За землю родную не на жизнь а на смерть
Воевал с врагами Володимир князь
Многая лета
Многая лета
Многая лета
Русской земле
Тема: Косово и Метохија .
За землю родную не на жизнь а на смерть
Воевал с врагами Володимир князь
Многая лета
Многая лета
Многая лета
Русской земле
Блог, наравно на Б92, Предрага Аздејковића, борца за права хомосексуалаца.
Vreme je za dekosovizaciju | B92 Blog
Poruku je izmenio yossarian, 15.07.2009 u 19:08
За землю родную не на жизнь а на смерть
Воевал с врагами Володимир князь
Многая лета
Многая лета
Многая лета
Русской земле
Da, u modi su svakakvi plakati...
O najomrženijima... kandidatima za linč desničara...
"Dekosovizacija"? - pre toga je neuspešno sprovedena dealbanizacija Kosmeta. Ako je posledica Dekosovizacija, zašto se čuditi? Žaliti da, ali i učiti da drugi put vredi sesti za sto pre dealbanizacije.
Politički vrh Srbije devedesetih se susreo sa tim da Srbija i Crna Gora ima 20% stanovništva albanaca. Uplašili se - prevagnula nacionalistička struja - eto delanja, koji je dobro došao i albanskim desničarima na Kosmetu (antiRugovisti).
Ko rano poludi, ceo vek mu u veselju prođe!
Par opaski:
- Kojom brzinom uzbrdo, tom brzinom i nizbrdo - reči iskusnog kamiondžije .
- Nisu pobedili puškom već q*cem - reči jednog kafanskog intelektualca .
- Po Ustavu je kažnjivo bilo šta što narušava celovitost države. Nego...prepuni nam zatvori pa neki služe svoje kazne u Skupštini i medijima - biser prethodnika .
Lav je možda kralj životinja ali nikada vuka nećeš videti da igra u cirkusu .
Kako se samo drzite Ustava. Dva dana i dve noci donosen, u foto-finisu presao magicnu
brojku 50+ (Kao), u Vojvodini nije prosao.....legalno, legalno. Tako to radi Koct(un )ica.
A tamo pise da je Kosovo deo Srbije. I kraj price . Kako pise na papiru, tako je i u stvarnosti. Kako neki nece da se suoce sa realnoscu? Varaju sebe a pokusavaju i sve oko sebe. A vrlo dobro znaju sta cini suverenitet jedne drzave koji mi tamo nemamo.
Nazalost, ali je tako. A znaju i koji je jedini nacin da taj suverenitet povratimo.
A znaju i kolike su nam sanse u tom slucaju.
Bas je tako! Nego, zao mi ljudi koji su hrabro ostali tamo, medju njima i moja prijateljica sa porodicom, i zao mi nasih spomenika.
Većina koja je pobegala odlično se snasla uz veliku pomoc drzave, i sta sada, tamo je Srba malo, neće da se vraćaju, šta je tu nase, treba bar to sto je stvarno nase, iako je malo, uzeti, bolje nego nista.
"Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."
Izvini, ali nisi u pravu.
Kako mislis to, da je vecina koja je pobegla, odlicno se snasla?
Uz kakvu pomoc drzave?
Sta je to njima drzava dala, pa da je njima tako sjajno i bajno ovde?
Moji su prodali kucu dole, u bescenje skoro,ovde su jedva kupili neki kucerak u zabiti,
oboje prosvetni radnici, rade sad sasvim drugi posao.
Pred penzijom.
Drzava im nista nije pruzila ni pomogla.
Jezim se i od same recenice, odlicno se snasla.
Nije ni malo lako ostaviti svoje korene, dom, proslost i zivot.
I doci sa pedeset i kusur i poceti ziveti iz pocetka.
Nemojmo pricati napamet.
Postoji interesovanje za povratak, ali postoji i problem uzurpirane imovine. Baš neki dan sam na televiziji čuo podatak koliko porodica se prijavilo radi povratka, sad ne mogu da se setim cifre koja nikako nioje zanemarljiva. UNHCR želi da pomogne ali ne znam gde će ti ljudi da se vrate kada im je imovina uzurpirana i tu se ništa ne menja.
A to da je država pomogla nekome ko je izbegao ili interno raseljen... neki jesu prodali imanje dole i kupili stanove po drugim gradovima u Srbiji. Najviše oni koji su nekada jahali na rukovodećim pozicijama na Kosmetu, pa otišli "na vreme" ali šta ćemo sa onima što su ostali bez ičega. Neki jesu znali da zloupotrebe sistem i izdignu se iznad situacije u kojoj su se našli, ali mislim da oni nisu toliko bitni koliko oni ljudi koji su tamo ostali. koliko je zajebano kada imaš samo jednu ulicu u kojoj možeš da se slobodno krećeš, kada živiš u getu iz koga možeš da mrdneš samo uz pratnju KFORa, znaju samo oni.
Inače ovu priču o "dekosovizaciji" je valjda prvi spomenuo Stipe Mesić A onaj pamflet nije ni boolju sa njime da obrišeš.
Neki se jesu dobro snasli, pokupovali dobre kuce po juznoj Srbiji za male pare,
ali to su oni, kao sto si i rekao koji su bili na rukovodecim mestima i koji su par godina unapred unovcili svoju imovinu na sto bolji nacin.
Ostali da zive u stancicu dole, cisto da zamazu oci okolini i sa prvim praskom, pokupili se i otisli, puni para.
Znam za takve slucajeve.
Znam da sad uzivaju u bogovskim penzijama.
I nikom nista.
Jadan je onaj obican narod, koji je mislio do samog kraja da ce ipak biti bolje.
Da ce se moci ziveti dole.
Moja sestra radi pri UNHCR za pomoc raseljenima sa Kosmeta.
I nije to ni malo naivna prica.
Svako ko se nalazi na listi povratnika, prosao je kroz golgotu telefonskih pretnji za pocetak.Neki koji su se vratili, porazbijani su im prozori vec prvu noc za dobrodoslicu.Mi pola stvari ovde ne znamo.
Oni najbolje znaju, kako im je.
Pre neki dan pricam sa strinom, koja je ostala dole.
Stari su i nemaju nameru da odlaze sa svojih ognjista.
Tamo su i dva groba njihovih sinova,koji su isto verovali u ideale.
Pitam, jel tesko ...
Kaze
- Nije vise, navikli smo,zivi se ... bar ... nekako ...
Samo puko prezivljavanje, bez planova, bez sutra, bez icega ...
Gledao sam na televiziji emisije u kojima su govorili ljudi koji žive dole, ali oni koji žive u enkalavama, što je kulturan termin za geto u kome žive. Jako je loša situacija najviše zbog bezbednosnog stanja. Stalno se friziraju izveštaji i prikazuju se kako bezbednosna situacija nije loša, a to što ljudi na pijacu i na groblje odlaze pod oružanom pratnjom nikom ništa.
Bile su i priče povratnika. Ove telefonske pretnje nisu ništa dokle ide to zastrašivanje onih koji se vrate u svoje selo (fizički pa i oružani napadi i provokacije). Većina imovine je uzurpirana pa se povratnicima izgradilo nekoliko kuća, kakve su to kuće i koja je to fuš gradnja da ne govorim. Pa tako umesto stana u gradu dobiješ prčvarnicu u nekoj zabiti, a ti ako nećeš ne moraš. Ma izlišno je i pričati o tome.
Zao mi je sto sam vas povredila, zaista sam preterala sto sam generalizovala stvari, ali napisala sam prvo sa pozicija posla koji radim, tu sam se sretala sa privilegijama na osnovu Uredbe vlade. Divlje gradnje koliko hoces, a njih niko nije dirao, to zmurenje nije na neki način pomoć, zaposlenje takodje. Ima dosta primera. Naravno, ima puno i onih koji se nisu snašli, a to zavisi, ipak od ljudi.
Dakle, povlačim svoje reci vecina i ispravljam u mnogi.
Moje veliko izvinjenje.
I da dodam, ne kazem da nije opravdano da svi prognani i iseljeni imaju zdravstveno osiguranje, ali me boli sto ga moja bolesna cerka nema, zaboga mi imamo primanja iznad limita, a jedva prezivljavamo.
"Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu."