Hitler je rođen u malom mestu Braunau-am-Inn, na granici Austrougarske i Nemačke, 20. aprila 1889. godine, i niko u ovom povučenom dečaku nije mogao da nasluti budućeg kancelara, diktatora i osvajača. Ono što se zna o njegovoj mladosti i životu do Prvog svetskog rata pod teškim je nasleđem sovjetske antinacističke propagande koja je Hitlera predstavljala kao klošara i "molera" (a to je preuzela propaganda i u našoj zemlji), što je samo bukvalno prevedena nemačka reč sa značenjem "slikar" (dakle, nije bio "soboslikar", što bi rekli Hrvati). Klošari sigurno nemaju šanse da postanu kancelari, a podcenjivati opasne ljude je neoprostiva greška, koju je Evropa krvavo platila. Hitler nije imao formalno obrazovanje, ali je kao svaki autodidakt, ponekad na granici fanatizma, postao ekspert za nemačku srednjovekovnu istoriju, poeziju i ezoteriju. Ezoterija je bila centralna tema njegovog života i političkog rada, a nacizam je prevashodno ezoterijski koncept proizašao iz jednog posednutog uma (zapravo više takvih posednutih umova). Prvi veliki uticaj na njega izvršila je Helena Blavacka, osnivač Teozofskog društva (1875. godine u Njujorku, sa pukovnikom Henrijem Olkotom), koja je, sem što je imala ogroman uticaj na ezoteriju XIX i XX veka, bila i član mnogih tajnih društava. Istraživači njenog života otkrili su da je održavala veze sa Karbonarima, tajnim, revolucionarnim društvom iz Italije, koji su imali bliske veze sa Crnim plemstvom, a bila je član "egipatskog" društva Bratstvo Luksora, koje je kasnije napustila zbog okrenutosti društva ka "sebičnosti, novcu i nemoralu". U svojim knjigama, "Razotkrivena Izis" iz 1877. i "Tajna doktrina" iz 1888. godine, tvrdila je da je u telepatskoj vezi sa Skrivenim gospodarima ili Nadljudima koji žive u Centralnoj Aziji, na Tibetu, i sa kojima se može stupiti u vezu mentalnim putem, ako ste upućeni u tajne ezoterije i naučite određene magijske rituale. Verovanje u Gospodare i Veliko belo bratstvo koje promovišu ljudi kao što je bila Alis Bejli, teozofska vidovnjakinja iz perioda posle Blavacke, je tema koja danas čini suštinu pokreta Novog doba (New Age) i ere Vodolije. Bejlijeva je tvrdila da "kanališe" poruke entiteta po imenu "Tibetanac" i na osnovu toga napisala brojne knjige, od kojih su najpoznatije "Hijerarhija gospodara" i "Nova svetska religija". Iz njenog "teorijskog rada" nikle su dve organizacije, Lucis Trust (imenovana po donosiocu svetlosti ) i Dobra volja sveta, koje su, interesantno, veliki obožavaoci i uporni promoteri Ujedinjenih nacija, ključne organizacije Novog svetskog poretka u obmanjivanju čovečanstva otkako postoji "pravda" u svetu. Drugi veliki uticaj na Hitlera imala je knjiga "Dolazeća rasa" lorda Edvarda Bulver-Litona (Komitet 300), britanskog ministra kolonija, ključne ličnosti za izvoz opijuma u Kinu. Bio je blizak ljudima iz Engleskog rozenkrojcerskog društva, s kojima je delio strasnu ljubav prema ezoterijskoj magiji. U svojoj knjizi opisao je moćnu civilizaciju koja živi unutar naše planete. Ta civilizacija bila je u posedu sile po imenu "Vril", psihičke sile kojom su mogli da čine neverovatne stvari. Ovi podzemni supermeni će jednog dana izaći na površinu zemlje i preuzeti vlast nad svetom.
Ova tema se pojavljuje i kod drugih ezoterijskih tajnih društava. Red zlatne zore, osnovan 1888. godine, od strane dr Vejna Vestkota, masona, i S. L. Matersa je takođe negovao verovanje u Tajne poglavare. Maters je stvorio niz rituala i inicijacija kako bi članovi postigli pun psihički i fizički potencijal. Verovao je da je to dostupno malom broju pojedinaca, iako su u jednom periodu imali dosta članova i hramove u Londonu, Edinburgu, Bradfordu i Parizu. I Red zlatne zore je verovao u Vril, a jedan od tajnih znakova reda, ispružena desna ruka, postao je zvanični nacistički pozdrav uz uzvik "Hajl Hitler". Red se kasnije raspao na frakcije koje su predvodili Maters, pesnik Vilijem Jejts i zlokobni Alister Krouli. Jedan drugi red, Red orijentalnih templara (O.T.O.) takođe je preuzeo učenje o Vril energiji, a dva nemačka maga, Gvido fon List i Lanc fon Libenfels, u svojim proslavama letnjeg solsticija u prirodi, crtali su na zemlji znak Hermetičkog krsta, takođe poznatog kao Torov čekić, ili narodski rečeno kukasti krst. Lanc fon Libenfels (pravo ime Adolf Lanc) stavio je kukasti krst na zastavu koja se viorila na njegovom "hramu" i simbolizovala je kraj hrišćanske ere i početak arijevskog natčoveka. Za rasno inferiorne narode, koje su List i Libenfels nazivali "mračnim silama", kao što su Jevreji, Romi i crnci, preporučivali su kastraciju kao način uništenja. Obojica su imali veliki uticaj na Hitlera, a 1932. godine Libenfels je zapisao:
"Hitler je jedan od naših učenika... Doživećete jednog dana da će on, i kroz njega mi, biti pobednik, i razviti pokret od koga će svet drhtati... "
Kukasti krst potiče iz vremena kada je Sunce bilo bog. Odvajkada je čovek znao da se sve kreće u nekom skladu, da svet nije statičan, pa je statični krst zamenio dinamičnim krstom - svastikom. U najstarijim svetim knjigama susrećemo taj simbol kao sveto slovo unakrsne četvorke: četiri ukrsnice Sunca - dve ravnodnevnice (21.3. i 23.9.) i dve obratnice (22.6. i 21.12.); četiri elementa prirode po Empedokleu vatra, voda, vazduh, zemlja. Kukasti krst se nalazi na svim stranama sveta: na vazama stare Troje, na pečatu starog Knososa pre 3000 godina, na slici Dionisija Zagreusa u Pompeji, na zidu biblioteke u Hongcou u Kini, na mačevima japanskih samuraja, na grobnoj ploči iz Zenice iz IV veka. Nalazimo ga zaista u svim civilizacijama sveta, iz raznih vremenskih razdoblja. Nacisti su zaboravili da je sovastika-svastika jevrejski znak: eto ga na sinagogi Kapernauma, eno ga na Josipu i Mariji u manastiru Hora (mozaik Kahrija Džami u Carigradu)... Svi veruju u njegovu snagu; Džingis kan ga nosi na zapad, Hitler na istok, nose ga gnostičke sekte, sekte bogumila, teozofi, rozenkrojceri. Na japanskom se svastika kaže "manji", što znači večnost kao i osnovni broj 10.000. U Kini znači sveukupnost bića i pojavnog, jedan u sveopštem, simbol svejedinstva "Ijnjan". Sloveni su imali sveto slovo u obliku svastike, Svar-rumu, a germanska runa verdandi ima oblik svastike. Sama reč svastika je sanskritskog porekla. Sve sekte i tajna društva imaju samo jedan cilj, da ovladaju nekim tajnim znanjem ali ne sa ciljem duhovnog napretka, jer duhovno znanje ne poznaje zemaljske odnosno materijalne zakone, već imaju cilj da ovladaju ovozemaljskom vlašću, te se pravi cilj zaodeva i sakriva misticizmom. Nacisti su to jako dobro znali.
Na mišljenje i verovanja Adolfa Hitlera uticala su i dva Engleza, Alister Krouli i Hjuston Stjuart Čemberlen. Krouli se rodio 1875. godine u Vorvikšajeru, a posle napuštanja univerziteta u Kembridžu ušao je u red Zlatne zore 1898. godine. Posle raspada reda putovao je u Meksiko, Indiju i na Cejlon gde je upražnjavao jogu i upoznao budizam. To je okupiralo njegovo okultno interesovanje do 1904. godine, do doživljaja u Kairu, kada je posle jednog ezoterijskog rituala pao u trans i svojoj ženi Rouz počeo da kanališe tekst koji mu je "slao" egipatski bog rata Horus. Dobio je nalog da bude u svojoj hotelskoj sobi u određeno vreme i tri dana uzastopce komunikator mu je slao tekst koji je Krouli, tehnikom automatskog pisanja, beležio. Tako je nastala "Knjiga zakona". Staro doba Ozirisa bilo je završeno i zamenilo ga je doba Horusa. Staro doba će se završiti u krvi (i zaista, Prvi svetski rat je to potvrdio), a stari vrednosni sistem religioznosti, demokratije, osećanja i humanosti će biti odbačen od rase nadljudi. Izdiktirani tekst je pun mržnje prema slabima, bednima i poniženima, podseća na bes drevnih bogova koji se obrušavaju na uplašenu pastvu. Komunikator je Kroulija poistovetio sa Zveri 666 iz Otkrovenja, koja će uništiti hrišćanstvo, i od 1909. godine Krouli, pod uticajem ovog učenja, tačnije ove svesnosti (koja vodi i iluminate) u obožavanju Svevidećeg oka, postaje vodeći mag u Evropi. Dolazi na čelo OTO-a i njegova učenja stiču sve više pristalica u određenim krugovima.
Sličan uticaj imao je i Čemberlen (Komitet 300). Rođen je u Engleskoj 1855. a u Nemačku se doseljava 1882. godine. Oženio se Evom, kćerkom Riharda Vagnera, a veliku slavu stekao je knjigom "Temelji devetnaestog veka". Svoje knjige je takođe pisao u transu, posednut od istih demona kao i Krouli, koji su ga doveli do više nervnih slomova na takav način da je u svojoj autobiografiji napisao da se ne seća da je napisao tekstove koje je potpisao kao svoje. Ono što je Hitlera privuklo u Čemberlenovim knjigama bila je teza da sve civilizacije potiču od arijevske rase čiji su najčistiji predstavnici Nemci, a da su Jevreji neprijatelji koji će zagaditi arijevsku krv.
Nemački kajzer Vilhelm II, i Hitler, smatrali su Čemberlena prorokom. On je postao savetnik nemačkog cara i dosta uticao da ovaj krene u Prvi svetski rat, kako bi se ispunilo "proročanstvo" o svetskoj vlasti. Čemberlen je dobio gvozdeni krst za svoje "zasluge", a umro je 1927. godine potpuno slomljena duha i tela. Ono što je manje poznato je da je i Hitler heroj iz Prvog svetskog rata i nosilac jednog od najviših nemačkih odlikovanja, koje je dobilo samo četvoro ljudi u toku Prvog svetskog rata, a Čemberlena je upoznao posredstvom Alfreda Rozenberga, izbeglice iz Rusije, Jevrejina poreklom, i sataniste. Rozenberg je Hitleru dao primerak "Protokola sionskih mudraca", koji će u glavi Adolfa Hitlera izazvati ekstatično oduševljenje i potvrditi njegove najsumanutije ideje.
U predvečerje Prvog svetskog rata, Hitlera je u Beču upoznao doktor Johan Valter Štajn i bio zaprepašćen poznavanjem i analizama "neukog" Hitlera, napisanih u vezi najtežeg i najboljeg nemačkog srednjovekovnog speva "Parsifal" Volframa fon Ešenbaha, oko koga su najveći nemački lingvisti, stručnjaci za poeziju i staronemački jezik decenijama lomili stručna koplja. Po Štajnu, koji je morao da pobegne u Englesku kada je Hitler došao na vlast 1933. godine, dubina Hitlerovog uvida u značenje epa bila je fascinantna i do danas se smatra neprevaziđenom, što naravno nije popularno reći. Štajn je uskoro shvatio da je ovo poznavanje postignuto upotrebom droga (meskalina), što je dovelo do proširenja Hitlerove svesti i uvida u više nivoe svesnosti, pa je Hitler sebe prepoznao u liku zlog Klingsora i smatrao da je njegova reinkarnacija. O luciferskoj posednutosti Hitlera pisao je Herman Raušning u knjizi "Hitler govori":
"...Bez ikakve sumnje, Hitler je bio posednut od sila izvan njega - skoro demonskih sila za koje je pojedinac po imenu Hitler bio privremeni nosilac. Mešavina banalnog i natprirodnog stvorila je nepodnošljiv dualitet čega ste bili svesni u njegovom prisustvu... Bilo je to kao da gledate u bizarno lice čiji izraz kao da odražava neuravnoteženo stanje uma, praćeno uznemirujućim utiskom skrivene moći."
Hitlerova opsednutost "natčovekom" i njegov strah pred ovim bićem, njegove noćne more i napadi paranoičnog straha govore da je ovaj entitet verovatno bio vidljiv za Hitlera. Engleski ezoterik Trevor Ravenskroft, uz pomoć Johana Valtera Štajna, zaključio je u knjizi "Koplje sudbine" da je Hitler u magijskim ritualima prizvao moćnog demona Levijatana (biblijskog Satanu, poznatog i kao Uroboros, zmiju koja grize sopstveni rep) i kasnije nije mogao da ga se oslobodi.
Posle Prvog svetskog rata Hitler se doselio u Minhen. Radio je na organizovanju špijunske mreže unutar radničkog pokreta i obračuna sa Vajmarskom republikom. Tu je naišao na malu, patetičnu političku partiju po imenu Nemačka radnička partija. Ona je bila "istureno odeljenje" ezoterijskog tajnog društva Nemački red (Germanen Orden), koje je bilo ekstremno nacionalističko i antijevrejsko. Iz ovog reda nastala su slična društva, uključujući zloglasno Društvo Tule. To je navodno bila drevna izgubljena civilizacija na severu u kojoj su živeli ljudi plave kose i plavih očiju. Osnivač Društva Tule bio je Rudolf Glauer, astrolog, koji je promenio ime i postao baron fon Zebotendorf. Njegov program je bio revolucija protiv Jevreja i marksista, a za nemačku rasu gospodara. Iz ovog društva nikla je Nemačka radnička partija, koja će jednog dana postati Nacional-socijalistička partija.
Drugi značajan okultista u Hitlerovom životu bio je Ditrih Ekart, alkoholičar, narkoman, glavni urednik partijskog lista "Folkišen Beobahter", član Društva Tule, čovek koji je u Hitleru prepoznao nemačkog "mesiju". On je odgovoran za Hitlerovo uvođenje u magijske rituale i tajna društva, a svom prijatelju u pismu iz 1923. godine, kaže:
"Sledite Hitlera! On će igrati, ali ja sam taj koji bira muziku. Dali smo mu sredstva komunikacije sa Njima. Ne žalite za mnom: ja sam uticao na istoriju više od bilo kog Nemca."
Hitler je bio član još jednog ezoterijskog društva, Luminozne lože ili Vril društva. Nemački naučnik, stručnjak za rakete Vili Lej, koji je pobegao iz Nemačke, otkrio je postojanje Vril društva i verovanje nacista da će stupiti u kontakt sa rasom nadljudi koji žive u unutrašnjosti zemlje i ovladati Vril energijom. Nekoliko ekspedicija upućeno je na razne tačke zemljine kugle Brazil, Severni pol, Južni pol, kako bi pronašle ulaz u podzemlje planete. Ostvareni su kontakti i sa nekim sektama na Tibetu, jer se verovalo da lame, i sam Dalaj lama, znaju ulaz u Šambalu, mitski podzemni grad u kome živi Kralj straha, ili Gospodar sveta. Lame iz sekte Zeleni zmaj boravili su sve vreme Drugog svetskog rata u Nemačkoj, gde su se bavili magijskim ritualima, i svi izvršili ritualno samoubistvo kada su Rusi ušli u Berlin.
Bilo je evidentno da su nemački konstruktori aviona i letelica išli ispred svog vremena. Pred kraj rata, nekoliko meseci pre kapitulacije, počeli su probni letovi onih letelica koje danas zovemo "letećim tanjirima". Interesantno je da je jedan model nosio oznaku Vril-7. Da li to znači da su nacisti otkrili tajnu Vril energije? Ovo je vrlo značajna tema, ma koliko zvučala neverovatno, pogotovo što su sve konstruktore i prototipove letelica na kraju rata preuzeli Amerikanci, i u najvećoj tajnosti nastavili rad na njima do današnjeg dana.
Članstvo Tule činili su najpoznatiji okultisti Nemačke tog doba i nacisti iz samog vrha nacističke Nemačke, među njima Hajnrih Himler, Herman Gering, Rudolf Hes, Alfred Rozenberg, Julijus Štrajher, Karl Haushofer, ali i ljudi koje tu niste mogli da očekujete - Rudolf Štajner, koji se kasnije odvojio, osnovao Antropozofsko društvo i distancirao od nacizma.
Još jedna od Hitlerovih okultnih opsesija vezana je za Koplje sudbine, kojim je po legendi rimski centurion Longinus probo bok Isusa razapetog na krst. Ovo koplje ima magijsku moć, po verovanju okultista, i ko je u njegovom posedu vlada svetom u dobru ili zlu. Kada je Nemačka anektirala Austriju 1938. godine, prvu stvar koju je Hitler uzeo iz Hofburga bilo je Koplje. Posle rata Ajzenhauer ga je vratio Austrijancima, a može se danas videti među kraljevskim nakitom Habzburga u Hofburgu, jer su Habzburzi sam vrh iluminatske piramide prikazane na poleđini američke novčanice od jednog dolara, mada neki kažu da je original Koplja kod Rokfelera, a u Beč je vraćena kopija. Da ne ulazimo u polemiku oko Koplja, jer to nije bitna tema ove knjige, samo ću reći da je moje mišljenje da je Koplje u Hofburgu pravo, jer potvrđuje "svetsku vlast" Kurta Valdhajma, jedno vreme generalnog sekretara UN-a, inače naciste, iluminata i ratnog zločinca sa Kozare, a Koplje će potvrditi i buduću svetsku vlast Karla fon Habzburga.
Da zaokružimo prvo priču o nacističkom okultizmu. Sem Hitlera, opsesivni okultista bio je i Hajnrih Himler. Svoje okultno znanje usmerio je u najmračnijem pravcu koji je rezultirao osnivanjem SS-a, a ta organizacija je epitom ukupnog ezoterijskog verovanja nacista. Znak duplog "S" izabrao je lično Himler, a zapravo je reč o sig runi. U članstvo su primani isključivo "rasno čisti", a njihova obuka nije bila samo vojna već i ezoterijska, gde je čitanje runa (bacanje kamenčića sa urezanim znacima rune na osnovu čega se citala sudbina) bilo obavezno. SS je bio zamišljen kao tajno, crnomagijsko društvo. Njihovi rituali bili su preuzeti iz drugih vojno-svešteničkih redova, vitezova templara i jezuita. Najviše inicirani članovi, njih trinaest, činili su Veliki savet vitezova, na čijem čelu se nalazio Veliki majstor Hajnrih Himler, a crnomagijski rituali su obavljani u zamku Vevelsburg u Vestfaliji, koga su esesovci kupili 1933. godine i preuredili za održavanje rituala.
Da pomenemo i Majkla Akvina, potpukovnika američke armije, osnivača crnomagijskog društva Hram Seta, člana satanističke crkve i najbližeg saradnika Šandora Laveja. Akvino je u zamku Vevelsburg izveo ritual prizivanja Princa tame, 1982 godine. Naime, Akvino se divi "magijskom opredeljenju" nacističkog Anenerbea, i svoje sledbenike u Hramu Seta smatra magijskim naslednicima svog uzora. Akvino o nacistima piše:
"Većina nacista je bila u stanju da postigne transfer svesti jedino u zemaljskom smislu, u vrsti ekstatične nesebičnosti stvorene i održavane propagandom. Ali monasi-vitezovi predratnog SS-a mogli su da prezru, čak voljno prigrle, smrt ljudskog tela, jer je svest bila preusmerena na viši životni oblik, onaj hegelijanske države, i pojedinačno žrtvovanje u pravcu jačanja tog životnog oblika koji će doprineti njihovoj besmrtnosti. Sve reference smrti pojedinca u SS-u, kao što su simboli mrtvačke glave i ritualno zavetovanje na vernost do smrti, bili su u stvari činjenica arogantne afirmacije besmrtnosti."
Ovakvo neskriveno divljenje prema navodnoj spremnosti na žrtvovanje "za čast otadžbine" SS-a nije usamljen slučaj u američkoj vojsci i u Akvinovom slučaju vodilo je do identifikovanja sa idealima SS-a. Zato je odlazak u zamak Vevelsburg bio dugo željeni trenutak. Ono što je želeo da poseti bila je Mermerna sala, kružna sala koja je izgrađena na mestu nekadašnje kapele. Prema Akvinu, inspiracija je bila Sala Grala, koju je po Hitlerovim instrukcijama realizovao Alfred Roler za opersku predstavu "Parsifala" u Bajrojtu, 1934. godine.
Na podu od crvenog italijanskog mermera nalazi se disk od tamno zelenog mermera, iz koga izlazi dvanaest krakova. Ovaj disk je tumačen kao "solarni simbol", a u stvari je tajni magijski sigil ezoterijskog reda poznatog kao Westfalischen Femgerichte, ili skraćeno Vem. Ovo je bilo mesto okupljanja nacista-vitezova koji su verovali da su deo iste magijske tradicije. Ispod Mermerne sale, u tajnoj odaji poznatoj kao Sala mrtvih, Akvino je izveo ritual invokacije Princa tame. To je bio još jedan dokaz da nacizam i satanizam, zajedno ali i odvojeno, žive i danas.
Prikriven kontinuitet nacističkog uređenja Evrope doživljavaju danas svi oni koji ne znaju korene Evropske zajednice. Hitler je osmislio Evropsku ekonomsku zajednicu (Europaische Wirtschaft-gemeinschaft), a ideju je prvi izneo takođe Austrijanac, grof Rihard N. Kudenhove - Kalergi 1923. godine, u knjizi u kojoj predlaže stvaranje Ujedinjenih država Evrope. Ime je dobio po kompozitoru Rihardu Vagneru, o kome je Hitler rekao da ko bude razumeo Vagnera razumeće i nacističku Nemačku. Bliski prijatelj grofovog oca bio je Teodor Hercl, osnivač cionizma. Grofova knjiga zvala se "Pan Evropa" i dovela je do stvaranja Pan-evropske unije (zvuči li vam ovo poznato?) sa ograncima širom Evrope. Ovaj koncept podržali su vodeći evropski političari, između ostalih Vinston Čerčil, zatim američki establišment, Džon Foster Dals, Nikolas Marej Batler, predsednik Kolumbija univerziteta i Karnedžijeva fondacija za međunarodni mir, dr Stiven Dugan, osnivač i prvi predsednik Instituta za obrazovanje, koji je u potpunosti kontrolisao Savet za međunarodne odnose (CFR). U svojoj autobiografiji grof je napisao:
"Početkom 1924. godine dobili smo poziv od barona Luja de Rotšilda. Jedan od njegovih prijatelja, Maks Varburg iz Hamburga, pročitao je moju knjigu i poželeo da nas upozna. Na moje veliko iznenađenje (kako da ne!) Varburg je spontano (obavezno!) ponudio 60.000 zlatnih maraka kao podršku pokretu za prve tri godine... Maks Varburg, koji je bio jedan od najuzvišenijih i najmudrijih ljudi koje sam sreo, imao je princip da finansira ovakve pokrete. U toku celog života ostao je iskreno zainteresovan za Pan-Evropu. Maks Varburg je organizovao svoje putovanje u Ameriku 1925. godine, kako bi me upoznao sa Polom Varburgom i Bernardom Baruhom."
Oni koji su finansirali boljševičku revoluciju i obe strane u svetskim ratovima, uključujući Adolfa Hitlera, stajali su iza stvaranja i Evropske zajednice i Ujedinjenih nacija. Prvi korak u stvaranju Evropske zajednice bilo je donošenje odluke o ujedinjenju industrije uglja i čelika, u julu 1952. godine, kroz Evropsku zajednicu uglja i čelika, čime su ove industrijske grane u Zapadnoj Nemačkoj, Francuskoj, Italiji, Belgiji, Holandiji i Luksemburgu došle pod jedinstvenu kontrolu. Ova organizacija je određivala cene, odlučivala o investicijama, a odluke donosila glasanjem. Ova zajednica je poznata i pod imenom "Šumanov plan" (nazvan po francuskom ministru inostranih poslova i kasnijem premijeru Robertu Šumanu), ali pravi čovek u pozadini bio je Žan Mone, direktor Komisije za planiranje. Mone i njegovi mentori iz Saveta za međunarodne odnose pokušali su da stvore evropsku armiju po istom konceptu. Pozvali su na sveopšte razoružanje i stvaranje jedinstvene evropske armije, ali to je koncept koji tek na početku ovog veka dobija svoje konkretne obrise.