubavi, podjednako i u muškarcu i u ženi. Hrišćanstvo to naziva praizvornim grehom, ali to je samo naziv. Svi znaju za njega, čak i oni koji za taj naziv nikad čuli nisu.
    Smisao božanske misterije ljubavi zatamnjuje se u seksu; i seks postaje smetnja dva raznorodna tvoračka spajanja sveta. Ljubav i seks, zbrkani na način kakvim ih čovek živi, zabranjeni su magijski akt koji uvek iznova daje priliku da ga nelegalno iskoriste sve nova i nova bića za prodor u prirodu. Iz magijskog akta rađaju se sve same Prve Duše, što znači napola elementarna bića, napola pak psiha-bića. Ova bića drevni mit vidi kao ribe-devojke, ljude-konje, jarconoge mladiće, i pticopere devojke. Karakteristična muška figura Prve Duše jeste titan; ženska figura jeste siren

  8. #68

    Odgovor: Bela Hamvaš (Béla Hamvas)

    „Melanholija nema nikakve veze sa raspoloženjem, ona nije osjećanje, nije duševno stanje, niti bolest. Melanholija je zadnja stanica prolaznosti, zadnji, ama baš zadnji med u životu. Zadnji užitak i ama baš zadnje znanje. Ta slatka tuga zadnji je izazov života i zadnje čovjekovo ushićenje, zadnja sigurnost i zadnja opasnost. Za opće shvatanje je strana i zastrašujuća, za nauku je patološka, a za umjetnost sakralno čudo. Ali za sve troje nedokučiva. Melanholija ima svoj jezik, najsuptilniji među jezicima, svoje slikarstvo i svoju muziku, od sveg slikarstva to je ono koje se najmanje dâ naslikati i komponirati. Ona ima svoje vizije, svoje snove, svoju potresenost, usamljenost, bespomoćnost, strah, svoju tajnu, svoje povjerenje, svoju ranu i radost i svoju propast. Cijeli život umočen u zadnju kap meda. Znaš, više nema, to je zadnje. To nasmrt sigurno znanje da je zadnje, to je melanholija.“

    Bela Hamvaš, učitelj života

  9. #69

    Odgovor: Bela Hamvaš (Béla Hamvas)

    trazim po beogradskim antikvarnicama i knjizarama knjige: patam kao i jasmin i maslina. nema nigde.
    da li neko od vas -koji ste u bgd-ima knjigu jasmin i maslina da mi pozajmi na par dana da procitam do srede i vratim jer u cetvrtak 17. okt. putujem dalje? moj mobilni je ................. pozdrav i hvala
    Poruku je izmenio Cecara, 11.10.2012 u 16:30 Razlog: obrisan broj telefona, javite se coveku PPom

  10. #70

    Odgovor: Bela Hamvaš (Béla Hamvas)

    Tајна жене се налази у
    мирису њеног тела. овај мирис из
    даљине, из апстрактне даљине изгледа
    прилично јединствено. али ако човек
    приђе ближе и загњури се у
    појединости, он ће видети каква
    разлика постоји, на пример, између
    мириса врата, оног дела испод саме
    косе и мириса зглоба или рамена.
    женско тело поседује бескрајно више
    уља и управо је због тога лакше, ређе,
    генијалније, коначно и спиритуалније
    него мушко тело. чаробност женске
    фигуре управо је директна последица
    безграничног богатства бујних уља.
    да, ако неко жели да прибави
    сразмерно много непосредних
    искустава о уљима, тај не може
    уопште да изостави жену. нека удахне
    само мирис женских усана и нека га
    само мало проанализира шта у њему
    постоји: лукавост, брбљање, изазов,
    заводљивост, шећер, несвестица,
    занос, ватра, вртлог, блистање, злоба,
    отров, подлост, жудња. све су то мали
    генији који кипте у мирису усана.
    ја сам, са своје стране, искусио да
    су ми најмилије три зоне. једна зона
    су усне, о којима сам већ говорио, али
    нарочито угао усана, који је много
    зачињенији од средине усана. друга
    зона је прегиб испод колена. била то
    глупост или не, рећи ћу да је за мене
    жена овде, на овом месту, највише
    жена. али зашто, то не знам. овде, у
    благим прегибима под коленом
    миришу неупоредиво врела уља. трећа
    зона је најмириснија, зачињена је
    најбујнији муљима, налази се изнад
    колена, с унутрашње стране бутине,
    тамо где је кожа најмекша и
    најглаткија. центар мириса је с
    унутрашње стране, четири пет прстију
    од колена. често, после појединих
    великих доживљаја мириса, одлучивао
    сам да напишем целу књигу о овом
    маленом делу, величине једва две
    подланице, о том најмириснијем
    подручју целог универзума,
    најбогатије зачињеног уљима. на том
    месту се потпуно ослобађа биће једне
    жене. смео бих да тврдим да ту осећам
    степен њене еротичне интелигенције
    и њен карактер. ако осетим тај мирис,
    знам колико у њој има спиритуалног
    љубавног уља и каквим пламеном
    гори, колико светли, колико је топла,
    какав јој је дим, бео, љубичаст, плав,
    ружичаст, жут или златан.
    Poruku je izmenio Cecara, 25.11.2012 u 09:47 Razlog: bold & links

Strana 5 od 5 PrvaPrva ... 345

Slične teme

  1. Bela Crkva
    Autor Najgora u forumu Banat
    Odgovora: 19
    Poslednja poruka: 19.01.2013, 17:53
  2. Bela kuhinja - Ideje za beli kuhinjski dizajn
    Autor BojanicaBG u forumu Uređenje enterijera i eksterijera
    Odgovora: 1
    Poslednja poruka: 08.05.2011, 22:59
  3. Bela Stena
    Autor Turkmenbashi u forumu Banat
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 26.06.2010, 19:40

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •