Sećam se kako je jedne večeri (pošto je pojeo koricu hleba i glavicu luka) mašio rukom za kofer, izvukao odatle ogroman svežanj novčanica koji je histerično milovao i privijao uz srce i gundjao: "samo sa njim se osećam kao intelektualac"- Yuri Mamleev
... Početak 20. veka: ekspanzija štampe, radija, televizije, reklama, raznih prodajnih tehnika te stvaranja potrošačkog društva i potrošačke kulture. U njoj je bitno da kreativno bude pretočeno u proizvod, a proizvod bude predstavljen tako da ga može koristiti što veći broj ljudi.
Ljudi kao individue nisu bitni, bitan je broj - što više potrošača, što više glasača - to se traži.
I dok su Šekspirovi komadi tipičan primer masovne kulture XVI i XVII veka., u našem dobu, da bi se zadovoljili masovni apetiti, umetnost prerasta u industriju zabave. A u toj industriji - mainstream i nasuprot njega underground.
Ono što je popularno i ono što nije.
Ja sam uvek bila za alternativno, što u muzici-što u književnosti i umetnosti generalno, sada vidim da se taj presek sve više i više menja. Underground postaje jednako masovan.
Moderan.
Šta onda stoji nasuprot 'omasovljavanju' umetnosti? I kakvo je vaše mišljenje o svemu ovom?