Eh, pa ne mogu biti mimo sveta. Ponekad mi je baš zanimljivo posmatrati takve primerke naše, pa i neke druge nacije. Da znam gde živim.
Eh, pa ne mogu biti mimo sveta. Ponekad mi je baš zanimljivo posmatrati takve primerke naše, pa i neke druge nacije. Da znam gde živim.
Stvari se menjaju nabolje, hteli mi to ili ne... [SIGPIC][/SIGPIC]
U redu je zadovoljiti svakojake ukuse, jer su ukusi različiti i svako ima pravo da gleda šta mu pričinjava zadovoljstvo. Ipak, neke granice treba da postoje, dokle se može ići u neukus ili nekulturu. Čemu služe rijaliti programi?
Takozvani, laki sadržaji, ne doprinose podizanju nivoa kulture. Ne mislim ništa loše o onima koji takve sadržaje sa uživanjem prate ali šta je sa onima koji žele da gledaju nešto suprotno? Ništa drugo, sem da čekaju kasne sate i odgledaju ono što ih zanima.
Prvi utisak uvek vara
Uh najzad teme i za mene ! Hajd da krenemo od VB ... ne volim ga,jer prikazuju sve najgore ljudske oblike ponasanja,shto je i sasvim logicno,kad posmatrash nekoga tri meseca,kako kazu "pravi prijatelj ostaje uz tebe,cak i onda kada zna apsolutno sve o tebi" to govori koliko covek nije savrsen,moralan,dobar,posten,da postoji uvek ona druga tamna strana coveka,koja istice upravo u tim realiti showima. E sad nastaje jedna prava lobotomija,gde covek koji je nekad bio los,pa se popravio,gleda taj realiti show,mogu da ga podstaknu na to lose ponasanje i da ponovo bude onaj stari. Hajd matoru drtinu ni ne mozes opasuljiti,ali shta sa decom? Koja gledaju kako se ovi unutar kuca svadjaju,vacare,kako prodaju lazne ,nikakve vrednosti...nazalost danas vise vaspitava televizor decu,a ne roditelj...postoje generacije pink i B92 televizije . Napokon,ta vrsta programa ustvari prodaju coveku ne moral,gadosti ljudske,odredjene shablone ponashanja,podstice ljude na ogovaranje,kao normalnu stvar....Mislim da taj realiti show za ukidanje ! Plasi me svaki put ono oko u velikom bratu kada pocinje emisija,kao da nas pripremaju za neshto.
Hvala bogu ne volim televizor,niti ga imam,kad ga neko upali ja mu kazem gasi istog momenta,jer ja se zatupljujem,pesmom,vinom,poezijom,racunarom,gitaro m,knjigom...tv je tu suvishan!
Mrzim Raliti Show! Mrzim to shto rade ljudima,mrzim to shto niko nishta ne preduzima i samo pushta da se otrov shiri,zbog takvih dobri ljudi stradaju,a zli uspevaju.
Deco nemoj te gledati velikog brata !
SkroUz jednostavno - k'o otprilike nudisticka plaza - znam sta ko moze da sakrije ispod kupaceg, pa me ne privlaci da ih gledam gole!
Meni je realnog programa dovoljno po ceo boziji & djavoljiji dan - sorry, kad okacim kljuc, ondaK sam okacila definitivno! Ne gledam TV nikada u slobodnom vremenu - vesti se vrte svakako po ceo dan. Kad mi je do produvavanja mozga - biram DVD-film ( ako vec), i to crtace po mogucnosti!
Reality shows je koncipiran na principu mase, tj. sta bi masa volela da radi, al' ne moze, jer nikoga ne interesuje. Pa masa proradi (ipak) - bez pokrica. Psiholoski gledano je to jako "jeFtin" princip, but it works, because of TV ratings.
Meni nije interesantno da gledam "normalose" ogoljene, nije mi cak ni interesantno da gledam "javne licnosti" ogoljene - ni kako jedu, ni kako spavaju, ni kako psuju, ni kako se kupaju, ni kako se sexaju - princip mi je poznat, na nijanse ne trosim mLogo slobodnog vremena. Na ogoljenost uopste - uvek i kod svakoga je kontradiktorna.
Meni je vreme, moje vreme skupoceno, svaki trenutak beznadezno potcenjen u paradoxsalnoj precenjenosti necijeg tudjeg, i zato, zato sam postala oholo skrta u darovanju tog istog nekome potpuno nebitnom...
Never confuse movement with action.
rijaliti
to mu dodje bajagi stvarno i istina
ma daaaa
i onih par sekundi sto sam za sve vreme postojanja tog vida voajerizma
odgledala
izazvalo mi je dijareju sa blagim nagonom za povracanjem
elem
da odgovorim na zadatu temu
parada kica i loseg ukusa
za neverovati koliko je maha uzelo
zabrinjavajuce
i nekvalitetno provedeno vreme
Ujka Sem
moja saznanja
Kad sam bio tamo kod Velikog Brata Ujka Sema oni svi gledaju te rijalitije
Zasto i kako je sve pocelo?pitam ja njih
Samo u New Yorku ima oko tri miliona nepismenih x puno takvih gradova to je
dobar znak za sve tv-stanice da krenu u kreiranje programa za njih za tu ciljnu grupu,a sve radi poboljsanja svoje gledanosti a time i zarade.
U te programe biraju ucesnike iz te ciljne grupe i Eto ti programa i velike gledanosti
Sad samo prodaju licence i lova se samo slaze
ATi rajo leba i igara
Nepada mi napamet da to gledam
ma ja uopste negledam tv
samo sport i muzika.
Srbija do rijalitija
Zahvaljujući opštem obrazovanju, ukrštenim rečima ili pukoj sreći, mnoge države u nama izazivaju munjevite asocijacije. Finska je zemlja sa hiljadama jezera, poznata banja u Belgiji (tri slova, sedamnaest vodoravno) je, to i vrapci na grani znaju - Spa, dočim je za prvi (navodni, nije dokazano!) hod čoveka po Mesecu odgovorna grdosija koja se odaziva na ime Sjedinjene Američke Države. Rusija je postojbina samovara, matrojški i tuceta genijalnih pisaca, u Kini jedu pse, a po proizvodnji malina nadaleko su poznate nekolike južnoameričke države i, naravno, Srbija. Pošto biznis sa malinama ne može da bude dovoljan za, kako se to jezikom japi eksperata kaže - brendiranje jedne države, naša je domovina u neprestanoj potrazi za nečim originalnim, drugačijim, pri čijem bi pomenu ceo svet samo klimnuo glavom i rekao - aha, pa to je iz Srbije.
Devedestih je bilo lako - pošto se malo ubijalo, palilo i etnički čistilo, svi su znali za nas. No, ne stignu lopurde ni da izvuku sve ragastove i humano presele nameštaj i belu tehniku, a rat se već završi. Nastane nezgodno vreme, kada čoveka ne smeš javno mrzeti zbog drugačijeg imena, čak ni na državnoj televiziji više ne emituju snimke raznih poziva za deportaciju inovernih. Početkom dvadeset i prvog stoleća uspeli smo malo da premestimo težište na neke drugačije stvari, pa je, svedenim jezikom stereotipa, u prvih desetak godina trećeg milenijuma Srbija percipirana kao zemlja Exita i Guče (kako god to tumačili). Na početku nove decenije, potrebna su nam nova rešenja. Pojavila su se, možda i neočekivano, u oblasti masovnih komunikacija.
Ako se za Švajcarsku može reći da je zemlja sa četiri službena jezika, za Rusiju da se prostire na dva kontinenta, za Grčku da izlazi na tri velika mora, onda se i naša otadžbina ima čime pohvaliti - Srbija će u 2011. godini biti država sa čak šest rijalitija! Za sada ih je najavljeno toliko, a kako je krenulo nije isključeno da ćemo gledati i sedmi, u kojem će nas televizijski novinari iz minuta u minut izveštavati o aktivnostima jednog bogatog srpskog biznismena i popularne hrvatske pevačice. Te koliko je blještav njen prsten, kako je na vest o zarukama reagovao pašenog njegovog komšije i da li je astrolog zadužen za zvezde golupčića imao besanu noć ili je sa osmehom na licu mljackao na jastuku. Moram da priznam da taj eventualni rijaliti vidim kao veliku priliku za pet minuta slave raznih anonimusa (a bogami i sebe). Naime, đuvegiju ponekad viđaju na čenejskom aerodromu, gde navodno voli da leti svojim malim privatnim avionom. Ako kamera postavljena na jeroplan malo sklizne ka dole, možda uhvati i kakvu barabu, duboko zavučenu u kukuruze, kako obavlja radnju koja pomalo asocira na ime fudbalskog kluba "Bešiktaš". Na aerodromu je, naime, mali bife sa sjajnim cenama piva, pa se na povratku kući, preko atara, mnogi veselnik uhvati kukuruza da bi tamo, misleći da je nevidljiv, doživeo trenutke blaženog olakšanja. Zato bi, za svaki slučaj, svako nadletanje aviona trebalo srdačno pozdravljati, jer desetak sekundi na televiziji, pod bilo kakvim uslovima, čini čuda!
Poznato je da u želji da se pojave na ekranu koji život zrači prednjače mlade osobe. Veliki broj rijalitija doprineće, indirektno, ponovnom povećanju borbene gotovosti zemlje i uspostavljanju sistema nalik izraelskom, gde vas od uniforme ne spasava čak ni činjenica da imate zamamne dojke i liniju 95-52-95. Da bi ušli među privilegovane i neprestano snimane, mnogi momci i devojke su spremni da potpišu ugovore prema kojem je služenje vojske bezazlena pošalica. Bez reči će šarnuti papir na kojem piše da pristaju na psihičko maltretiranje, javno blamiranje, širenje zenica, demontažu crevne flore, blokadu rada jetre, indukovani išijas, veštačke aritmije, hladnoću i slične formalnosti. Posle stotinak dana neprestanog drila pred kamerama, kući se vraćaju osobe solidno obučene čak i za poslove vojne prirode, što je od izuzetnog značaja u delikatnom trenutku prestanka važenja zakonske obaveze oblačenja maskirne (nekoć sivomaslinaste) uniforme.
U teška vremena, kada su naše televizije emitovale tek dva ili tri rijalitija godišnje, dešavale su se, kažu, i blamaže na granici ozbiljnih incidenata. Postoje osnovane indicije da iz nekoliko vojvođanskih sela i više desetina mesta u centralnoj Srbiji nije poslat nijedan sms tokom raznih glasanja! Tamošnji meštani su izgleda preozbiljno shvatili priče o ekonomskoj krizi, nepodnošljivim uslovima života i zabrinjavajućem siromaštvu pa su, krajnje bahato, čak i javno iznosili mišljenje da im je preče da novac upotrebe da bi kupili deci hleb, nego da glasaju za tamo neke džabalebaroše koji povazdan izvrndopečeni životare. Veći broj rijalitija će ovu nepravdu ispraviti, pa ćemo vrlo brzo s ponosom moći da tvrdimo da nema mesta koje nije doprinelo rešavanju dilema od kojih drhti cela Srbija - da li da napolje bude izbačena neka preispoljna pijandura ili razmaženi folirant, ili, pak, koje će od dvoje klinaca, nesumnjivo spremnih da prodaju dušu đavolu, na kraju dobiti više glasova u nastojanju da žiri očaraju svojim vokalno-igračkim sposobnostima na nivou pokojnog Majkla. Mobilni operateri će zadovoljno trljati ruke, a milioni potrošeni za rešavanje egzistencijalnih nedoumica pučanstva mogu se usmeriti u neki novi investicioni ciklus - njih ionako nikada neće ponestati, a sa približavanjem izbornih godina broj im se munjevito povećava.
Rijaliti šou je beskrajno koristan i za televizije. Program je popunjen, gledan, donosi sjajne prihode, a nema previše ulaganja. Što je još važnije - traje toliko dugo da istiskuje sve druge sadržaje. Što bi neki klinac na TV-u slušao dosadne priče o tome kako su stari Rimljani proturali akvadukte tamo gde su i orlovi izbegavali da zalaze, kad može 24/7 da gleda svog estradnog heroja kako češe muda, podriguje ili na pasja kola ogovara nekog drugog čoveka? Ili da sluša veselo meketanje priučene pevaljke dok, posle dužeg vremena - i to samo zato jer zna da su kamere uključene - obavlja naporne kućne poslove? Memljiva prašina knjiga starostavnih ili blještavilo (i mnogo češće beznađe) estradnog bitisanja? Prema rejtinzima i raznim piplmetrima (uređaji koji, valjda, mere količinu ljudi) odgovor je jasan. Dobra vest je to što publika obožava masovnu lobotomiju, pa je budućnost rijaliti programa u Srbiji svetla i perspektivna. Uz veoma izvesnu mogućnost povećanja njihovog broja. Ukucajte crta, ostvarite razmak i glasajte za svog omiljenog kandidata! Cena sms-a je simbolična - stotinak dinara, bez PDV-a i pripadajućih poreza. A da bi onaj koga toliko volite pobedio zlikovca koji vam urniše plemenita jetra, nije dovoljno glasati samo jednom!
e novine
Život nije, i nikada nije bio, pobeda sa 2:0 kod kuce protiv lidera lige, posle rucka u restoranu brze hrane.