Kuhinja Radeta Šerbedžije
Vragolije doktora hedonizma
Holivudska zvezda, jedan od najvećih glumaca sa ovih prostora, majstor boemije i slatkog života, svoje američke prijatelje često obraduje roštiljem posle kojeg se ližu prsti, a svestan je da mu svaki boravak u Beogradu donosi bar nekoliko kilograma viška
Piše: Žaneta Apostolovski
Photo: Marija Ćalić
Za Šerbedžiju je kuvanje strast, baš kao i glumaZa najveće face holivudske industrije snova pekao je jagnje na ražnju u dvorištu svoje kuće u Los Anđelesu. Sa legendom srpskog glumišta Ljubom Tadićem dočekivao je zore u beogradskom restoranu Madera. Od dalmatinskih ribara je naučio kako se spremaju najsočnije lignje na svetu, ali se kuvanjem nije ozbiljnije bavio sve dok nije poželeo da opčini suprugu Lenku Udovički. Filmska zvezda, šarmer, boem i poeta Rade Šerbedžija kad kuva čini to s mnogo ljubavi. A tako i glumi, piše, recituje ili govori o svojoj deci: Luciji, Vanji, Milici, Nini i Danilu.
- I moja majka Stana je bila sjajna kuvarica. Kuvala je divno i gotovo nikada nije ručala. Kad god bih je pitao zašto ne sedne sa nama za sto, uvek je odgovarala: Najela sam se pare. Cela porodica je volela dobru hranu, ali niko nije preterivao. Sećam sam se kako je mama fenomenalno spremala supe i kuvanu govedinu. Voleo sam pohovano meso, pa je i to često bilo na našem meniju. Pošto smo poreklom Ličani, pravila je i ličku basu. To je vrhunska stvar, nešto između sira i kajmaka. Obožavao sam krompir u svim varijantama i kiseli kupus. U našem podrumu bila je jedna velika, drvena bačva u kojoj sam sa sestrom često satima gacao ribanac kako bi pustio sok.
Rođen je u Buniću pored Korenice, ali je najveći deo detinjstva proveo u Vinkovcima, gde se preselio s roditeljima. Iako je bio pravi mali huligan, majka ga je mnogo mazila. Leti je rano ustajala, išla na plac, brala šumske jagode, servirala ih s pavlakom i budila sina, ne znajući kako je on već u jedanaestoj godini imao iskustvo čak i sa alkoholom.
U Americi mu je često na meniju tatar biftek pripremljen od organskih namirnica - S drugarima sam na nekoj zabavi mešao šeri brendi i konjak. Bio sam gotov posle jedne čaše te užasne smeše. Osećao sam se odvratno, nikada više tako nešto nisam ni okusio, kao što nisam i jednu vrstu viskija od kojeg sam se napio u sedamnaestoj. Tada stvarno nisam znao za sebe. Pravio sam lastu na prozoru male garderobe vinkovačkog amaterskog pozorišta. Imao sam sreću što sam pao u hrpu peska koja je bila ispod. I sada bih i na pet kilometara prepoznao miris tog viskija.
U amaterskom pozorištu gluma mu se već uvukla pod kožu. Upisao je Kazališnu akademiju u Zagrebu i odličnu domaću kuhinju zamenio hranom iz studentskih menzi.
- Prva godina mi je bila najteža. Klopa je bila grozna, pa sam veoma malo jeo i mnogo pio. Živeo sam boemski, i na kraju sam završio u bolnici s teškom upalom pluća.
izvor