Nadležne službe upozorile su sve posetioce Vršačkih planina da nikako ne diraju zmije ukoliko na njih naiđu jer je moguće da se susretnu i s otrovnicom crnom šarkom. Ova zmija se u Vojvodini može naći samo na Vršačkim planinama. Upozoravaju se turisti, planinari i rekreativci da, ukoliko idu dublje u šumu da beru bilje ili pečurke, obavezno ponesu čizme i rukavice.
Do pre četvrt veka verovalo se da na Vršačkim planinama nema zmija otrovnica, ali 1978. godine, upravo iznad Vršca, uhvaćena je i ubijena prva otrovnica. Registrovana je kao crna šarka, crnokrug ili crnostik.

– Bio je to i prvi od nekoliko slučajeva koji su lečeni na Infektivnom odeljenju Zdravstvenog centra „Vršac“. Svi pacijenti su potpuno izlečeni, bez posledica – kaže dr Jan Častven, koji je godinama radio na tom odeljenju, i dodaje – u pet slučajeva dali su podatke o ujedu zmije, jedan pacijent nije znao šta ga je ujelo, a jedan nije znao ni da je ujeden.

Milivoj Vučanović, čuvar prirode na Vršačkim planinama, kaže da je crna šarka ime dobila zbog izrazito crne boje. Relativno su kratke, najviše do 80 centimetara. Zdepasto telo završava im se kratkim repom koji, laički gledano, deluje kao sasušen.


– Nisu plašljive i ne beže, tako da ih ne treba dirati jer su spremne da ujedu u samoodbrani. Hrane se sitnim glodarima, ali neretko znaju da se nahrane i drugim zmijama. Za pernatim plenom idu i uz drvo. Staništa su im obično stari panjevi, razne šupljine u stenama ili drveću, ili rastresito zemljište puno lišća gde lako mogu da se sakriju. Danju traže sunčana mesta – kaže Vučanović.


Posebna karakteristika crne šarke je neurotoksično dejstvo otrova po kojem se razlikuje od ostalih otrovnica našeg podneblja.


– Otrov izaziva paralizu, prvenstveno očnih mišića. Ujedeni ne može da podigne očne kapke, a kada i uspe javlja se razrokost. Najsličniji je kurareu, otrovu koji spravljaju domoroci u Južnoj Africi. Kada zmija ujede, okolinu rane treba oprati čistom vodom i hitno ujedenog preneti do bolnice. Nikako ne treba isisavati otrov ili zasecati nožem oko rane, kako to čine u filmovima – kaže Vučanović.


Stručnjaci naglašavaju da treba paziti čak i sa mrtvim zmijama, jer su otrovni i zubi uginule zmije, i zato što je odsečena glava i do dva sata posle odrubljivanja sposobna za ujed.

Blic Online