Praznici kojih više nema u kalendaru
Prikaz rezultata 1 do 12 od ukupno 12
  1. #1

    Praznici kojih više nema u kalendaru

    Na današnji dan se nekada obeležavao Dan graničara. Ne sećam se baš dobro razlog tome. Čini mi se da je 15.08.1943. Tito izdao naredbu o formiranju KNOJ-a, iz kojeg su kasnije iznedrene granične jedinice JNA, ali nisam siguran...


    Vojni rok sam služio najvećim delom na graničnim patrolnim čamcima. Zato i pamtim ovaj praznik. Imao sam sreću da sam kao mornar na PČ-134 Romanija učestvovao u snimanju jednog filma i tako upoznao niz tada poznatih glumaca: Pavla Vujisića, Božidarku Frajt, Slavka Štimca, Aljošu Vučkovića, Bebu Lončar (od njene lepote nam je svima zastajao dah)...

    Bilo nekada, nikad više. Možda praznik i ne postoji, ali ja ga ipak svake godine na neki način proslavim...
    Poruku je izmenio Mish, 18.02.2015 u 23:25 Razlog: slicka
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  2. #2

    Odgovor: Praznici kojih više nema u kalendaru

    Nemaš poima kako si me obradovao kada sam video značku.

    I ja praznujem ovije dan. Bez nekog posebnog razloga i meni je prirastao srcu. Nema to veze, kako bi se dalo pomisliti, sa Jugonostalgijom ili ... Jednostavno i dok sam se verao po slovenačkim vrletima na talijanskoj granici, bio sam ponosan na ovaj dan.

    Citat AdrijanKronauer kaže: Pogledaj poruku



    1985. - Staro Selo, Kobarid

    Volim prijateljski da karam, bez obaveze da mi se uzvrati. © Maski

  3. #3

    Odgovor: Praznici kojih više nema u kalendaru

    29.novembar znamo sta je znacio.sada je to dan svinjokolja.iako praznika nema obicno
    ludi kazu kolju za 29.dan / dva pre ili posle tog datuma posto slobodnih dana vise nema.

  4. #4

    Odgovor: Praznici kojih više nema u kalendaru

    1.MAJ

    Prvi maj – praznik rada još uvek je ’crveno slovo u kalendaru’ .

    ’Slovo’ u kalendaru jeste ali pravu boju je odavno izgubilo – onog dana kad su Država kao poslodavac i Partija kao zastupnik interesa radnika počeli da ga slave kao svoj praznik.

    Vreme se promenilo i poslednjih dvadesetak godina u ponovnom kapitalizmu radnici se nekako stide da traže i imaju neka prava, neke interese suprotne interesima poslodavca.

    Tako se i slavi 1. Maj – bez suštine, bez primisli šta se slavi. I bez stida što se krotko pristaje na obespravljenost.

    Taj pravi, radnički 1. Maj je praznik koga više nema. A razlozi za takav 1. Maj postoje.

  5. #5

    Odgovor: Praznici kojih više nema u kalendaru

    Citat nenad.bds kaže: Pogledaj poruku
    1.MAJ

    Prvi maj praznik rada još uvek je crveno slovo u kalendaru .

    Slovo u kalendaru jeste ali pravu boju je odavno izgubilo onog dana kad su Država kao poslodavac i Partija kao zastupnik interesa radnika počeli da ga slave kao svoj praznik.

    Vreme se promenilo i poslednjih dvadesetak godina u ponovnom kapitalizmu radnici se nekako stide da traže i imaju neka prava, neke interese suprotne interesima poslodavca.

    Tako se i slavi 1. Maj bez suštine, bez primisli šta se slavi. I bez stida što se krotko pristaje na obespravljenost.

    Taj pravi, radnički 1. Maj je praznik koga više nema. A razlozi za takav 1. Maj postoje.
    Pa hteli smo demokratiju,ko nam je sada kriv.

  6. #6

    Odgovor: Praznici kojih više nema u kalendaru

    Danas je bio Dan JRM. Pošto sam vojni rok proveo u mornarici to mi je poznato. Sećam se kako su se brodovi na današnji dan ukrašavali galama (niz signalnih zastavica spojenih od pramčanog jarbola, preko velejarbola do krmenog jarbola), a članovi posada u belim odelima su se postrojavali na pramčanim delovima paluba svojih brodova u čast ovog praznika. Noću se palila svetlosna gala (niz upaljenih sijalica koji se postavljao uz zastavnu galu). Bio je to lep praznik. Moglo se za ručak popiti i bokun vina, a druženje smo nastavljali kod Pere lopova u kantini kasarne Kuline u Šibeniku uz pivo...



    ŠB Jadran sa zastavnom galom

    Koliko pamtim, 10. septembra 1942. u Podgori (kod Makarske) je pod komandom Velimira Škorpika formirana prva jedinica ratne mornarice NOV (narodno oslobodilačke voske) Jugoslavije...



    Na istom ovakvom brodu sam proveo svoje vojničke dane

    Pitam se šta li je sada sa Stipetom, Tahirom, Tončijem, Gordanom... i ostalim mojim drugovima iz vojske?
    Opet sam ti u kafani, mene bez nje ništa nema
    Tu su moje lude noći, nikad nisam u samoći,
    Hej kafano, moja rano...
    Samo na www.VojvodinaCafe.rs - Muška kafana,
    Bircuz koji radi 25 sati dnevno!

  7. #7

    Odgovor: Praznici kojih više nema u kalendaru

    Dan Republike!

    Običnim ljudima se obeležavanje ovog praznika, i kada on to više nije, najmanje promenilo: najpogodniji trenutak za svinjokolj i okončanje snabdevanja stanovnika gradova zimnicom sa sela.

    Ono čega više nema je proglašenje dobitnika najviših društvenih priznanja.

    Radio sam u velikom preduzeću koje je početkom 80-tih dobilo najviše društveno priznanje tadašnje države - Nagradu AVNOJA. Uveren sam da ne grešim kada mislim da je svih 4.200 zaposlenih bilo ponosno što smo nosioci tog priznanja.
    Osećaj zajedništva i pripadnosti kakvog više nema.

  8. #8

    Odgovor: Praznici kojih više nema u kalendaru

    Ne pamtim taj praznik po svinjokolju niti dovlačenju zimnice sa sela (što je usud nas, dece asfalta).
    Ali, pamtim po ponosu što postajem Titov Pionir.
    I kasnije, ponosu što jesam Titov Pionir.
    A potom...
    Nestade ponosa, ali smo voleli što je dvodnevni praznik.
    Pa nestade zajedništva.
    I dalje smo voleli taj dvodnevni praznik.
    Skotovi nam uzeše i praznik.

    Nama, nostalgičnim ostade žal. Za dvodnevnik praznikom, i za zajedništvom, i za ponosom.
    ... Ko nije drvo razumeo prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio... I, shvatiće, kad-tad, da ne zna šta je hlad....

  9. #9

    Odgovor: Praznici kojih više nema u kalendaru

    Док смо имали живот достојан човека,част,образ,посао,новац..
    нисмо имали Демократију,већ тамо неке празнике Републике.
    Сад имамо демократију али немамо част,немамо достојанство немамо образ.....па нас прогласе за носталгичаре или Југо-носталгичаре а ми смо само знали за боље од ове бруке од државе и политике.
    Ako ne znaš pametno govoriti, pametno ćuti !

  10. #10

    Odgovor: Praznici kojih više nema u kalendaru

    C.. Nije me mrzelo ni da procitam ni da prekopiram.. Pa kome je do kratkog osvrta, a u cast danasnjem danu :


    Na današnji dan, na ovim prostorima nekoć slavljen kao Dan Republike, donosimo vam komadić povijesti: odlomak iz knjige Revolucionarni rat autora Milovana Đilasa, revolucionara i komunističkog disidenta. Radi se o Đilasovom prisjećanju na 29. studeni 1943. godine, kad je na drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu donesena odluka o stvaranju federativne Jugoslavije, a njezinom vođi Josipu Brozu Titu dodijeljen čin maršala. Zajedno s Đilasom vraćamo se u 67 godina natrag, u posjet jednom povijesnom događaju.


    Milovan Đilas - revolucionar i komunistički disident

    Već 28 novembra većina delegata bili su iskupljeni - Crnogorci su prispeli nekoliko dana ranije. Upoznavanje delegacija s predlozima odluka odvijalo se već od jutra 29 novembra, u skloništu kod centrale. Članovi CK su se svaki čas okupljali kod Tita - da s njim i među sobom utanače primedbe delegata. U tim diskusijama s delegatima najpoduzimljiviji je bio Kardelj. Primedbi nije nilo mnogo, ali je bilo i bitnih: većina delegata je bila raspoložena da se republika proglasi odmah, pa ih je trebalo razuveravati - naročito one iz bivših građaniskih partija - od prenagljenosti.


    Josip Broz Tito s grupom crnogorskih delegata AVNOJ-a

    U jednom trenutku, kod Tita, Kardelj, oduševljen tokom većanja s delegacijama, došapnuo je meni: Proklamovanje revolucije! - Nisam mu ništa uzvratio: delio sam s njim i ostalima uverenost u značaj zasedanja, ali sam i odluke i zasedanje doživljavao kao ozakonjenje već sazdanih odnosa, a ne kao prelom. Koča Popović je dogovaranja s grupama delegata protumačio na svoj način: Pa da, politika se obavlja u kuloarima.


    Vijećnici II zasjedanja AVNOJ-a - grupna fotografija s Titom

    I doista, na samom zasedanju - uveče 29 novembra u Sokolskom domu - nije bilo nikakvih razlika, nikakve stvarne diskusije. Pažnja koja napregnuto vreba da eksplodira u pljeskanju i otklicima na parole - ritmična, bučna oduševljenja koja jenjavaju u nasladnom odmaranju. Deliričnu buku su pojačavali, katkad započinjali omladinci, oficiri iz štabova i funkcioneri iz ustanova, koji su stajali po krajevima teskobne sale.

    Jedino je Titov govor, mada i on prekidan aplauzima, uneo radnu razboritu atmosferu . Tito je čitao tečnije nego inače, s prirodnom, nenaglašavanom pouzdanošću. U držanju, a naročito u glasu osećala se dostojanstvenost, čak i tragičnost. I govor je delovao upečatljivo: kada sam ga čitao učinio mi se pomalo suvoparnim, a tad mu je baš to bila prednost - svođenje dvoipolgodišnjeg rata i građanskog rata čije užase niko nije mogao zamisliti, kojima se kraj tek nazirao.


    Pozdrav himni na drugom zasjedanju AVNOJ-a

    Bio sam i ja delegat. Sedeo sam postrance, udesno prema pozornici. I mada sam pratio proceduru zasedanja, a naročito Titov govor - s uma mi nije silazio mrtvi Lola, već zalemljen u plehu i smešten u crkvici na jajačkom groblju, niti mi je pogled napuštao njegovog oca u Predsedništvu, čiju sam sporost i mirnoću čitao kao skamenjenost i otupelost. Činilo mi se da i svi delegati tako postupšaju i osećaju, bar oni koji su bili bliži vodstvu i Ribarima, mada Ribare niko nije spomenuo.

    Ipak, u onom odsečku zasedanja u kome je Tito proglašavan za maršala - baš taj odsečak bio je najburnija, najopojnija jednodusnost, premda su za to proglašenje svi znali i u sebi se za takvu jednodušnost "štimovali" - ja sam zaboravljao na Ribare. Jer mada sam izazivao kolektivne zanose i sam se zanosio - nikada u takve zanose nisam potanjao. Uvek mi je svest ostajala budnom. Čak kao da sam bivao prisebniji, ohlađeniji, ukoliko je jednodušnost postajala bezumnijom i burnijom. I tad sam aplaudirao revno i oduševljeno: kasnije će često, kao i kod mnogih, ta produžena aplaudiranja bivati iznuđena bojaznima da netko ne pomisli da sam protiv Partije i Tita. Ali sam se pri tome pitao, u nedoumici: kakvi će odnosi u CK i budućoj vlasti nastati iz Titovog imenovanja za maršala? Jer mada je Tito i do tada tretirao članove CK kao "svoje suradnike" - drugarstvo i lično dostojanstvo nisu remećeni, a Titova prekost u diskusijama je izgledala nebitna, s obzirom na to da među nama nije bilo bitnih razloga. Da, vojsci i vlasti, nastajanju nove Jugoslavije je koristilo jačanje ugleda i funkcije ličnosti koja je i do tada igrala glavnu ulogu i proverila se snalažljivošću i samostalnošću. Ali kakvoj to formi, kakvim odnosima vodi, pogotovu kad je nosilac najvišeg zvanja i inače sklon ličnoj vlasti i kad se to zvanje i uvodi da bi ga jedino on i dobio?


    Slovenski vijećnik Josip Vidmar predlaže maršalski čin za Josipa Broza Tita

    Presedništvo se povuklo, posle Titovog izbora, iza zavese na bini. Ostao je samo novi državni grb iznad pozornice. To još nije bio grb, ali se znalo da će biti. Nacrtao ga je bio Đorđe Kun - malo po uzoru na sovjetski, malo iz svoje glave, malo na sugestije članova CK... Taj grb je, uz kasnije Pijadeove dodatke, postao državnim grbom, a sam datum zasedanja - 29. 11. 1943. - državnim praznikom Jugoslavije...

    Pošao sam i ja na binu, iza zavese, premda nisam bio u predsedništvu: pozvao me Ranković ili sam pošao za njim da čestitamo Titu izbor za maršala.

    Tamo, iza zavese, čestitanje se već revnosno obavljalo. A s dolaskom Rankovića, mene i drugih funkcionera, revnost se preobrazila u oduševljenje, utoliko neobuzdanije što se sve odigravalo u teskobi. Grlili smo i ljubili Tita - najpre mi komunistićki vođi, a za nama i nepartijci - rodoljubi, nemajući kud - kamo. Zanos se preneo i na Tita. Zanos je rastao, preobražavao se u opijenost. Mi komunisti nastavili smo da grlimo i ljubimo Tita bez mere i reda, dok su nas rodoljubi s neshvatanjem ili čuđenjem posmatrali. On je svakom uzvraćao, zahvaćen radosnim, bezumnim vrtlogom. Oči su nam blistale, grudi se nadimale, izbijao nam je znoj iz zajapurenih lica - srca da popucaju, umovi da se poremete. I ja sam tonuo u pijanstvo, svestan da se tu i tako odlučuje moja dalja sudbina - da time podavanjem tom zanosu, voljno pristajem na Tita kao svog vladara, svog gospodara, uprkos želji i žudnji za svetom bez gospodara, uprkos vlastitom integritetu i vlastitoj sujeti...


    Odluka o stvaranju Jugoslavije na federativnom principu

    Delirijum čestitanja Titu iza zavese potrajao je dugo - možda dvadeset, možda i trideset minuta. Sve dok neko nije spomenuo da zasedanje treba nastaviti. Vratili smo se na svoja mesta, umorni, a možda u sebi i postiđeni - bar tako sam se ja osećao. Sve odluke su prihvaćene s oduševljenjem, burnom jednoglasnošću. Nova vlada i novi neformalni šef države su pripremljeni smišljeno, metodično i proglašeni s nadama u konačnu sreću i slobodu.

    Sutradan, 30. novembra poslepodne, iskupili smo se na groblju da ispratimo Lolin kovčeg. Bilo je tmurno i prohladno. Dokonali smo da govori Pijade - da kao najstariji komunist isprati vođu omladine. Pijade je bio potresen - glas mu je bivao kreštav, misli rastrzane kao nikad. Ali je iz svoje načitanosti izvukao nezaboravnu rečenicu nekog Francuza: Revolucioneri su mrtvaci na dopustu...


    Ivo Lola Ribar - sahranjen u Jajcu dan nakon zasjedanja AVNOJ-a

    Stari Ribar je bio sklon govorenju. I ni ovog puta nije odoleo. Ali je izrekao otrcanosti: naša borba je teška, naša borba traži žrtve, našu borbu ništa ne može zaustaviti. Te otrcanosti su bile iskidane - kao da se za njih hvatao, gušeći se promuklim, tamnim glasom. Na kraju je iz njega provalilo, kao iz svakog oca: Zbogom, Lolo, zbogom sinovi moji!

    Lolu su odneli na tajno mesto - da ga neprijatelj ne oskrnavi. Potekle su mi suze, kao i mnogima - mada su se život i rat nastavljali s još većom ozvaničenom doslednošću.

    Milovan Đilas (Revolucionarni rat - str. 358 - 361)

    IZVOR
    Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.

  11. #11

    Odgovor: Praznici kojih više nema u kalendaru

    DAN USTANKA NARODA SRBIJE



    Bela Crkva


    Bela Crkva


    Bela Crkva

    "Ovaj dan, Dan ustanka naroda Srbije, kao simbol podizanja ustanka protiv najveće sile 20. veka, izbrisali smo sa spiska praznika. Iako se trenutno nalazimo u slobodnom Sremu, gde je u svakom mestu pod fašističkim režimom ubijena bar trećina stanovnika, doživeli smo da je ovakva svečanost najmanje posećena od strane mladih ljudi. Mladima ne prenosimo ono što je najsvetije iz naše istorije", rekao je Vasin (potpredsednik vojvodjanske Vlade - prim. Nenad.bds) na Iriškom vencu, ispred spomenika "Sloboda". ..
    "Imamo šansu da ove godine mnogo toga ispravimo. Ove godine slavimo 70 godina od jedne od najvećih bitaka u Evropi - Bitku na Batini. Imamo šansu da konačno pokažemo da poštujemo svoju tradiciju i istoriju'', rekao je Vasin i naveo da će Pokrajinska vlada učestvovati u organizaciji ove svečanosti.’’ (‘Blic’ 8. jul 2014)



    Spomenik 'Sloboda' na Iriškom vencu




























    Delegacija iz Belog Manastira


    Iz Vukovara

    Fotografije sa Iriškog venca su iz 2007, 2013. i 2014. g.

  12. #12

    Odgovor: Praznici kojih više nema u kalendaru

    Da, sećam se praznika...jer su zaista bili PRAZNICI! Nekako..svečani, bitni, sa sećanjem na one koji su ih stvorili. Puni ponosa i hvale sa sve one koji su sebe ugradili i dali svoj život da bi mi ostali bili slobodni, sretni i zadovoljni.
    Na šta sada da budemo ponosni?
    Drago mi je što sam u nekoliko postova pročitao da još ima ljudi koji, interno, slave neke svoje praznike, u ime stega pod kojim su bili . A većina nas iz tog doba je i bila pionir, vojnik, radnik..kada su ta zvanja bila skoro orden!
    Spomen je i podignut da se budući naraštaji sećaju jer...."najveći greh je omalovažiti ono za šta su mnogi dali živote. Onda ispadne da su za džabe izginuli!" (reči mog pradede). A neko umre tek kada bude zaboravljen!
    Kad već mnogi pamte Seljačku bunu iz 1573g koja je trajala svega 20-ak dana, zašto zaboraviti one koji su digli ustanak, godinama krvarili i uspeli?
    Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .

Slične teme

  1. Verski praznici i običaji
    Autor Lady S u forumu Religija
    Odgovora: 82
    Poslednja poruka: 12.07.2015, 12:20
  2. Sinagoge u Srbiji kojih više nema
    Autor Turkmenbashi u forumu Kulturna baština
    Odgovora: 19
    Poslednja poruka: 07.05.2013, 01:13
  3. Darwin awards - iliti idioti kojih vishe nema
    Autor HLEBmaster u forumu Humor i zabava
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 07.01.2010, 23:35
  4. Beograd na WTA kalendaru
    Autor Arthur Dent u forumu Spomenar
    Odgovora: 5
    Poslednja poruka: 15.01.2009, 13:34

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •