Citat 021 kaže:
Brzo upoznavanje ili "speed dating" sve je popularniji i u Srbiji. Naime, čak 80 procenata ljudi koji učestvuju u ovakvom vidu spajanja je visoko obrazovano.
Ne postoji tačan podatak koliko je samaca u Srbij, ali jurcanje za karijerom, ili za bilo kakvim poslom ostavlja malo vremena da se upozna ne samo "onaj/ona pravi/a" već da se upozna iko iole zanimljiv.
Zbog toga, mnogi se odlučuju da traže pomoć agencija koje posreduju pri upoznavanju.
Već duže od decenije slobodne osobe na Zapadu opredeljuju se za "spid dejting" , a pre godinu dana i u Srbiji je osnovana prva agencija koja pruže takve usluge, pišu "Novosti".
Pravila brzog upoznavanja su nam manje-više poznata, zahvaljujući mnogobrojnim filmovima i serijama.
Ipak, popularnost najviše duguje Mirandi iz "Seksa i grada", koja je u jednoj epizodi išla na spid dejting da pronađe dečka i, shvativši da je se muškarci plaše jer je uspešna advokatica, slagala da radi kao stjuardesa.
Tako je svet video da na brzo upoznavanje ne idu "gubitnici", nego uspešni i glamurozni ljudi, ali otuđeni i prezauzeti da bi na regularan način upoznali srodnu dušu.
"Serije i filmovi učinili su da ljudima spid dejting ne bude stran. Čuli su za njega, videli da tu dolaze normalni ljudi, i razbijen je još jedan tabu", kaže Dijana Dobrota, organizator u beogradskoj agenciji "Spid dejting", ističući da se ovde sprovodi britanski model.
"Moja partnerka je studirala i dugo radila u Londonu, gde je uočila da su zahvaljujući "spid dejtingu" njeni prijatelji ostvarili duge veze. Došavši u Srbiju videla je da to ovde ne postoji i tako je sve krenulo", objašnjava Dobrota kako se upustila u ovaj "biznis".
Spid dejting je danas socijalni fenomen, a izmislio ga je 1998. godine rabin iz Los Anđelesa, Jakov Dejo, kao način da slobodni Jevreji pronađu partnere.
Prvi sastanak za brzo upoznavanje dogodio se u jednom kafeu na Beverli Hilsu. Nije dugo prošlo, a koncept se proširio van granica SAD.
Večeri upoznavanja sada se organizuju svuda u svetu, u restoranima, barovima, diskotekama. Navodno, više od četvrtine njujorških barova ugošćuje učesnike spid dejtinga i to barem jednom nedeljno.
Mnogi organizuju večeri gde se upoznaju samo studenti, ili samo homoseksualci, ili stariji muškaraci sa mlađim ženama... Formiraju se i grupe po verskoj osnovi, upoznaju se ljubitelji knjiga, i tome slično.
U Kini se održava i poslovni spid dejting, sa ciljem da se upoznaju biznismeni i procene da li bi mogli da sarađuju.
A kod nas? U agenciji organizuju večeri imajući u vidu godište, interesovanja klijenata, postoje grupe u kojima su razvedeni muškarci i žene bez dece, razvedeni sa decom, stranci... Možete da birate u kojoj ćete se pojaviti.
Prvobitno su se brza upoznavanja odigravala tako što bi sve žene sedele sa jedne strane dugačkog stola, a muškarci naspram njih. Posle nekoliko minuta predviđenih za razgovor sa jednom kandidatkinjom, muškarci prelaze na susednu stolicu, i tako dok ne upoznaju sve.
Na kraju događaja učesnici organizatoru daju listu sa brojevima učesnika koje bi hteli ponovo da vide. Većina agencija i dalje radi tako, ali u Britaniji je taj koncept modifikovan klijenti se sastaju u okruženju sa više stila, odnosno parovi sede za zasebnim stolovima.
Tako je i kod nas. Samci se viđaju na ekskluzivnim mestima za izlazak u centru Beograda, ali u zasebnim prostorijema da bi imali privatnost. Kandidati pre upoznavanja popunjavaju formulare i dobijaju bedž sa imenom i brojem, i beležnicu.
Devojke, odnosno žene sedaju za sto sa brojem bedža koji su dobile. Kada se oglasi zvono one ostaju da sede, a muškarac prelazi za naredni sto.
Na kraju, kada se svi upoznaju, učesnici predaju domaćinu večeri beležnice u koje su upisali "da" ili "ne", u zavisnosti od toga da li im se osoba preko puta dopala. Organizator u roku od 48 sati prostudira "poklapanja" (kada dve osobe jedna za drugu štikliraju "da") i prosleđuje telefonske brojeve ili i-mejl adrese, da bi klijenti stupili u kontakt i dogovorili se o drugom sastanku, ali ovaj put nasamo.
Jedna sam od onih koja na pojam speed dating naletela samo gledajući Mirandu. I nešto me to tada nije bacilo u razmišljanje.
Nakon što sam ovo pročitala, zamislila sam se: od zvona do zvona, pa tako x zvona, a ti nešto kao divaniš, čekiraš i selektuješ, naposletku odabereš i nadaš se da si od istog odabrana.
Napraviti unapred neki test? 100 pitanja, 20 odgovora A, 30 B, 10 C i 40 D - prolazi. Kao u onim glupim testovima? I sve to ukrstiti sa izgledom, osmehom ili bilo kojim drugim vizuelnim doživljajem - i eto ti čovek tvog života.
Nisam otvorila temu da bih pitala jeste li ste ovo iskusili ili da li bi iskusili.
Hipotetički, kako zamišljate jedno takvo iskustvo? Da li bi unapred definisali neka pitanja ili bi pustili da vam pitanja "nadoiđu". O čemu mislite da bi ste razgovarali? I šta je to što bi vam bilo presudno da nekom date prolaznu ocenu, a nekog diskvalifikujete?