Priznanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih ljudskih bića je osnov slobode, pravde i mira u svetu
– preambula "Univerzalne deklaracije o pravima čoveka", 1948.
Ljudsko dostojanstvo je kao što je verujem poznato, međunarodno zagarantovana kategorija i deo je svih akata koji regulišu ljudska prava. Dakle, države članice UN su dužne da vode računa o ljudskim pravima i dostojanstvu svojih građana.
Međutim, treba znati da je osećaj dostojanstva ipak ličan i da ga različiti ljudi doživljavaju različito pa tako ga je i teško do kraja razjasniti i definisati. Recimo, ima ljudi koji ako nemaju mogućnosti da se istuširaju bar jednom dnevno, ozbiljno misle da im je dostojanstvo ugroženo. Ili, bilo je rasprava, da li zločinac prilikom hapšenja gubi dostojanstvo, ako se prema njemu primeni sila, itd, itd.
U svakodnevnom životu to je posebno nejasno, jer je dostojanstvo najmanje dvojakog karaktera. Ono je socijalna kategorija i postoji neko standardno društveno mišljenje o njemu. Međutim, ono je, kao što smo već videli, i rezultat ličnog shvatanja i poimanja, tako da neko, ne shvatajući uslove koji vladaju u društvu (grupi), može biti potpuno uveren da mu je dostojanstvo ugroženo, iako društvo u kojem takav pojedinac živi to ne smatra tako.
Ponekada se zbog toga kod pojedinaca osećaj dostojanstva može opasno približiti osećaju nadmenosti, koje je upravo suprotno dostojanstvu.
Šta je po vama dostojanstvo? Da li primećujete ponekad oko sebe i takve osobe koje u svojoj nadmenosti misle da su dostojanstvene?