Gde ću živeti, šta ću raditi, s kim ću biti...
Svi životni izbori koji su bili pred nama. I ponuđena bar dva puta, a mi smo se odlučili baš za ovaj, naš. Naravno, svesni onog: uradi prvo, kajaćeš se uradi drugo opet ćeš se kajati. Grabeći jednu šansu birajući svoj put ujedno i gubimo šansu koja nam se pruža u onom drugom.
I dok kročimo kroz život hraneći se sa svim prednostima koji su nam životni izbori doneli i boreći sa teškoćama sa kojima smo se susreli, osvrćemo se na sve životne izbore, sećamo se svih propuštenih šansi.
E, da sam.... Ima u tome znatiželje, žalosti, neispunjenih htenja, poraza.
Da li je trava zelenija u komšijskom dvorištu od one u našem, pa zaboravljamo našu da negujemo? Koliko nas pogled u prošlost na lepezu izbora koje smo imali sprečavaju da dišemo punim plućima i gazimo hrabrim, odlučnim koracima u životu? Da li ih koristimo kao izgovor sa sadašnje neuspehe i nezadovoljstvo? Da li nas znatiželja vuče da se vratimo odakle smo došli i samo malo zavirimo u ono što smo propustili?
Ili ih se tek sećamo, ali prihvatamo da je propuštena šansa upravo i propuštena jer nije trebala da nam se desi?